nedjelja, 27. rujna 2009.

Objavljivanje

Jučer sam nešto pričao s Duletom i Damirom pa obojica spominju OBJAVLJIVANJE.
Ok, njih dvojica su me zadnjih godina najviše nagovarali da nešto objavljujem pa to nije novost, ali ustrajem pri odluci od prije točno deset godina da se (bar u ovom desetljeću) neću aktivno bavit stripom. No i neko drugo OBJAVLJIVANJE ctreža me nekako više ne privlači.
Gledam malo blogove na kojima domaći crtaći objavljuju svoje uratke koje nisu (ili jesu) uspjeli nekom prodati (uglavnom neke skice, ništ koristi) pa kažem – eto, sad svatko može objavljivat što i koliko želi, cijeli svijet to može vidjet, super, ali nije to više fora kao nekad.

Najviše toga objavio sam vjerojatno u Modroj lasti. Prvi crtež još u srednjoj školi. Dali su mi priču o nekom ranjenom partizanskom kuriru, naravno. Urednik je rekao – «Vidi se da crtaš stripove, liči na Maurovića, ne znam...» Kak se onda crtalo, fakat sam im ličio na Maurovića. Kakav Maurović, kakav strip, nemaš ti pojma, samo objavi!
Objavili su to par mjeseci kasnije uz neki sasvim drugi tekst. Nitko sretniji od mene, iako nije bilo potpisano.
Par godina kasnije je polako krenulo, a onda je to bilo ovak – urednik bi ti uvalio tucet i po tekstova i pjesmica, pa kad to ilustriraš, doneseš, a on ti dadne novi svežanj (super) ili kaže – «Ništa za danas» (moraš doći ponovno idući tjedan). Crteže i tekstove on stavi na jednu od hrpetina u sobi (uglavnom na foteljama i podu, jer na stolu nema mjesta - tu su "važne" hrpe). Onda se ti nadaš da će jednom, kad mu nešto od toga zatreba, kopati po tim hrpama i uzet neki tekst koji si ti nacrto. Objavljivalo se dosta, što si im više donio, više toga bi izašlo. U nekom broju ništa, u idućem dvanaest, pa onda samo tri, pa dva put ništa…


A onda, napokon – naslovnica! Prvi put nešto u boji! Tražili su da prikažem jesen, a ja nacrtao djevojčicu s ljubičastom kosom u odjeći koja se raspada u lišće na vjetru. Gore par kapi kiše i laste (ispod logotipa) koje odlaze u perspektivu… Bio je to uspjeh, ali i dalje je ostalo po starom. Počeo sam bilježit što im sve predajem, te stavljat crvenu kvačicu na popis ak bi nešto objavili.
Kad se skupilo 80 dugo neobjavljenih (ne znam zašto nisam čekao stotu) pokazao sam zube. Vratio sam dvadesetak dosadno-neinspirativnih tekstova i rekao – «Nema smisla da to stoji kod mene , nek to netko drugi nacrta». I nisam više uzimao nove tekstuljke.
Kako se Nino Kunc tamo zaposlio, znao sam mu svratiti na kavicu razgovora. Ak bi me glavni urednik spazio na hodniku, pozvao bi i uvaljivao papirusine s nekim tekstovima. Kako mi se to nije uzimalo, promijenio je taktiku. «Zima, bi li nam ti opet napravio naslovu stranu?» E, tu bi me pridobio.
Kad sam radio sedmu ili osmu naslovnicu, otkrili smo da sam crtač sa najviše naslovnih stranica u povijesti Modre laste. Tako je i ostalo - u međuvremenu sam ih napravio pedesetak, negdje oko tridesete sam prestao brojati.
Bilo pa prošlo. Vremena su se promijenila, Lasta danas ima fotke na naslovnicama a ja OBJAVLJUJEM ovaj tekst da ga cijeli svijet može pročitat.
Tu je i 15 naslovnica koje sam skenirao-digitaliziro, u tri serije (godišnja doba, obljetnice i ljubav. Izabrao sam samo one sa djevojčicom.

P.S.
Evo tu i Bacha u osam varijanti. Objavljen je - drugi red, prvi s lijeva.

Broj komentara: 14:

Irena kaže...

Lijep opus. Ali tko će biti najviše kažnjen tvojom umjetničkom apstinencijom? Urednici sigurno ne.

Anonimno kaže...

Nekako mi i ovaj tekst miriše kao da želiš još nagovaranja. Znam kako je to kad se čovjek demotivira u sustavu koji ne prepoznaje njegove kvalitete (a tko ne zna) pa mogu samo reći da bih ipak jako volio imati neki tvoj tvrdo ukoričeni album, čak i sa ovakvim već objavljenim ilustracijama. Ovo nije nagovaranje, samo jedan (1) glas ZA.

Damir kaže...

Evo, još jedna prednost Bloga. Zbirka naslovnica na okupu.
Ne treba se crtati isključivo za objavljivanje već i za svoj gušt.
Nisam baš produktivan ali da sam čekao izdavače u zadnjih 10 god. ne bi ništa nacrtao.
Ako izdavači ne žele stripove ili određenu vrstu stripa i ilustracije otvara se najširi mogući prostor kreativnosti pod nazivom "radi što 'oćeš i kad hoćeš, kad i ako ti se neda ne moraš" što uopće ne mora biti loše.
Zabava je zagarantirana a ako se sve posloži kako spada i zadovoljstvo.
Odlično je što se takve stvari mogu odmah staviti na blog pa ne treba čekati dvije do četiri godine na objavljivanje u tiskanom obliku.
Nije plaćeno - nema veze - crtalo se iz zabave u slobodno vrijeme.
Blog = odlično + zabavno i može biti naporno ako se pretjera (zadnja dva tjedna sam pretjerao pa malo pauziram).
Skice - zanimljivo ih je pogledati.
Crteži - na blogovima ima i dobrih crteža.
Kad obilazim blogove imam neki osjećaj kao da u nekim novinama prelistavam prilog od dvije do četiri stranice meni zanimljivijeg sadržaja u odnosu na ostale koji valjda imaju za cilj da se osjećaš sitan i jadan i kao takav pogodnijim materijalem za modeliranje.
Budi Subjekt, nikad Objekt i budi to Odmah! 8:,)

NEOLALIa. kaže...

To su bile godine! Modra lasta i
Život na sjeveru... Uostalom, smatram da Zlatku treba uvesti u obaveznu lektiru. A sojin umak izvrsno ide uz salatu od hobotnice!

Dan kaže...

Uostalom smatram da objavljivati treba sve za što neka osoba/autor misli da treba objaviti.
Netko će svoje radove objaviti (na blogu), kako bi se pohvalio minulim radom, drugi će objelodaniti svoj rad jer želi čuti mišljenje «kolega», a treči će samo željeti zabaviti blogčanstvo, itd…
«S druge strane», neki će jedva čekati da vide nešto od toga; e da bi usporedili, vrednovali i naučili …
Za objavljivanje, svatko ima neke svoje razloge.

Ne sjećam se da sam proteklih godina ikoga posebno nagovarao na objavljivanje; najme, ja na to stalno nagovaram sve i svakog za kojeg se nadam da ima što za objaviti.
Jer ako ne potičemo jedni druge u ovoj našoj profesiji, što nam ostaje i u što se pretvaramo…?

Uvijek dolaze nove generacije i nek objavljuju; makar i zadnje «niš koristi» skice, ili «tekstuljke».
Što se mene tiče, ja ću ih osobno kao stari «šajser» kritizirati uvijek. Ali prije svega s namjerom da ih potaknem na razmišljanje t.j. bez namjere da ih pokušam utopiti/kastrirati govoreći o besmislu objavljivanja.

Dan kaže...

PS
"NEOLALIa" tko si da si;
hobotnica i soja u istom jelu!?

NEOLALIa. kaže...

Apsolutno :D
(Prošvrljati po japanskoj kuhinji)

Z kaže...

OK, recepte objavljujte na Danovom blogu, a ovdje ako to bude tema.

NEOLALIa. kaže...

Idem ja,vidim da ovdje više nisam potrebna

Dan kaže...

Ne vjerujem da je tako.
Ali o receptima možemo zaista i u Radioni...
Pak se javi, ako želiš.

Anonimno kaže...

Ta je slika izložena na Zagrebačkom salonu.

--------------- kaže...

Kasnije.
hihihihi

Anonimno kaže...

meni je treca naslovnica u prvom redu najljepsa naslovnica Modre laste koju sam ikad vidjela... to samo zima zna izvaditi iz sebe...imam dojam da se u svakom tvom crtezu krije neka duboka njezna tuga...

Anonimno kaže...

meni druga u trecem