Knjiga Zlatka u filmu Zlatkine žute minute

Knjiga je izašla prije no što je film dovršen, pa je logično da se pojavi u filmu...

Video:

step by step (3)

Eh, Zlatkin dugi marš kroz godišnja doba...

U prvoj verziji knjige snimanja to je izgledalo ovako -


U scenariju je to opisano ovako -
Zlatka hoda kroz sivkasti pejzaž. Diskretno se smjenjuju godišnja doba, sunce, kiša, vjetar, snijeg. Sličice, simboli, fotografije, natpisi parola i reklamnih slogana iskaču iz pejzaža i nestaju u kovitlacima. Zlatkina kosa mijenja frizure, izmjenjuju se i detalji odjeće.

Ko što (ni)je poznato, na natječaju Ministarstva kulture projekt je odbijen, gornji crteži su otišli u likovne predloške, a u drugoj verziji knjige snimanja (kad je projekt prošao na Gradskom natječaju) scena je izgledala ovako -



Isprva sam htio taj kadar nacrtat i izanimirat na papiru, ali sam od toga odustao. Napravili smo neke testove, ali izgleda da još uvijek nema zadovoljavajučeg tehničkog riješenja kojim bi se lepršavi crteži olovkama u boji kvalitetno spojili na scenografiju.
Kasnije sam iz scene izbacio reklame i slogane i odustao od mijenjana frizura.

Nisam odustao od mijenjanja odjeće, no ispostavilo se da bi modeliranje i morfanje različitih odjevnih predmeta koštalo više nego tri reklame za Coca Colu.
Osim toga, možda bi tada sve to asociralo na neku modnu reviju, a to bi fakat bilo bez veze.

Tek prije par mjeseci mi je sinulo da bi Zlatkina odjeća mogla biti od "prirodnih materijala" (lišće, cvijeće...), otprilike kao na ovom crtežu -


OK, priznajem da je to zakašnjelo paljenje, ali bolje ikad nego nikad.
Bruno Marin se prihvatio animacije lišća i cvijeća u (2D-u), napravio je to jako zgodno, pa je ostao još problem kako to ukomponirati u scenu a da izgleda "logično". Andrej Rehak je našao tehničko riješenje...

Ostali koraci su opisani u ranijim nastavcima, a ovdje je napokon rezultat,
Zlatka u ljetnoj haljini, jednog vrelog ljeta -


Ostaje još da se naprave kvalitetni prijelazi.
Andrej se treba riješiti svoje fiks-ideje u kojoj hlače postanu haljina dok Zlatka prolazi iza nekog drveta. Rekao sam mu da to ne dolazi u obzir (štos koji se može napravit i u montaži igranog fima, a da jeftinu stop-animaciju i ne spominjemo)...

Raniji nastavci -
step by step
step by step (2)

(nastavlja se..?)

Tajne poruke žirija FHAF-a

Igrom slučaja zatekao sam se na dodjeli nagrada trećeg festivala hrvatske animacije.
Bilo je kratko ali dosadno. Polupraznoj dvorani je bilo pomalo neugodno, a dobitnicima na bini prilično neugodno.
Članovi žirija su zavirivali u tuljce da otkriju kome su to dodijelili priznanja… nisu imali nikakav papirić s imenima i obrazloženjima. Jedva da se nešto čulo, a nije se imalo šta za vidjet.
Kasnije sam od samih autora saznavao što su to «dobili», većinom je zvučalo kao da se radi o kazni, a ne o nagradi.
Pretpostavljam da su žiri i organizator na toj «svečanosti» htjeli poručiti otprilike ovo -

Dragi Marko Meštroviću, film ti je reciklaža prethodnog, ali ovaj put si nešto malo više crtao i animirao. To je pohvalno, pa ti evo priznanje za animaciju.

Dragi Simone Bogojeviću, bio si marljiv, radio si gotovo tri godine i napravio impresivan film od čak 20 minuta, sa fantastičnim zvukom. Ali, prepisuješ tekstove iz starih knjiga, animacija ti nešto trza, još uvijek ne znaš režirat… Evo tebi i tvojima dvije nagrade, al ne i glavna. Ionako nećeš doći, dat ćemo to Vanji.

Draga Petra Zlonoga, odlično radiš, imaš odlične ideje i veliki si potencijal. Evo ti ondak… za adaptaciju scenarija.*

Dragi Marko Dješka, opet ćeš dobit nagradu publike, šta mi tu možemo.

Dragi Ljupče i dragi Zanki, izbacili smo vaše filmove iz konkurencije da bi ugurali nešto od Trbuljaka. Neki prozor, što li…kak se ono zove?

Dragi Darko Bakliža, ove godine nisi stigao sklepati «nešto s goluždravim modelima». Zato nećemo dodjeliti nagradu za režiju koju smo tebi htjeli dati.
Al' da se ne baci ta diploma, dat ćemo je dragom Veljku Popoviću, kao «posebno priznanje za nešto».

Draga Ivana Guljašević, na prvom FHAF-u imala si tri krasna filma za djecu, ali nisi dobila ništa. Na drugom si opet imala ti krasna filma i nisi dobila ništa. Ove godine imaš dva prekrasna filma…pa tebi dobro ide i bez nagrada! Evo tebi još jednom - ništa.

Dragi svi, ovo je jedini festival na svijetu u čijem pravilniku piše da dvije glavne nagrade MORAJU biti dodijeljene istom filmu. Dok se to ne promijeni, svaki FHAF će imati dvostrukog pobjednika. Naime, organizator nije uspio osigurati još tisuću kuna najboljem filmu festivala, pa su nagrade po kategorijama spojene s Grand Prixom…

Nema nikog da zatvori festival, ni Brešana ni nekog obučenog u odijelo… hajmo onda na pivo.


---------
* Petra je napravila film prema svom, originalnom scenariju. U nekim medijima i na internetu je objavljeno ovo "obrazloženje" citat -

step by step (2)

Evo, u desetak koraka (animacije u posebnim slojevima) pokušaja da se Zlatkina haljina uskladi s godišnjim dobima.



(nastavlja se)

step by step

Ovaj kadar postepeno nastaje mjesecima.
Nije baš zabavno - ima tu mnogo posla, a ako ne bude dobro izgledalo neće ni uči u film.
Prvo je napravljen ciklus hoda. Štekao je, a kosa ni nije bila u ciklusu pa je svakih desetak sekundi primjetno trznula. Ali to je moglo poslužit kao orijentir dok se animirala pozadina i ostalo.
Andrej je prvo napravio da se zaleđeno tlo pomiče brže od drveća u pozadini čime je dobiven efekt prostora. Onda je ubacio da ponešto prolazi u prvo planu.
Zatim je, ne znam kako, napravio ono ludilo u unutrašnjosti šume.
Nije bilo dovoljno, tražio sam da u kadru lete ptice i leptiri , te da vjetar donosi lišće i cvijeće…
Nešto je od toga napravljeno, ali Zlatka je i dalje hodala u tom dosadnom ciklusu.

Napokon, nakon više od pola godine, krenula je animacija tijela.
Zatim vjetar u kosi - tek sedmom verzijom smo kolko-tolko zadovoljni.
U međuvremenu su leptiri postali plavi.
Trenutno se renderira hod (gole) Zlatke s kosom, a Andrej, ne znam zašto, dodaje vjetar u odjeću.
Bruno je napravio neke testove s lišćem i cvijećem, sad čeka izrenderiranu figuru da to uskladi s njom.
Zvao sam i Petru da sudjeluje u tom podugačkom kadru, danas mi je poslala vuka nacrtanog tušem.

(nastavlja se...)

Pozadine

Zadnjih godinu dana Matija Pisačić marljivo crta i boji pozadine za animirani film radnog naslova «Zlatkine žute minute».
Istina, taj posao je trebao biti završen još ljetos, ali ja sam smislio još nekoliko novih trenutaka u priči koji podrazumijevaju i neke nove lokacije, pa je to produžilo muke po Matiji.
Neke od scenografija su vrlo uspjele, šteta što će se u filmu biti vidljive tek nekoliko sekundi.
Evo ovdje 4 i pol primjera.

Transkripti

Draško Ivezić je već nekoliko mjeseci u Danskoj.
Kako su dva kadra koje je animirao za «Žute minute» ostala nedovršena, dogovorili smo to pokušat napravit onlajn.
Jučer smo počeli, evo tu transkripta dopisivanja preko Skypea.

[7.11.2011 13:08:02] Kresimir Zimonic: kad si tu?
[7.11.2011 13:08:35] Draško Ivezić: mislio sam doci u veljaci na 2 tjedna i onda opet gore

[7.11.2011 17:21:13] Draško Ivezić: jo.. kad cemo listanje?
[7.11.2011 17:21:41] Kresimir Zimonic: ajde oma
[7.11.2011 17:21:54] Draško Ivezić: jesi sad u firmi?
[7.11.2011 17:22:00] Kresimir Zimonic: ne
[7.11.2011 17:23:10] Kresimir Zimonic: imaš taj fajl ili pristup istom?
[7.11.2011 17:23:25] Draško Ivezić: imam pristup
[7.11.2011 17:23:55] Kresimir Zimonic: imaš dropbox?
[7.11.2011 17:24:10] Draško Ivezić: da

[7.11.2011 17:33:23] Kresimir Zimonic: navikao sam se na one stvari koje su sada pa bi sve napravili slično
[7.11.2011 17:36:53] Draško Ivezić: ok, ja sad kompresiram projekt koji je u zf na mom kompjuteru da ne bi bio toliko velik, pa ga dignem u dropbox, tako da ga mogu ovdje otvoriti.. onda bi mi trebale te slike u vecoj rezoluciji.
[7.11.2011 17:37:27] Draško Ivezić: kad budem gotov, stavit cu rendati opet dole u zf, da se ne gubi vrijeme na prenosenje ogromnih slika

[7.11.2011 17:44:19] Kresimir Zimonic: ide prva slika. slike ti mogu stavit u dropbox... ili negdje drugdje?
[7.11.2011 17:44:38] Draško Ivezić: da, mozes, koliko su velike sve skupa?
[7.11.2011 17:45:06] Kresimir Zimonic: 20-30 megabajta
[7.11.2011 17:45:14] Draško Ivezić: meni ce se ovo sad uploadati nekih sat vremena, kompresirao sam i ispada da je projekt nekih 500mb
[7.11.2011 17:45:31] Draško Ivezić: za to ima mjesta, ful.
[7.11.2011 17:46:29] Kresimir Zimonic: važno je počne sa Zlatkom u sunčanim naočalama a da završi na krilatom konju Pegazu
[7.11.2011 17:46:38] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 17:57:05] Kresimir Zimonic: zapravo, trebalo bi imat varijantu u kojoj počne sa rubom provalije, pa onda faca.
[7.11.2011 17:59:17] Draško Ivezić: to je isto jedna od slika?
[7.11.2011 17:59:21] Draško Ivezić: rub provalije?
[7.11.2011 18:00:37] Kresimir Zimonic: pa ima je više put u stripovima, sad ti šaljem iz jedne priče - slike 1 i 2
[7.11.2011 18:00:51] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 18:07:31] Kresimir Zimonic: šaljem ti i scenu iz filma - "rub". Ideja je da se ta scena pretopi u strip pa da krene listanje.
[7.11.2011 18:08:06] Draško Ivezić: aha ok, super



[7.11.2011 22:32:59] Draško Ivezić: ej, ja cu ti to sad izrendati u totalno low rezoluciji samo da vidis kako izgleda, pa mi napisi primjedbe, kako zelis da kamera ide, mozemo se i cuti u jednom momentu.. to sad stavljam rendati, moja procjena je da je to za pola sata u folderu
[7.11.2011 22:33:23] Kresimir Zimonic: super

[7.11.2011 23:20:42] Draško Ivezić: ok, malo je duze trebalo, sad se uploada, ne bi trebalo predugo
[7.11.2011 23:21:55] Draško Ivezić: kamera je sranje, to ces odmah skuziti, tako da mogu paziti da vise hvatam kadrove u stripu i to cu srediti, samo mi treba dan dva za to, al pogledaj ovo i razmisli dal imas neke smjernice vec iz ovog.
[7.11.2011 23:22:57] Kresimir Zimonic: ok, čekam da stigne
[7.11.2011 23:23:04] Draško Ivezić: super
[7.11.2011 23:23:17] Draško Ivezić: meni kaze da je vec gore, znaci sad ga ti vuces sebi
[7.11.2011 23:26:32] Kresimir Zimonic: stiglo
[7.11.2011 23:28:42] Kresimir Zimonic: odmah ubacujem u montiran materijal da vidim kak se uklapa i šta treba mijenjat
[7.11.2011 23:28:51] Draško Ivezić: e super

[7.11.2011 23:42:23] Kresimir Zimonic: šaljem prve primjedbe kao text
[7.11.2011 23:43:18] Draško Ivezić: moze
[7.11.2011 23:44:28] Kresimir Zimonic: evo i tu-
[7.11.2011 23:44:30] Kresimir Zimonic: Prva verzija -
1. bez face s naočalama

2. Počni sa onim stajanjem na rubu stijene ali da prvo bude statično 2-3 sukunde (zbog pretapanja) pa tek onda da krene kamera ili listanje

3. Bilo bi dobro da se vidi što manje teksta - na hrvatskom je i ne stigne se pročitat. Uzmi verzije bez teksta, a negdje se može i obrisat u fotošopu

4. Predugačko je -
5. izbaci broj 3 i 10 ili 16

6. završi opet statično na konju koji se rasplinjuje (nikak ne na tekstu)

7. kamera - zumovi reduciraju sliku, bolje da samo klizi gore-dolje

8. kut kamere "u perspektivi" nekak nije lego.
[7.11.2011 23:46:03] Draško Ivezić: cek, tri je faca s naocalama
[7.11.2011 23:46:18] Kresimir Zimonic: pa da, to je verzija bez face
[7.11.2011 23:46:53] Draško Ivezić: ok, samo provjeravam
[7.11.2011 23:47:03] Draško Ivezić: imas li ugrubo neku sekundazu?
[7.11.2011 23:47:25] Draško Ivezić: jer mogao bi zavrsiti ranije pa cu onda samo izbaciti tih par stranica
[7.11.2011 23:48:26] Kresimir Zimonic: sad ću ti poslat video
[7.11.2011 23:48:39] Draško Ivezić: ok, to je jos bolje
[7.11.2011 23:49:33] Draško Ivezić: inace, meni je ljepsa 10 od 16, ako ti to sta znaci, opcenito, cini mi se da bolje funkcioniraju "totali"

[7.11.2011 23:53:41] Kresimir Zimonic: ok, izbacio sam 3 i 16
[7.11.2011 23:54:55] Kresimir Zimonic: al u ovom primjeru nije stiglo do zadnjeg konja
[7.11.2011 23:55:09] Kresimir Zimonic: nema veze, skužit ćeš
[7.11.2011 23:55:15] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 23:55:25] Kresimir Zimonic: stiže



[0:12:55] Kresimir Zimonic: još si tu?
[0:18:19] Draško Ivezić: e, jesam isao zapaliti
[0:19:37] Kresimir Zimonic: oš vidjet animatik od prije dva mjeseca?
[0:19:59] Draško Ivezić: e, aj
[0:20:08] Draško Ivezić: sta je onlajn negdje?
[0:20:23] Kresimir Zimonic: je, u međuvremenu je dosta naraslo
[0:20:27] Kresimir Zimonic: link...

[0:30:37] Draško Ivezić: znaci zavrsavas s njima
[0:30:50] Draško Ivezić: izvrsno
[0:31:29] Draško Ivezić: ima djelova koji su ono, da ti pamet stane
[0:31:37] Kresimir Zimonic: a
[0:31:49] Kresimir Zimonic: sad je već možda malo predugo
[0:32:03] Kresimir Zimonic: skratit ću ono u sobi
[0:32:21] Draško Ivezić: jedino, nije mi jasno, tamo sa sesirima, leptirice nema u tim scenama ili ce biti kasnije ubacena?
[0:32:54] Kresimir Zimonic: ima, već smo ih spojili u nekoliko kadrova
[0:33:18] Draško Ivezić: e super, to mi je malo falilo, ispalo je ovako kao da su dvije odvojene price
[0:33:39] Kresimir Zimonic: e, provlači se i taj krilati pegaz
[0:33:48] Kresimir Zimonic: od oblaka na nebu
[0:34:48] Kresimir Zimonic: stiglo ti je listanje

[0:37:24] Draško Ivezić: ok, sve mi je jasno
[1:01:11] Draško Ivezić: e, samo da provjerim, dakle, na kraju idu samo dva pegaza, kao sto si stavio u videu, onog treceg rezem?
[1:01:50] Kresimir Zimonic: ne, stavi i trećeg
[1:01:59] Draško Ivezić: e ok
[1:02:11] Draško Ivezić: i mislio sam
[1:02:44] Kresimir Zimonic: izlista se direkno na njega
[1:02:58] Draško Ivezić: da, tu cu zaustaviti kameru
[1:03:32] Kresimir Zimonic: a onda ćemo pretopit u animiranog pa izvuć u sobu
[1:04:29] Kresimir Zimonic: probaj na početku sa "1a bez teksta"
[1:05:22] Kresimir Zimonic: odjavljujem se, sutra ujutro imam neku obavezu
[1:05:37] Draško Ivezić: izbrisao sam vec teks
[1:05:41] Draško Ivezić: ok
[1:05:44] Draško Ivezić: cujemo se
[1:06:02] Kresimir Zimonic: u 1a sam ja već izbriso. ajd

10. Svjetski dan animacije

Sinoć je u kinu Tuškanac po deseti put obilježen Svjetski dan animacije, u organizaciji hrvatske ASIFA-e. Bio je to zanimljiv program te tradicionalno druženje animatora uz, naravno, tradicionalno bogat domjenak.
Prošle godine sam ga propustio zbog bolesti, a tada se tamo vrtio moj dokumentarac o prvoj međunarodnoj radionici animacije na Rabu.
Dan ranije Svjetski dan je po prvi put obilježen i u Varaždinu. Ove godine je uz izbor filmova svjetskih klasika animacije posebno predstavljena nova slovenska animacija.



Igor Prasel nas je iscrpno izvijestio o svemu dobrom (ali i lošem) što se zadnjih godina događa u Sloveniji, a u program je uvrstio čak 16 filmova nastalih u zadnjih 4-5 godina.
Ima tu zaista zanimljivih ostvarena koja mijenjaju uvriježenu sliku o slovenskoj animaciji kao poluamaterskoj produkciji u kojima dominira vulgarni humor (prdeži, pišalina i povraćotine).
Uostalom, Slovenija je u EU, pa smo saznali da je jedan projekt Špele Čadež nedavno dobio sredstva koja su dva-tri puta veća od onih koje naši autori dobivaju na hrvatskim natječajima.



Kratki animirani film "Čikorija an' kafe" je v tehniki 3D računalniške animacije. Režiser filma je Dušan Kastelic, ki je film naredil po predlogi pesmi Iztoka Mlakarja, kateri je tudi avtor glasbe v tem animiranem filmu.


Šteta što je ove godine na Svjetski dan animacije došlo nešto manje profesionalaca nego inače. Jedan od razloga je taj da je Zagreb film istog dana, i baš u isto vrijeme, organizirao neku projekciju za svoje suradnike.
Navodno je i tamo bilo vina i rakije, al to se ne može mjerit s domjenkom kakav nam godinama priređuju Vesna i Buba (čvarci, kulen, sirevi, salate, razne pite, kolači, sokovi...).


U Tuškanac je svratio i Rudi Aljinović, te stripaši iz Osijeka, Tomas i Gašić. Ponoć smo dočekali u kafiću Svijet stripa, u kojem su neki stari rokeri uživo svirali pjesme Pink Floyda.

Gle, prolazi jesen

Verzija sa glazbom iz rock-opere "Zlatkine žute minute" iz 2012. godine.


Verzija s pjesmom Grupe 220 iz 1968.godine.

Sodoma i Gomora

Matija ovo zove "Rokfelerovi dimnjaci", Bruno je to nazvao "Industrijalci i radnici", a Siniša - "Oni kapitalisti".
Za mene je to "Još jedna cigla u zidu".
U svakom slučaju, možda najsmješniji mračni kadar u "Zlatkinim žutim minutama".
Nije još dovršen, ali možda i ne izbori mjesto u finalnoj montaži...

Filmovi na NAFF-u

Nakon valjda najlošijeg izdanja Animafesta u povijesti (odugovlačenja oko donošenja odluka Gradske skupštine, natezanja oko organizacije, sumnjivi natječaji, hrpa dosadnih i promašenih dugometražnih filmova…) mislio sam neko vrijeme izbjegavati festivale animacije.
A onda se dogodio NAFF, Neumski festival animiranog filma.



Grand prix festivala osvojio je francuski film „Suton“ reditelja Nika Nobraina i crtačkog četverca Durand-Mannoni-Sabotage-Belanim
Ostale nagrade:
- Najbolji 3D film: „Putevi mržnje“ Damian Nenow (Poljska)
- Najbolji 2D film: „Četverooki Specko“ Jean-Claude Rozac (Francuska)
- Najbolji film lutke-plastelin: „Dječak Žir“ Daca Riduze (Latvija)
- Najbolja muzika: iranski film „Tihi grad“ Amir Mehran (Iran)
- Najbolji grafički art i dizajn: „Ubrzanje“ Andrej Rehak, film (Hrvatska)
- Najbolji studentski film: „ Plava Crvena“ Daniela Krajčova (Slovačka)

NAFF 2011

Za koji dan počinje festival animiranog filma u Neumu...

Više OVDJE

Tupko protiv Šilje (3)

( O povezanosti stripa i animiranog filma na našim prostorima uglavnom se nije previše govorilo, a ni pisalo. Ovo je treći nastavak teksta napisanog za potrebe kataloga izložbe "Surogat stvarnosti" koja se otvara u četvrtak, 9. lipnja u HDLU)


U drugoj polovici osamdesetih strip autori se okupljaju oko magazina Patak i na Salonu stripa u Vinkovcima (gdje se prikazuju i animirani filmovi), te osnivaju Društvo autora stripa koje svoje sastanke neko vrijeme održava u Zagreb filmu.
Zapažen nastup u «Utakmici» ubrzo rezultira autorskim filmovima Helene Klakočar («Tai-chi-zot», 1989.) i Milana Trenca («Veliki provod» 1990.). S Magdom Dulčić kao glavnim crtačem realiziram šarenu suradnju u filmu «Leptiri» (1988.) koji se pogrešno dovodio u vezu s nekim stripovima iz tog vremena.


U Zagreb film dolaze i Edvin Biuković, Goran Sudžuka, Esad Ribić, Miroslav Zubović, Josip Zanki, Štef Bartolić… Neki rade na komercijalnim projektima, a neki, zajedno s Magdom Dulčić i Gocom Vaskovom zaglavljuju u producentskom promašaju «Baš Čelik», koji se pojavljuje nakon nekoliko godina mučne produkcije pod naslovom «Mač od svjetlosti». Taj film, kojeg bi se mnogi rado odrekli (pa i inicijator i umjetnički direktor Joško Marušić) sličio je na animiranu imitaciju japanskih mangi i nema baš nikakve veze za hrvatskim autorskim stripom.

Početak devedesetih obilježili u rat i financijski kolaps i odlazak stečaj Zagreb filma.
Kako je oporavak firme predugo trajao, a neovisne privatne producentske kuće se tada još nisu bavile animiranim filmom, nekoliko crtača je postepeno odustajalo od animacije i posvetilo se radu na stripu, uglavnom za inozemne izdavače.




U Zagreb filmu ili izvan njega tijekom kriznih devedesetih ipak je nastalo više animiranih filmova a napravili su ih uglavnom autori koji su se bavili i stripom. U realizaciji glazbenog omnibusa «Čakaj me» (Luna film, 1992.) sudjelovali su Miroslav Zubović, Josip Zanki, Darko Perović, Magda Dulčić, Ninoslav Kunc…
Magda Dulčić realizirala je u tom razdoblju nekoliko filmova («Ruža», «Zemlja snova», «Samotnikov vrt»…)


Crno-bijela strip estetika najvidljivija je u «Paranoji» (1992.) Gorana Sudžuke, a prerano preminuli Edvin Biuković pokazao je nešto od svog talenta u «preko noći» napravljenom filmiću «Ad astra» (1991.) i započetom, ali nikad dovršenom projektu «Salvatore», prema istoimenom stripu.
Izvanredni animator i crtač Štef Bartolić posvetio se stripu i ilustraciji. Iako nije napravio ni jedan autorski film, vidljiv je Štefov doprinos najuspješnijim filmovima Danijela Šuljića («Kolač» i «Film s djevojčicom»).



Početkom devedesetih animacijom se počinje baviti i Dušan Gačić («Cvrčak», "Složeni predosjećaj" i dr.) a većinu svojih filmova realizira prema literarnim predlošcima.
Napokon, jedan kontra primjer – nakon dugogodišnjeg rada na animiranom filmu stripove počinje raditi i Darko Kreč.

Novo stoljeće donosi mnogo toga novog, hrvatska animacija je izašla iz depresije devedesetih i ponovno je i internacionalno uspješna. Male neovisne producentske firme i umjetničke udruge preuzele su glavninu produkcije, pa je i strip grupa Divlje oko realizirala animirani film u vlastitoj produkciji prije no što se razišla.

Zaboravljeno je da su i medij stripa i Walt Disney nekada na ovim prostorima bili proganjani i kritizirani kao šund i kič te gotovo bili sinonimi za kapitalistički imperijalizam. O stripu se uči u osnovnoj školi a animacija ima odjele na likovnim akademijama…


Spomenimo na kraju još neke autore i autorice koji su posljednjih godina aktivni na oba područja, animaciji i stripu – Ivana Guljašević, Dinko Kumanović, Igor Lepčin, Dario Kukić, Matija Pisačić, Irena Jukić-Pranjić…
I, naravno, svi (ne)strpljivo očekujemo prvi animirani film kultnog autora Dubravka Matakovića.


(Krešimir Zimonić)

Prije mjesec dana...

...objavljen je ovaj intervju. Valentina Mlađen mi je rekla da je ušao u "Top 3" njezinih intervjua i obečala poslat link kad ga objave. Valjda je zaboravila, pa sam ga otkrio sam, na adresi OVDJE
A tu je copy-paste :

ZADARSKI LIST
Piše: Valentina Mlađen


Veliki broj generacija koje sad završavaju, ili su već završile fakultete, u prvim školskim danima družili su se s kultnim likom hrvatskoga stripa - Zlatkom. "Zlatka" je godinama (točnije 20 godina) izlazila u časopisu za osnovne škole Modroj lasti. Sjećam se da sam i ja primala tu Modru lastu u višim razredima osnovne škole, kad više nismo bili klinci za "Smib", ili "Radost" kao učenici nižih razreda, nego smo imali privilegiju primati "Lastu".

S likom Zlatke nije se bilo lako upoznati, bila je ona pomalo teška, ali svi bi je konačno zavoljeli, a ona nas je učila dobroj literaturi i filmovima, bavila se nekim važnim životnim pitanjima iz svijeta odraslih, ali iz broja u broj je uvijek bila tu. Kad sam čula da u Zadar na gostovanje "Jadranskog stola" dolazi Krešimir Zimonić ime mi nije zvučalo poznato dok jedna kolegica s posla nije oduševljeno ustvrdila: "Pa to je autor Zlatke!" I tako, kad sam se sjetila "Zlatke" i osnovnoškolskih dana nisam mogla propustiti Zimonićevo gostovanje.

Počeci u školskom listu

Danas ste poznati kao jedan od naših najboljih strip autora i redatelja animiranih filmova. Kako su izgledali vaši počeci, osobito u radu na Zagreb filmu?

- Stripove sam počeo ozbiljnije raditi u srednjoj školi, a nešto od toga je već tada bilo i objavljeno. Pokrenuli smo i školski list, a kako sam bio i glavni urednik, jedan broj tog lista sam u potpunosti posvetio stripu. Nekima se to svidjelo, ali bilo je kritika, strip onda nije bio osobito cijenjen. Najveći uspjeh iz tog vremena je objavljivanje 20 stranica stripa "Luna" u časopisu Pegaz, uz koji je išao i opširni intervju u kojem sam imao priliku svašta reći. U Zagreb film sam se prvi put usudio doći negdje početkom 1975. godine, s mapom punom crteža i stripova. Sjećam se da je Nedeljko Dragić, kad je to prelistao rekao - "Pa što si ti čekao, gdje si bio dosad?". Kako sam imao tek devetnaest godina bio je to veliki kompliment.

Možete li se prisjetiti rada na svom prvom autorskom filmu "Album"? Za njega ste dobili nekoliko nagrada, jeste li već tada znali da ćete se baviti animiranim filmom čitavu svoju karijeru?

- 1974. godine sam prvi put gledao filmove na Animafestu i ostao fasciniran. Odlučio sam da u životu moram napraviti bar jedan autorski animirani film. To je tada izgledalo skoro nemoguća misija... Prvo sam neko vrijeme volontirao u Zagreb filmu, radilo se na nekim reklamama i Balthazaru. 1979. dobio sam prvi pravi posao, radio sam kao glavni crtač i animator na filmu po Augustu Šenoi, "Kugina kuća".

Dug je bio put do filma "Album", taj projekt me zaokupljao gotovo pet godina. Prvo se priča postepeno gradila od fragmenata u obliku malih stripskih sekvenci, bez teksta. Razlikovalo se od onoga što sam do tada radio, a i nije bilo dovoljno komercijalno da bi bilo objavljeno kao strip. Od tog materijala sam napravio prvu knjigu snimanja koju sam kasnije nekoliko puta dograđivao. Donio sam to u Zagreb film gdje su me svi autori podržali, sjećam se da je netko tada rekao "Ovaj film nam treba!", ali neki su ipak sumnjali da ću ja biti u stanju sve to izvesti. Nakon godinu dana rada na animaciji i ja sam posumnjao hoće li itko imati razumijevanja za takav film. Nakon prve projekcije Dušan Vukotić je rekao da je to najbolji debitantski film ikada napravljen kod nas, a ja sam odahnuo. Vukotić je bio u pravu, bilo je dosta nagrada i priznanja, čak je bio kandidiran za Oscara. Kad se to dogodilo, intimno sam odlučio da neće biti nikakve "karijere" - ako moj prvi film dobije Oscara, neću napraviti više nijedan!

U vašim filmovima pojavljuje se dosta erotike, likovi puše cigarete, pomalo su ekscentrični. Koliko se današnja umjetnost u animiranim filmovima razlikuje od tadašnje?

- Autorski animirani film je uglavnom "ekscentričan" ili se trudi biti takav. Tu ništa nije neobično, to je fantazija. Uobičajene stvari su u animiranom filmu dosadne. Ako nema nekog pomaka od svakodnevne realnosti, zašto to raditi kao animirani film? Za pravljenje "normalnog" filma uzmete kameru i snimite dokumentarni ili igrani film - brže je, jednostavnije i jeftinije. No činjenica je da prije mojih filmova u domaćem, a i svjetskom animiranom filmu gotovo da nije bilo erotike, a nema je ni danas. Neki autori preferiraju teške i mračne teme, a neki prvenstveno hoće biti zabavni. Napokon, erotika, kao i cigarete, onemogućuju prodaju ili plasman filma, pogotovo na televiziju.

"Album" najdraži

Kako su se filmovi radili nekad, a kako danas? Jesu li prije bili kvalitetniji jer se mnogo toga radilo ručno dok se danas gotovo sve može obraditi kompjuterski?

- I danas se mnogo toga radi ručno, jedino što je potrebno manje ljudi da bi se nešto obavilo u zadanom vremenu. Ali zato morate ulagati u prilično skup hardver i softver, koji jako brzo zastarijeva. Zanimljivo je kako smo vjerovali da će nove tehnologije ubrzati ili pojeftiniti proces nastajanja animiranog filma. To se nije dogodilo - nove tehnologije otvorile su nove mogućnosti za kreaciju pa su se stvari zakomplicirale. Kompjuter ništa neće napraviti sam, osim (ne osobito brzog) izračunavanja podataka (tzv. keširanje i renderiranje) nakon kojeg dobivate nekakve slike.

Uglavnom, mislim da se danas rade bolji filmovi. Bilo bi porazno da nije tako s obzirom na statistiku, jer danas se u svijetu radi barem 20 puta više animiranih filmova nego prije četvrt stoljeća. No, mnoga remek-djela iz prošlosti nikada neće biti nadmašena, jer svako pravo umjetničko djelo je jedinstveno i neponovljivo.

S kojim ste svojim animiranim filmom osobno najzadovoljniji? Koji je vaš favorit?

- Dugo mi je najdraži bio "Krug" koji traje točno pet minuta. Vrlo je jednostavan, sve se događa u jednom kadru i gotovo sve sam nacrtao sam. Jako mi je drag i "Leptiri", bilo je to zanimljivo vrijeme. No nekako je ipak "Album" najbolji jer je najkompleksniji. Osim toga, nikada poslije nisam imao uvjete koje sam imao tada - iako je Ministarstvo kulture financiralo samo šest minuta, sredstva su bila solidna pa mi je bilo omogućeno da napravim četiri dodatne minute što je bilo presudno za kvalitetu filma. Gotovo svi suradnici na tom filmu su bili stariji i iskusniji od mene. Kasnije sam uvijek radio s mladim ili neiskusnim suradnicima koje sam učio i uvodio u animirani film, a neki od njih bi ubrzo i odustajali.

Što ste u svojim filmovima težili prikazati nekad, a čemu težite sad? Koliko se vaš umjetnički profil promijenio?

- Svaki film je neka druga priča. U "Kuginoj kući" mi je bilo važno dokazati se kao crtač, a animaciju sam tek učio. U "Albumu" mi je najvažnije animiranim slikama ispričati vrlo kompliciranu priču tako da bude razumljiva i prihvatljiva svima. U "Utakmici" sam želio biti bezobrazno zabavan, a tek s "Leptirima" sam shvatio, a valjda i dokazao, koliko je režija važan segment u kreiranju animiranog filma. Radeći kao supervizor i umjetnički direktor otkrio sam koliko su mi važni kvalitetni umjetnički animirani filmovi, bez obzira na temu ili tehniku, bez obzira tko je autor ili autorica i jesam li uopće sudjelovao u njihovom nastajanju. Prilično velika promjena od vremena kad mi je bilo važno samo to da napravim bar jedan animirani film.


Imam novi izazov, "oživjeti" Zlatku i u animiranom filmu - Krešimir Zimonić

Svi koji su čitali Modru lastu (a takvih je mnogo) sjećaju se Zlatke. Kako je nastala Zlatka, omiljeni lik mnogih osnovnoškolaca?

- To se nije dogodilo odjednom, bio je to duži proces. Nakon što sam napravio nekoliko kratkih stripova s bezimenim ženskim likovima, nastao je jedan u kojem se pojavljuje Petar Pan pa je bio red da i djevojčica koja se s njim družila ima ime. Kako je taj mali strip nekoliko puta objavljen, nakon više od godinu dana iz štosa sam napravio nastavak. To je objavljeno u magazinu Patak, pa kako se "Zlatka" rimuje sa "patka", nastala je i treća priča. Polako sam se zaljubljivao u taj lik, a gotovo pet godina nakon Petra Pana Zlatka je počela izlaziti u Modroj lasti. Nedavno mi je jedna ženska osoba na Facebooku, ničim izazvana, napisala samo jednu rečenicu - "Vi ste Zlatkin tata." Ništa originalno, ali vrlo istinito jer, na žalost, nemam prave djece.

Strip u defanzivi

Kako ste Zlatku prilagodili dječjem uzrastu?

- Mislim da to baš i nije strip za djecu, učenicima u nižim razredima osnovne škole je gotovo nerazumljiv, pa njegove kvalitete a i zabavnost otkriju tek kasnije. Zlatka je uglavnom tinejdžerka, mlada cura koja se ponekad sjeća djetinjstva, a ponekad je vrlo zrela i nevjerojatno mudra. To su priče o stalnim promjenama koje su neminovne, iako nam možda izgleda kao da je uvijek sve isto.

Hoće li Zlatka ikad više zaživjeti u obliku stripa i dobiti pokoju novu epizodu?

- Nije isključeno, u Modroj lasti su mi vrata otvorena, no sada je u pitanju jedan novi izazov - "oživjeti" Zlatku i u animiranom filmu.

Kako biste ocijenili hrvatsku strip, a kako scenu hrvatskog animiranog filma danas?

- Unatoč činjenici da danas djeluje puno izdavača, strip je nekako u defanzivi, bar kada je u pitanju kreiranje i proizvodnja novih stripova, a animacija u velikoj ekspanziji. Naši ponajbolji crtači stripova rade za inozemne izdavače, to su naručeni poslovi u kojima uglavnom ne dolazi u prvi plan njihovo autorstvo. U animiranom filmu autori se mogu u punoj mjeri autorski izraziti. Financijska potpora za animirani film (javna sredstva) kod nas je i danas relativno solidna, dok je za strip još uvijek tek simbolična.

Čini mi se kao da je vaša veća preokupacija ipak na animiranim filmovima. Znači li to da su vam oni draži od stripova?

- Pa...ne, to je različita vrsta interesa. Recimo to ovako - trenutačno mi je animacija posao, a strip hobi, ali bilo je razdoblja kad je bilo obrnuto. Uz strip me sada veže i nostalgija, to je vrlo osoban odnos, pokušavam nabaviti i sačuvati sve što mi se od djetinjstava naovamo sviđalo. Kod animiranog filma (kao i većinu drugih) mene stalno zanimaju nove i još novije stvari, vrlo je uzbudljivo sudjelovati u tome i promatrati kako se to razvija i kamo sve to vodi.

Na čemu sad radite? U Zadru ste spomenuli da radite animirani film s likom Zlatke, radite li još nešto uz to?

- Trenutno sam supervizor ili izvršni producent na nekoliko filmova, među njima su i prvi animirani filmovi Dubravka Matakovića i Josipa Zankija. Protekle četiri godine bio sam umjetnički direktor Svjetskog festivala animiranog filma (Animafest), a paralelno s tim, zadnje dvije i pol godine i umjetnički direktor Zagreb filma. Pripremam i nekoliko knjiga, zbirki stripova i ilustracija, no ove godine najvažniji mi je zadatak oživjeti tih desetak "Zlatkinih žutih minuta".

Žuta podmornica & Co

Sinoć je na Animafestu napokon bila Žuta podmornica, film koji sam želio prikazati još 2007. ali ga tada nismo mogli dobiti. Prošle godine u Maroku Paul Driessen je zanimljivo predstavio svoj rad na ovom filmu (vidjeti OVDJE). Pozvao sam ga u Zagreb, ali ovdje se ni prije projekcije nije pojavio pred publikom. Animafestov program "Kino za uši" (tko li je smislio taj naslov?) u medijima je pripisano nekom drugom, ali to i nije čudno za zemlju u kojoj se toliko laže i krade. Napisao sam i tekstić za katalog o ovom izboru glazbenih animiranah filmova ali njega u katalogu nema, misteriozno je nestao na putu između dizajnera i tiskare... pa ga objavljujem ovdje. Kad smo bili klinci, Žuta podmornica nam je bila apsolutno najbolja pjesma Beatlesa. Kasnije sam saznao da je napravljen i istoimeni dugometražni crtić, ali sad su mi neke druge pjesme bile puno bolje. A i Beatlesi su se raspali, a ja sam 1971. «otkrio» glazbu grupe Pink Floyd. Govorilo se da je Yellow Submarine (1968) istovremeno komercijalan i revolucionaran, no ne sjećam se da je ikada prikazan u našim kinima. Niti danas ga nema u videotekama ili na DVD-u. Isto vrijedi i za druga dva filma u ovom posebnom programu ovogodišnjeg Animafesta, no Heavy Metal i The Wall svojevremeno su punili domaća kina. O važnosti glazbe u dugometražnom filmu naučio nas je Walt Disney, već u svojoj prvoj velikoj produkciji Snjeguljica i sedam patuljaka /Snow White and the Seven Dwarfs/ (1937). Neki od petnaestak songova iz ovog klasika postali su hitovi i evergrini, a po prvi put u povijesti soundtrack iz nekog filma izdan je i na gramofonskim pločama. Tri godine kasnije Disney proizvodi remek djelo Fantasia, u kojem se klasična glazba i animacija međusobno prožimaju, ilustriraju i nadopunjuju. Gotovo tri desetljeća Disneyevu formulu su neki pokušavali imitirati ali trebali su doći The Beatles da se dogodi nešto sasvim drugačije. Yellow Submarine (1968) je film s Beatlesima u glavnoj ulozi u kojem su motivi nekih njihovih pjesama povezane u priču o jednom šašavom psihodeličnom putovanju. Film se uvijek pripisivao Beatlesima, da nije bilo njihovog komercijalnog uspjeha (slava i novac) vjerojatno ne bi bio nikada napravljen. Baš i ne znamo tko je to režirao, crtao i animirao, a i ja sam relativno nedavno saznao da je na filmu radio jedan od meni omiljenih «Animfestovih» autora, Paul Driessen. Heavy Metal (1981) nije bio toliko zanimljiv zbog glazbe (ona je dodana naknadno) nego zbog stripova koji su ga inicirali i inspirirali. Bio je to, napokon, jedan pravi dugometražni animirani film za odrasle (zbog erotike i nasilja, naravno). Da, bilo bi bolje da je napravljen kao Metal Hurlant (vrišteči metal), prema originalnom francuskom strip magazinu, no producirao ga je izdavač američke varijante lista, a to je onda ipak ispalo «manje art, više biznis». Na najambicioznijoj priči tog omnibusa radio je kao glavni animator i naš Zdenko Gašparović, autor kultne Satiemanie. Napokon, The Wall (1982), film koji je režirao Alan Parker, napravljen prema dvostrukom albumu Pink Floyda. Nastao je na inicijativu Rogera Watersa, autora koncepta, svih tekstova i najvećeg dijela glazbe. Film je uglavnom igrani, sa povremenim izvanrednim animiranim sekvencama Geralda Scarfea. Krešimir Zimonić

60, 55, 50

60 godina od prvog animiranog filma
55 godina od osnutka Zagreb filma
50 godina od prvog Oskara

Snimljeno mobitelom -


Malo više slika OVDJE
a malo više teksta OVDJE

Tupko protiv Šilje (2)

(ovo je drugi nastavak teksta napisanog za potrebe kataloga izložbe "Surogat stvarnosti" koja se upravo priprema u HDLU-u)



Krajem sedamdesetih većina mlađih suradnika a i autora Zagreb filma bavila se ilustracijom i stripom – Radivoj Gvozdanović, Ivan Flegar, Ljubica Heidler, Mato Lovrić…i naravno, Joško Marušić, također član Novog kvadrata. No većinom su ti autori u stripu bili pomalo površno, gotovo usput, radeći kratke geg stripove. Iako se vremenom Marušić deklarirao prvenstveno kao karikaturist, njegov najuspješnije djelo ostaje «Riblje oko» (1979. realiziran prema scenariju Gorana Babića) – film mračne atmosfere, jedne ideje i čvrste priče, prilično netipičan za mozaične parade gegova kakve su inače radili «karikaturisti» u svojim animiranim filmovima.


Nakon «Satiemaine» (1978.) smatralo se da je u ovom filmu napravljena gotovo savršena sinteza dviju struja u animiranim filmovima Zagrebačke škole (slikarske i karikaturalne). Nekako istovremeno krenuli su glasovi o krizi naše animacije, unatoč redovitom osvajanju nagrada na festivalima širom svijeta (koje je potrajalo sve do kraja osamdesetih). U svakom slučaju, «klasično» razdoblje Zagrebačke škole je tu negdje završavalo a očekivali su se novi impulsi. Možda tu leže razlozi zašto je moj prvi autorski film «Album» (1983.) proglašen važnim (nagradama se nitko nije čudio, to se podrazumijevalo). Netko je tada rekao - «Zimonić je u našu animaciju donio nešto novo, a to su ideje i likovnost koje dolaze iz suvremenog stripa».


Nisam tada baš bio uvjeren da je to potpuno točno. Iako je «Album» prvotno napravljen kao strip, bio je toliko egzotičan da sam ga uspio objaviti u nekom strip magazinu tek pet godina kasnije, nakon uspjeha s animiranim filmom. Istina, u filmu sam koristio tzv. multiekran, to je bilo relativno neuobičajeno a i moglo je podsjetiti na strip. Važnije mi je bilo to što se u filmu nisam puno koristio trikovima reducirane animacije. Koristeći tzv. «punu animaciju» radio sam nešto na tragu Disneya, a on više nije bio «ideološki neprijatelj» (smatralo se da je već gotovo propao). To nije bilo «moderno» ali je bilo je nešto novo, a nekoliko godina kasnije svi su pričali o postmoderni. Iskustva iz animiranog filma sam prenio na strip. Usvojio sam mnogo od «pripovijedanja slikom» koje dominira u animiranim filmovima koji se ne služe tekstom i dijalozima, pa sam nekoliko godina radio stripove bez upotrebe teksta. Naravno, prema svakom od njih bi se mogao napraviti animirani film…


Tri godine nakon «Albuma» (na kojem je prvi put bio potpisan kao animator) Boris Matas je napravio film «Putovanje gospodina Eliota» u kojem koristi elemente likovnosti i jezika klasičnog stripa (jaki kontrasti, oblačići s tekstom...) uz relativno reduciranu animaciju. Svojevremeno hvaljen, ovaj film je gotovo zaboravljen, a zanimljivost je da se Matas nikada nije afirmirao kao autor stripova. Matas je, za razliku od Devlića, nakon osam godina šegrtovanja na tuđim filmovima ipak dobio šansu da napravi svoj film.


Započevši novi film «Utakmica» (završen 1987.) pokušao sam skratiti to «šegrtovanje» u Zagreb filmu, nimalo privlačno mladim talentiranim crtačima. Pozvao sam nekoliko kolega da mi se pridruže u realizaciji ovog filma, budući da je kolažna struktura radnje omogućavala različite crtačke rukopise. Stanko Bešlić, Milan Trenc, Roland Peharec, Helena Klakočar i novi talent, Magda Dulčić, svi odreda autori(ce) objavljivanih stripova prihvatili su poziv… Bio je to početak svojevrsne «invazije» stripaša u Zagreb film.

(nastavlja se)

Animafest 2011 - trailer

Dalibor Barić još radi na animaciji slike, ovdje je verzija od ponedjeljka.
Veliko hvala Sacheru, napisao je i producirao glazbu u rekordnih pet dana.
Leiner svira bubnjeve, a bas je naravno Sacherov. Ženski glas pjeva Anshie.
Za sve ostale zvukove odgovoran je orkestar Jure Novoselića.

Proba bubnjeva


Radna verzija

Tupko protiv Šilje

O povezanosti stripa i animiranog filma na našim prostorima uglavnom se nije previše govorilo, a ni pisalo.
Jedno od općih mjesta je spominjanje Kerempuhovih karikaturista u izradi prvog animiranog filma «Veliki miting» (1951) i pokretanju kontinuirane produkcije animiranog filma u Zagrebu. Vodeće osobe u kreiranju ovog filma bili su Norbert Neugebauer (redatelj filma) i Walter Neugebauer (glavni crtač i animator). Oni nisu bili karikaturisti nego autori stripova. Zašto se onda naglašava karikatura, a strip jedva spominje kad govorimo o nastajanju hrvatske animacije i Zagrebačke škole? Jednostavno, strip je u to doba bio praktički ZABRANJEN, trebalo je proći nekoliko desetljeća da ovaj medij skine sa sebe obilježja ideološke nepodobnosti. Satirički list Kerempuh bi sasvim sigurno objavljivao i stripove da se to tada moglo, pa nije neobična špekulacija da bi i «Veliki miting» možda prvo nastao u formi stripa a tek onda realiziran kao animirani film. Ali tada i u onim okolnostima to je bilo nezamislivo. Paradoksalno, početkom pedesetih godina bilo je LAKŠE napraviti i javno prikazati animirani film, nego objaviti strip istog sadržaja i likovnosti.

Uz Andriju Maurovića i Franju Fuisa, braća Neugebauer bili su tridesetih godina pioniri i pokretači stripa u Hrvatskoj, stvorivši velike i iznimno kvalitetne opuse, Walter kao crtač, Norbert kao scenarist. U realizaciji Velikog mitinga sudjelovali su i Borivoj Dovniković-Bordo, Ico Voljevica, Vladimir Delač…svi odreda budući veliki majstori domaćeg stripa.
Nakon pionirske avanture u Kerempuhovom studiju za crtani film, u poduzeću Duga film Neugebauer i Dovniković započinju rad na novim filmovima, no Duga film je iznenada, nekom političkom odlukom «likvidirana». Osnivanjem Zagreb filma kreće novo poglavlje, a Neugebaueri odustaju od animiranog filma, posvećuju se stripu i odlaze u Njemačku.

Stripovi se kod nas polako ponovno počinju objavljivati ali vremenom se uspostavio jedan novi «ideološki neprijatelj» – Walt Disney. Iako su i prvi filmovi Dušana Vukotića bili pod vidljivim utjecajem Disneyea stila, moderni likovni pristup i reducirana animacija postaju zaštitni znak u afirmaciji Zagrebačke škole animiranog filma. Borivoj Dovniković-Bordo, iako je već u Duga filmu počeo režirati, surađuje na filmovima drugih režisera, strpljivo čekajući šansu da ponovno radi filmove kao kompletan autor. Bordo nikada nije krio da je «Disneyevac», ali kako to u animiranom filmu više nije bilo poželjno, radi brojne stripove za Plavi Vjesnik, neke u realističnoj a neke u grotesknoj maniri. Bordo je kasnije realizirao čitav niz filmova, uvijek u grotesknoj maniri, pazeći da njegov crtež nikada previše ne podsjeti na Disneya.
Kontakte s animiranim filmom imali su i neki drugi crtači (npr. Jules Radilović) ali ponovna mogućnost kreiranja i objavljivanja stripova neko vrijeme je razdvojila strip i animirani film – strip je dva desetljeća bio produciran ali i kontroliran u duhu samoupravnog socijalizma, a animacija je, zahvaljujući internacionalnim uspjesima i brojnim nagradama, već izborila veliki prostor autorskih i umjetničkih sloboda.

Komercijalni uspjeh serije «Profesor Balthazar» dovodi do pokretanja istoimenog stripa koji je za dječji list Smib godinama radio jedan od Baltazarevih kreatora, Ante Zaninović. Ova strip serija (iz koje vremenom odlazi Balthazar a radnju preuzimaju njegovi prijatelji - «Kljunko i ostali») zanemarivana je i gotovo zaboravljena. Zlatko Grgić je za nekoliko listova crtao strip Maxi Cat, no poznatiji je crtanofilmski serijal istog naslova.

Raskoš talenta Nedeljka Dragića prelila se i na knjige i slikovnice koje on radi koristeći se elementima stripovskog jezika. Tek je «Tupko», kojeg Dragić ironično naziva «antistripom» digao dosta prašine i ukazao na povezanost stripa i animacije, ali i više od toga. Animirani film «Tup tup» nominiran je za Oskara, pa je i «antistrip» Tupko (koji sadržajno nema nikakve veze s ovim filmom) dobio na težini. «Tupko» se naziva avangardnim, «intelektualnim» stripom, a po prvi put se spominje i termin «autorski strip». U jednom od prvih ozbiljnijih tekstova o stripu Vera Horvat Pintarić piše o «Zagrebačkom krugu» strip autora, s posebnim naglaskom na Andriji Mauroviću i Nedeljku Dragiću, kao svojevrsnoj alfi i omegi, gotovo kao o zatvorenom krugu i kraju povijesti. Početkom sedamdesetih modernizam je kod nas na vrhuncu, apstraktno slikarstvo gotovo da ima status državne umjetnosti pa ne čudi veliki uspjeh otkačenog, minimalističkog Tupka.

Ja sam Tupka obožavao i svakodnevno izrezivao i čuvao pasice iz Večernjeg lista. Nekolicini iz moje generacije to je bio orijentir kako se može raditi i drugačiji strip od onog komercijalnog, «industrijskog». Već pri prvom dolasku u Zagreb film, 1975. godine, upoznao sam Dragića, Boureka i Dovnikovića i bio zapanjen kako su dobro prihvatili moje čudne stripove i pozvali me da radim na animiranom filmu. No upoznao sam i Radovana Devlića, njegova priča je bila nešto drugačija. Devlić je sedam godina radio u Zagreb filmu, napredovao je do glavnog animatora, ali nikako nije mogao dobiti vlastiti filmić. Imao je puno ideja i gotove likove, pa ih je pretočio u stripove (serijal «Huljice»). Počeli smo nešto i objavljivati i osnovali grupu Novi kvadrat, pa je Devlić otišao iz Zagreb filma (gdje nije dobio pravu šansu) i posvetio se stripu. Tek početkom devedesetih uspio sam se ga nagovoriti da napravi i animirani film sa Huljicama («Krvavi most»).

(Nastavlja se)

Zlatka je prohodala

Evo prvog testa hoda, s neisključenim vjetrom (i uključenim reflektorom).
Nakon nekoliko koraka majica joj se neočekivano počela skraćivati pa su ovdje samo dva koraka.
Korekcije na majici i hlačama su već napravljene, a sa kosom ima još problema. Teksture i boje su privremene.