Greetings from Croatia

Zaista nisam mogao ni sanjati da će mi jedan komad papira biti možda jedini dokaz da sam režirao neki hrvatski animirani film. Stigao je iz Japana, dobio sam ga poštom prije 18 godina i, srećom, sačuvao.
Ali, krenimo redom.

U jesen 1991. ratni oblaci su se nadvili nad Hrvatskom. U Zagreb filmu je na ho-ruk napravljeno 20-tak kratkih animiranih filmova za Hrvatsku televiziju. Bili su to uglavnom kratki gegovi, najčešće napravljeni prema nekim karikaturama. Cijelu stvar je pokrenuo Stiv Cinik s grupom karkaturista, a producirao tadašnji direktor Zagreb filma Zlatko Pavlinić, sve u suradnji s televizijom.
Zvali su i mene, ak se hoću pridružit. Nisam karikaturist, ali upravo u to doba sam u Modroj lasti objavio strip «Zlatka i terminatori» pa sam predložio sličan scenarij. Pristali su…
E, da, osim situacije,inspiracija za tu epizodu Zlatke bio je film «Terminator 2». Nije mi se dalo crtat robote, generale i četnike, tu polovicu stripa nacrtao je Miroslav Zubović.


Za razliku od stripa, "terminator" u filmu maršira prema Zlatki i prolazi kroz razne metamarfoze. Pozvao sam Zubovića da i tu odradi robota i generala. Dušan Gačić i Nino Kunc su nabacili par svojih ideja o metamorfozama zla, pa sam ih pozvao da to sami i nacrtaju. Bilo je zabavno, unatoč općoj atmosferi.
Osnovni ciklus hoda, Zlatku, poveznice i ostalo napravio sam ja, ali trebalo je to nekako i završit. Schwarzenegger ovog puta nije dolazio u obzir, tada je već bilo jasno da ni Europa ni Amerika nemaju namjeru pomoći Hrvatskoj u borbi protiv agresije, onda već "takozvane JNA".
Zlatka se morala sama obranit, ali kako? Puška, top? Nije za klinke. Cvijeće, srčeka, Stop the War? Koješta. Tja, možda upotrijebiti onaj štit na kojem je grb sa šahovnicom. Nešto kao Kapetan Amerika ili Kapetanica Hrvatska...? Bljak.
Nema veze, Zlatka će hrabro dočekati to agresivno zlo, a ono će se usrat i raspast, jer je obična hrpa smeća…

Tako je i bilo, a na kraju Zlatka pokazuje viktoriju a pojavi se natpis GREETINGS FROM CROATIA. I to je postao naslov filma.

Film je trajao dvije minute, bio je znatno duži od ostalih. Tražio sam da potpišu i Zubovića, Gačića i Kunca. Na žalost, zvuk se radio na televiziji a tamo je zbog ratnog stanja bio ograničen pristup, radili su to bez mene. Ivica Drnić je to ozvučio. Zamolio sam ga da stavi samo glazbu - Holstov «Mars», po mogućnosti u izvedbi ELP. To se nije moglo jer bi hitno trebalo priskrbiti autorska i izvođačka prava, pa su napravili nešto slično – liči na «Mars» ali se prekida ritam, a i nakićeno je zvukovima koje ja ne bih stavio (npr. ženski zbor na slici Zlatke…brrrr).
Uglavnom, vrtjelo se to na televiziji, ti crtići su onda itekako dobro bili prihvaćeni, na programu nije bilo ništa osim izvješća iz napadnutih gradova i nekoliko glazbenih spotova.

Napravili su i video kazetu sa svim tim filmovima, a na omot su stavili upravo Zlatku, a na stražnjoj strani je popis imena bez specifikacije tko je što radio i bez naslova pojedinih filmova. Gačića, Zubovića i Kunca nema na tom popisu....
Kazeta se zvala 1991… Bar sam ja tako mislio, sve dok…

Prošle je puno vremena, a nedavno na bazi podataka "film.hr" nađem podatke da je redatelj i scenarist filma Greetings from Cratia - Stjepan Bartolić.
Vidi OVDJE
Daljnja istraga dovela je do The Internet Movie Database (IMDb). I tamo je Štef "glavni", ali stvar postaje jasnija – Greetngs from Croatia postala je kompilacija od više onih filmova iz 1991.
Zanimljivo… deset redatelja, istih deset scenarista, nigdje mene… Hej, na samom dnu, opet istih deset ljudi, ovog puta kao animatori, plus jedanaesto ime – Krešimir Zimonić.
Bravo, netko se i mene sjetio… Ili me kod animatora zaboravio izbaciti?
Vidi OVDJE

Raspitao sam se u Zagreb filmu, Bajko Hromalić kaže da postoje dvije filmske role u koje su slijepljeni ti filmići – jedna se zove Anno domini 1991 prema Pavlinićevom filmu, a druga Greetings from Croatia prema mojem, jer su to bili najduži filmovi u svakoj od rola.
Pod tim naslovima se vode i u arhivi, u bazi podataka, na internetu…
U filmografijama pojedinih autora nema ni tih naslova niti naslova pojedinih filmića. No Pavlinićev postoji i kao Anno Domini a Marušićev kao I love you too.
Daklem, direktori i Marušići imaju "posebne privilegije", ili su tada bili "veći Hrvati" od ostalih..
Stiv Cinik kaže da su se svi filmovi vodili po posebnim naslovima ali da je ugovore gdje se to vidi svojevremeno zaplijenila policija (!)…

Božena Magačić bila je 1992. u Hiroshimi, rekla mi je tada da je publika izvrsno prihvatila moj film. Nema govora da je tada i tamo prikazana cijela ta kompilacija.
Eh, tu je i dirljivo pismo direktorice Sayoko...

Festivali su nekada autorima svih filmova uvrštenim u program davali ili slali "Diplome za sudjelovanje" - zgodno za uspomenu, a ponekom i zatreba kod nekih molbi, natječaja ili kod revizija statusa umjetnika.
Ovaj papir iz Hiroshime naslovljen je kao CERTIFICATE. To je i postao - moj jedini dokaz da je film prikazan u konkurenciji tog festivala, te da sam režirao nešto što se tada zvalo Greetings from Croatia.

Julesov Kvadrat

Novi broj časopisa Kvadrat u potpunosti je posvećen velikanu hrvatskog stripa Julesu Radiloviću. Ima tu puno tekstova, ilustracija, isječaka iz stripova, ali i kompletnih epizoda.
Urednik Vjeko Đaniš zamolio me da nešto napišem o tome kako je nastao strip Saga koji je u ovom Kvadratu i ponovno objavljen.
Evo tu nekih fragmenata



...

Došao sam tada (1984. godina) pitati Julesa bi li napravio izložbu svojih radova na prvom Salonu stripa u Vinkovcima koji sam tada pripremao. Nekoliko sati smo pričali i tek kad sam odlazio spomenuo sam taj Salon u perspektivi.
«Vidjet ćemo, svrati opet.» rekao je. I – Bio je to početak jednog predivnom prijateljstva. Godinama sam svraćao kod Julesa i Zdenke, popili smo mnogo kava i popušili mnogo cigareta i nikada nismo iscrpli teme o kojima smo razgovarali.
Pristali su tada napraviti izložbu, a kada se sastao žiri Salona odmah je jednoglasno donio odluku da prvi Grand Prix ide Radiloviću. Tako je ispalo da dobitnik glavne nagrade ima samostalnu izložbu na Salonu, kasnije je to postala tradicija.

....

I tako, legenda kaže da je u vlaku za Vinkovce (ili iz Vinkovaca?) Zdenka predložila da Jules i ja pokušamo napraviti neki strip zajedno. Heh, ponekad je govorila u množini – «Voljeli bi napraviti nešto po tvom scenariju.» ili nekako slično.
Bio sam iznenađen i u prvi mah sam se pokušao izvući – ja ne pišem stvari u Julesovom stilu a i nema na vidiku neke narudžbe, gdje bi to plasirali… «Nema veze», rekla je Zdenka, «Radili bi to za sebe, a onda možda ponudili nekom izdavaču…». Jules se samo smješkao.
Rekao sam da su sada sve moje ideje u okvirima fantastike… «Baš to, želimo da se Jules okuša u nečem novom!»

...

Na žalost, više ne sjećam jesam li već tada imao ideju za Sagu (naslov je dala Zdenka kad je strip bio završen) ili sam to smislio specijalno za Julesa. U to vrijeme imao sam i previše ideja, a u stripu sam pokušavao napraviti dvije serije – jednu «tvrđu», sa SF elementima (Ciklus, Zid) a drugu «mekšu», poetičniju (Balada, Zlatna ribica, Spore). Zbog nekih životnih turbulencija ali i (ne)prilika na stripovskom tržištu te serije nisu realizirane u većem obimu. Zaključio sam to razdoblje s Tabulom rasom i nastavio raditi stripove s tekstom (Zlatka, Priče iz davnine…) a animirane filmove bez teksta.
No Saga je prilagođena Radiloviću, odnosno nastojao sam ga što bolje «iskoristiti». Zato su tu one masovke, Jules ih je nacrtao s lakoćom, netko drugi bi to zabrljao (da sam sam crtao tu priču izbacio bih taj narod patuljaka). Naravno, tu je i vitez u oklopu te realistični morski pejsaži…



Nisam napisao ni jednu rečenicu za taj scenarij. Dolazio sam Julesu, pričao mu, objašnjavao, grubo skicirao table i pojedine prizore… Jules bi uglavnom rekao – Ok, nema problema.
Kad je nacrtao table u olovci bilo je to nešto najljepše što sam vidio. Puno laganih, mekanih linija, poput crteža renesansnih majstora. Potpuno drugačije od Julesa na kojeg smo navikli. I danas mi je krivo što se strip morao izvesti u tušu. Onda nije bilo kućnih skenera pa nismo mogli sačuvati olovke…
Hm, za jedan kadar sam smatrao da je nacrtan pogrešno. Onaj u kojem ruka jednog patuljka uzima mapu s crtežima. Mapa je bila na zemlji pa sam htio da ruka ulazi u kadar odozgo, a Jules je u olovci nacrtao ruku koja ulazi odozdo, gotovo kao «subjektivni kadar». Naravno, bilo je savršeno nacrtano, ali kompozicija je po meni bila pogrešna – radi se o stripu bez teksta, slika sve mora ispričati na najbolji mogući način…bla bla. Vrlo oprezno sam to počeo objašnjavati, a Jules je samo rekao – OK, nema problema. Uzeo je gumicu i odmah obrisao taj crtež… Uh, siguran sam da bi bar stotinjak crtača odbilo to crtati ponovno i da bih se s njima nagnjavio u jalovim raspravama zašto to treba mijenjati kad je i ovako dobro… No Jules je ovdje pokazao da nije opterećen taštinom te vrste, osim toga, ionako je mogao nacrtati bilo što i bilo kako. Sve je to samo dio posla, zašto bi bilo dobro ako može biti i bolje.

....

Kad je strip bio završen Zdenka je predložila da odmah radimo nastavak, novu epizodu, nešto što bi se direktno nastavljalo na ovu priču. Za mene je to bila dovršena, zaokružena cjelina i nisam žurio. Novih epizoda sa djevojkom – umjetnicom ili priča o njezinom čarobnom crtačem bloku bi sigurno bilo da smo našli izdavača koji bi to objavljivao i financirao. No (ne)prilike na stripovskom tržištu su bile takove kakve su bile.

Strip smo objavili koju godinu kasnije, u četvrtom broju magazina Patak. Nije bilo novih nastavaka, a možda je i tako najbolje – ovaj mali stripić ostao je jedinstveno djelce u golemom opusu Julesa Radilovića.
Nešto «sasvim drugačije».

Još malo dragulja Zagreb filma

Stari prijatelj Zlatko/Colin Mecanović koji već desetljećima živi u Australiji poslao mi je ove linkove -

http://v.youku.com/v_show/id_XODEyMzUwMjQ=.html

http://v.youku.com/v_show/id_XODE0ODI1MDQ=.html

http://v.youku.com/v_show/id_XODE0NjA3NDA=.html



Tu je moguće pogledati i skinuti neke od ponajboljih filmova Zagrebačke škole animiranog filma. Kvalitet slike je solidan, a na svakom fileu je nekoliko filmova ukupne duljune do sat vremena.

Komentari

Povremeno maknem neke starije priloge jer više nisu aktualni, no ovoga puta post «Što je sreća?» maknuo sam iz drugih razloga. Počeli stizati na njega nevjerojatno primitivni komentari (glupost, laži, zloba…) a na «Google analitycs» vidim da je u par dana direktno na taj naslov došlo 34% posjetitelja.
Naslov «Što je sreća?» citat je natpisa koji se pojavi u zadnjem kadru jednog Dragićeva filmića iz serije «Rudijev leksikon». Tko je gledao taj film zna o čem se radi, a tko nije – radi se o varijaciji ideje iz prilično davnog filma Ante Zaninovića «Zid». U svakom slučaju, u pitanju je ironični humor. No uvijek ima glupana koji sve shvaćaju «ozbiljno» pa koriste svaku priliku da plasiraju svoje ozbiljne budalaštine.

No jedan komentar ću ovdje ja komentirati, onaj u kojem neki genije kaže –
Zimonić je u životu napravio samo jedan film i to prije dvadeset godina… Baš je krasno što čovjek ne mora ništa raditi - samo pljuvati po svome sto puta dokazano talentiranijem i slavnijem kolegi... al siguran sam da će Zima, za razliku od Marušića, jelte, jako dobro podnijeti istinu o svom radu.

Dragi imbecilu, najmanje što Marušiću sada treba su »advokati» poput tebe.
Ne znam na koji «samo jedan film» misliš, prije dvadeset godina napravio sam ih nekoliko. Prve filmove počeo sam raditi prije 35 godina dok sam išao u srednju školu, a trenutno sudjelujem u produkciji dvadesetak filmova (to se naravno ne odnosi na dokumentarne video zapise, samo na YouTube stavio sam ih stotinjak, nego na profesionalne ANIMIRANE filmove).

Provjerom ovog bloga svatko se može uvjeriti jesam li koga pljuvao, a Marušića jedva da sam negdje spomenuo iako je bilo puno priloga o događanjima i ljudima oko animiranog filma (možda je to nekome jednako pljuvanju? Nitko nije bitan i ništa nije važno osim Marušića?)
Dopuštam da je stoput dokazano da je netko talentiraniji od mene (ima raznijeh talenata, al ja baš i ne sudjelujem u takmičenjima) a slavu ionako ne jurim.
No glasine da sam u životu napravio samo jedan film u posljednje vrijeme su česte, a netko mi je nedavno rekao da je upravo Joško Marušić to napisao u nekoj knjizi.
Ne budi lijen, jučer sam nabavio tu knjigu. Kad tamo – ništa od toga. Na tri mjesta Joško me hvali, dva moja filma drži iznimnim djelima, te pomalo nespretno zaključuje kako se ja «nisam kompromitirao novim filmovima iza kojih ne bi sam stajao». Ne znam što je točno time htio reći, «stajao» sam i iza nekih filmova koji se ne pripisuju meni, valjda mu se poetski završetak s Romeom i Julijom činio zgodnim.
Uostalom, pisao je taj tekst prije 7-8 godina, možda je tada mislio da se ja nikada više neću vratiti animiranom filmu, a i odnosi se na razdoblje "Zagrebačke škole" do osamdesetih godina prošlog stoljeća.


Uglavnom, dosta mi je budalaština o tome kako Joško oduvijek pljuje po meni a ja po njemu.
Ak hoćete komentirat, smislite nešto zabavnije ili pišite istinu.

Festival za pamćenje, bez slika

U oba dana Festivala hrvatskog animiranog filma nisam snimio niti jednu fotografiju ili neki filmić. Jednostavno, zaboravio sam ponijeti foto aparat. Nisam primijetio niti da su drugi fotkali, pa na interni popis svih greškica koje su počinili oni kojima je povjerena organizacija treba dodat i to da nitko nije bio angažiran ili zadužen za fotografiranje ove nevjerojatno uspjele manifestacje.
Nema slika za arhive i bolje sjećanje, ništa ni na YouTubeu, ali čuo sa da su se neki pojavili na televiziji. "Festival je dobio prolaznu ocjenu" rekla je televizija, i to je valjda to.

Nagrade su nužno zlo na festivalima, tak je bilo i ovdje. Nagrada za najbolji film u cjelini («Grand prix») još nije uvedena, a nagrada za «najbolji autorski film» dodijeljena je režiseru koji nije autor ni priče ni likovnosti u tom filmu.
Najveća nepravda dogodila se u kategoriji namjenskog filma – zgodna svotica od 5000 kuna otišla je nekoj reklamici za T-com (fakat, nikad dosta novaca za reklame), dok su prekrasni filmovi Ivane Guljašević ovog puta ostali bez priznanja, valjda zato što su namjenski rađeni za djecu...

(Hvala Mariji koja mi je poslala ovu fotku)

Par linkova -
Vjesnik
DW
Danas. hr

Uskoro Animafest.

Hrvatska animacija u Europi

Prvi Festival hrvatskog animiranog filma održat će se 20. i 21. veljače u zagrebačkom kinu Europa. U konkurenciji će sudjelovati 48 filmova.

Od 44 prijavljena filma koji nisu proizvedeni javnim novcem, selekcijska komisija za konkurenciju je izabrala 13, a filmovi koje je financirala država automatski su uvršteni u natjecateljski program.

Program je podijeljen u četiri kategorije - filmovi djece i mladeži, studentski filmovi, reklamni i namjenski te kratki autorski filmovi.

Petar Krelja, član selekcijske komisije, izdvojio je od prijavljenih filmova dječje i neprofesijsko stvaralaštvo jer, kako je istaknuo, oni su u usponu.

Krelja je ujedno član ocjenjivačkog suda, uz ruskog animatora Alekseja Aleksejeva i autora animiranih filmova Stjepana Mihaljevića.




Program Festivala hrvatskog animiranog filma:

Subota | 20.02.2010.

16:00 Filmovi djece i mladeži po izboru Hrvatskog Filmskog Saveza; Filmovi Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel grafike

18:00 Retrospektiva Borivoja Dovnikovića, dobitnika Nagrade ASIFA-e Hrvatske za životno djelo

20:00 Svečano otvorenje: Konkurencija 1

Nedjelja | 21.02.2010.

16:00 Radionica - hrvatski animirani serijal

18:00 Program restauriranih filmova "Dragulji Zagreb filma"

20:00 Konkurencija 2

22:00 Dodjela nagrada

Feluka & Agatha Christie

Ovim videom zaključujem "trilogiju" s Luxorskih obala Nila. O "uspješnom" jedrenju felukom pisao sam tog dana kad se dogodila, a evo sad i vizuala.
Čovjeku sa feluke sam skratio muke na samo četiri minute, čak je i zabavno (ak na YouTubeu ne uskrate glazbu).



Linkovi na bolje vožnje i zalaske sunca -
Sunset 2005
Sunset 2007 (dvije kamere)

Prorok u selu (2)

Eve novog nastavka. Naletio sam na internetu na manje od dva mjeseca stari članak iz Slobodne dalmacije. Ovdje je izvadak, boldao sam neke zanimljive detalje.


citat----------

Hrvatska dobila prvi domaći animirani film, autor Joško Marušić najavljuje pravi hit

Nakon tri godine rada, uz neizostavni presedan oko financija, Hrvatska je dobila prvi domaći animirani film!

Svjetski poznati animator Joško Marušić priveo je kraju dugo iščekivanu ekranizaciju pripovijetki ”Duga” i ”Alkar” Dinka Šimunovića.

U utorak će u zagrebačkoj dvorani ”Lisinski” biti organizirana svečana premijera za čak 1800 gledatelja, dok službena kinodistribucija počinje 14. siječnja.

Kako je Marušić napomenuo, 1937. Walt Disney je jednako svečano organizirao projekciju prvog svojeg crtića dugog metra ”Snjeguljica i sedam patuljaka”, baš u božićno vrijeme.

Najavljivali ste velik uspjeh ”Duge”, prepune ”cinestare”, a možda i osvajanje drugog hrvatskog Oscara. Jeste li još uvjereni u tako svijetlu budućnost?

- Apsolutno! Dva parametra pokazuju moj uspjeh. Naime, film je izabran u program Cartoon Foruma u Lyonu, najvećeg sajma za animaciju, što nije samo ocjena kvalitete nego i naznaka da nas očekuje europska kinodistribucija. Naš domaći distributer ”Blitz” film već je organizirao probne projekcije i djeca su oduševljena.

Kakva su vam statistička predviđanja?

- Smatrat ću osobnim neuspjehom ako film ne pogleda 200 tisuća ljudi! Uz ”Što je muškarac bez brkova” i ”Kako je počeo rat na mom otoku”, ”Duga” će biti treći film u tom rangu gledanosti. Uostalom, riječ je o adaptaciji hrvatskih pripovijetki ”Duga” i ”Alkar”, koje su naša inačica tako omiljene ”Djevojčice sa žigicama”.

Bojite li se kritike?

- Naravno, mislim da je izrazito važna. Iako imam mnogo utakmica u nogama, iskreno sam uvjeren da će biti dobronamjerni jer je riječ o prvom hrvatskom filmu koji će ići u europsku kinodistribuciju, što dovoljni govori.

-------kraj citata

Etega. Izrazito važna kritika je u međuvremenu dobronamjerno rekla svoje, pa sad nek i Europa plati...

Kava u Luxoru

Qurna

Evo i prvog videa s mjesta koje se još uvijek naziva Qurna.


Tu je bilo staro selo kojeg više nema. Kako je to bilo još donedavno, na ovim linkovima -
Moon House - 2007

Farewell Qurna - 2007

Moon House - part 6 - 2008

FHAF

Pripreme za prvi Festival hrvatskog animiranog filma u punom su jeku. Prijavljeno je više od 70 filmova u svim kategorijama (osim dugometražne, razumljivo).
Između ostalog, tu je i novi film Veljka Popovića Moj put prema slikovnici Svjetlana Junakovića, a posebno veseli što ćemo napokon vidjeti i nekoliko odličnih studentskih filmova (npr. Kolinje Marka Dješke ili Ispod Stjepana Milasa).
Od posebnih programa bit će tu prvi "pravi" hrvatski animirani film Veliki miting, retospektiva dobitnika ASIFA-ine nagrade za životno djelo Borivoja Dovnikovića-Borde, te digitalno restaurirani dragulji Zagreb filma.

EE na DORFu

U Vinkovcima će u sklopu festivala dokumentarnog rock filma (DORF) biti i izložba grupe EMISIJA EMOCIJA. Dirktor festivala Toni Šarić zamolio me uvodni tekstić za katalog, a to nisam mogao odbiti..


«EMISIJA EMOCIJA» počela je emitirati svoje stripove prije nekoliko godina. Ako su doprli i do vas, znači da su u tome «emitiranju» sve uspješniji.
Naravno, nitko nema pojma zašto su se baš tako nazvali, niti naziv pod kojim zajednički nastupaju ima neko racionalno objašnjenje. Zajedničko im je da jako vole crtati (i pisati) stripove, pa ih ta emocija goni da iste i pokazuju («emitiraju») na izložbama, u tiskanom ili fotokopiranom obliku, te na internetu. To čine besplatno, niste to obavezni kupovati ili plaćati pretplatu, a i ne uvaljuju vam reklame.
Dvije cure i dva momka, fizički mogu podsjetiti na svojedobno vrlo popularnu grupu «ABBA», ali za razliku od tog švedskog banda koji je proizvodio slatkaste hitove, EE četvorka se odlučila za alternativni izričaj.
Ima tu žestine i humora, ali i političke nekorektnosti te (ne)zdravih erotskih asocijacija. Žanrovski je to negdje između psihodelije, hardcorea, indiea, novog i najnovijeg new wavea, te (neka vas ne zavaraju pojedini aranžmani u stilu «Klinaca s Ribnjaka») etno-world-free-acid-jazz natruha.
Do sada su uspješno izbjegavali zavodljive čari komercijalnog uspjeha a u tome im je pomalo pomogla i trenutna situacija u kojoj nitko ne želi objavljivati i honorirati ovakve stripove. Ali to ne znači da nisu komercijalno uspješni na nekim drugim područjima, primjerice – dizajnu (Janković), pedagogiji (Jukić-Pranjić), turizmu (Stainfl) te ilustraciji i animiranom filmu (Pisačić).
Kao i sve istinske umjetnike pravo priznanje očekuje ih za stotinjak godina, a nama ostaje nada da će još više pojačati svoje emitiranje, te da će nam uz njihove stripove biti manje dosadno u dugim zimskim noćima predstojećeg novog ledenog doba.

Rainbow

U iznenadnim pahuljicama nostalgije bauljao sam noćas po pjesmama iz 60-tih. Preko Celentana i Sanrema naletio sam i na Caterinu Caselli.
Eh, dugo nisam znao kako izgleda, kao klincu mi se sviđao taj glas, posebno u ovoj pjesmi -


...a definitivno sam se zaljubio kad sam je vidio i čuo na Sanremu 1969 -

Tja, imao sam 13 godina ali trebalo je proči dosta vremena da pokažem interes i za cure s drugačijom frizurom.
Poslije sam je potpuno zaboravio, eto, sve do YouTubea.

Nekako iz tog vremena je pjesma "Which Way You Goin' Billy?". Našao sam je po naslovu, nikad nisam zapamtio tko to pjeva. Pjesma mi je bila SAVRŠENA, sve dok jednom nisam primjetio kak se čuje da cura uzima zrak prije svakog stiha. Bilo je nepodnošljivo i više nisam htio čut za tu pjesmu.


Napokon, ovaj izbor zaokružujem s još jednom zaboravljenom grupom. "The Marmalade" su imali par pjesama sjajne kombinacije solo vokala i višeglasnog pjevanja.
Eh, jedna se zvala "Reflections Of My Life" a druga "Rainbow"


P.S.
Ipak, GLAVNA pjesma tog razdoblja bila je "Nights in White satin". Nekoliko puta se vraćala na vrhove top lista.
Ovaj "spot" je koma, ali već ga je vidjelo 5 milijuna i 734 476 nostalgičara -


Justin Hayward se vratio u Jeff Waynovom mjuziklu "War of the Worlds". A tu je i hm, Richard Burton -

Još malo Davida Robertsa

Luxorski hram



Luxor obelisk


Ramessseum


Memnonovi kolosi


Kom Ombo

Philae

Novi video, pjesma je ostala ista

Referira se na gotovo tri godine stari video ASWAN SUNSETS