Zaista nisam mogao ni sanjati da će mi jedan komad papira biti možda jedini dokaz da sam režirao neki hrvatski animirani film. Stigao je iz Japana, dobio sam ga poštom prije 18 godina i, srećom, sačuvao.
Ali, krenimo redom.
U jesen 1991. ratni oblaci su se nadvili nad Hrvatskom. U Zagreb filmu je na ho-ruk napravljeno 20-tak kratkih animiranih filmova za Hrvatsku televiziju. Bili su to uglavnom kratki gegovi, najčešće napravljeni prema nekim karikaturama. Cijelu stvar je pokrenuo Stiv Cinik s grupom karkaturista, a producirao tadašnji direktor Zagreb filma Zlatko Pavlinić, sve u suradnji s televizijom.
Zvali su i mene, ak se hoću pridružit. Nisam karikaturist, ali upravo u to doba sam u Modroj lasti objavio strip «Zlatka i terminatori» pa sam predložio sličan scenarij. Pristali su…
E, da, osim situacije,inspiracija za tu epizodu Zlatke bio je film «Terminator 2». Nije mi se dalo crtat robote, generale i četnike, tu polovicu stripa nacrtao je Miroslav Zubović.
Za razliku od stripa, "terminator" u filmu maršira prema Zlatki i prolazi kroz razne metamarfoze. Pozvao sam Zubovića da i tu odradi robota i generala. Dušan Gačić i Nino Kunc su nabacili par svojih ideja o metamorfozama zla, pa sam ih pozvao da to sami i nacrtaju. Bilo je zabavno, unatoč općoj atmosferi.
Osnovni ciklus hoda, Zlatku, poveznice i ostalo napravio sam ja, ali trebalo je to nekako i završit. Schwarzenegger ovog puta nije dolazio u obzir, tada je već bilo jasno da ni Europa ni Amerika nemaju namjeru pomoći Hrvatskoj u borbi protiv agresije, onda već "takozvane JNA".
Zlatka se morala sama obranit, ali kako? Puška, top? Nije za klinke. Cvijeće, srčeka, Stop the War? Koješta. Tja, možda upotrijebiti onaj štit na kojem je grb sa šahovnicom. Nešto kao Kapetan Amerika ili Kapetanica Hrvatska...? Bljak.
Nema veze, Zlatka će hrabro dočekati to agresivno zlo, a ono će se usrat i raspast, jer je obična hrpa smeća…
Tako je i bilo, a na kraju Zlatka pokazuje viktoriju a pojavi se natpis GREETINGS FROM CROATIA. I to je postao naslov filma.
Film je trajao dvije minute, bio je znatno duži od ostalih. Tražio sam da potpišu i Zubovića, Gačića i Kunca. Na žalost, zvuk se radio na televiziji a tamo je zbog ratnog stanja bio ograničen pristup, radili su to bez mene. Ivica Drnić je to ozvučio. Zamolio sam ga da stavi samo glazbu - Holstov «Mars», po mogućnosti u izvedbi ELP. To se nije moglo jer bi hitno trebalo priskrbiti autorska i izvođačka prava, pa su napravili nešto slično – liči na «Mars» ali se prekida ritam, a i nakićeno je zvukovima koje ja ne bih stavio (npr. ženski zbor na slici Zlatke…brrrr).
Uglavnom, vrtjelo se to na televiziji, ti crtići su onda itekako dobro bili prihvaćeni, na programu nije bilo ništa osim izvješća iz napadnutih gradova i nekoliko glazbenih spotova.
Napravili su i video kazetu sa svim tim filmovima, a na omot su stavili upravo Zlatku, a na stražnjoj strani je popis imena bez specifikacije tko je što radio i bez naslova pojedinih filmova. Gačića, Zubovića i Kunca nema na tom popisu....
Kazeta se zvala 1991… Bar sam ja tako mislio, sve dok…
Prošle je puno vremena, a nedavno na bazi podataka "film.hr" nađem podatke da je redatelj i scenarist filma Greetings from Cratia - Stjepan Bartolić.
Vidi OVDJE
Daljnja istraga dovela je do The Internet Movie Database (IMDb). I tamo je Štef "glavni", ali stvar postaje jasnija – Greetngs from Croatia postala je kompilacija od više onih filmova iz 1991.
Zanimljivo… deset redatelja, istih deset scenarista, nigdje mene… Hej, na samom dnu, opet istih deset ljudi, ovog puta kao animatori, plus jedanaesto ime – Krešimir Zimonić.
Bravo, netko se i mene sjetio… Ili me kod animatora zaboravio izbaciti?
Vidi OVDJE
Raspitao sam se u Zagreb filmu, Bajko Hromalić kaže da postoje dvije filmske role u koje su slijepljeni ti filmići – jedna se zove Anno domini 1991 prema Pavlinićevom filmu, a druga Greetings from Croatia prema mojem, jer su to bili najduži filmovi u svakoj od rola.
Pod tim naslovima se vode i u arhivi, u bazi podataka, na internetu…
U filmografijama pojedinih autora nema ni tih naslova niti naslova pojedinih filmića. No Pavlinićev postoji i kao Anno Domini a Marušićev kao I love you too.
Daklem, direktori i Marušići imaju "posebne privilegije", ili su tada bili "veći Hrvati" od ostalih..
Stiv Cinik kaže da su se svi filmovi vodili po posebnim naslovima ali da je ugovore gdje se to vidi svojevremeno zaplijenila policija (!)…
Božena Magačić bila je 1992. u Hiroshimi, rekla mi je tada da je publika izvrsno prihvatila moj film. Nema govora da je tada i tamo prikazana cijela ta kompilacija.
Eh, tu je i dirljivo pismo direktorice Sayoko...
Festivali su nekada autorima svih filmova uvrštenim u program davali ili slali "Diplome za sudjelovanje" - zgodno za uspomenu, a ponekom i zatreba kod nekih molbi, natječaja ili kod revizija statusa umjetnika.
Ovaj papir iz Hiroshime naslovljen je kao CERTIFICATE. To je i postao - moj jedini dokaz da je film prikazan u konkurenciji tog festivala, te da sam režirao nešto što se tada zvalo Greetings from Croatia.
Broj komentara: 8:
Pola Japanca možda i nije nešto, ali zato jedna Sayoko zlata vrijedi.
Bolje Sayoko nego Ono Yoko.
Sayoko Kinoshita još uvijek vodi festival u Hiroshimi. Donedavno je bila i predsjednica svjetskog udruženja animatora ASIFA.
2011. znači napadaju roboti. To je za 10 mjeseci.
drago mi je da zlatka nije završila u hagu.
Nisi li nešto pobrkala? U hagu je završio robo-vođa.
nedavno (prije par mjeseci) sam gledao te crtice na jednom od zagrebackih filmskih festivala i, iskreno, bilo mi je neugodno zbog generalno niske razine kvalitete tih filmica. sjecam se dobro uvjeta u kojima su nastali, ali svejedno je to poprilicno lose. neki idejno, neki izvedbeno, neki oboje. al kruna svega i zajednicki nazivnik je muzika i sinhronizacija. to je bilo katastrofalno!
i ne cudim se da je na imdb-u to sve potpisano zbrda-zdola, mali su to filmici, samo nama vazni. al ovo na film.hr je pravi diletantizam.
Ta projekcija je i bila povod ove moje "istrage", iako nisam bio na njoj.
Naravno da ti jeftini gegovi danas izgledaju loše, čak je i Stiv Cinik bio zaprepašten.
Zato se i pokušavam distancirat od te kompilacije, jer Zlatkine dvije minute su ipak bile nešto kao film.
mislis na haski sud ? Jer u Den Haag -u je prekrasno. Moj momak zivi U Den Haag, a sjeverno more je prekrasno u (kao i pjescane dine uostalom)Scheveningen...Zlatki bi se tamo sigurno svidjalo.
Objavi komentar