Slike s izložbe - Dalmacijaland - Jelsa

Smjena

Njami

Dugo toplo ljeto

Povijest

Kava

4:3

Gamba

Ulaz

Radno

Keksi

Crni Popaj

Uvik isti

16:9

Pipi, Ćurin, Trenc...

Panorama

Zlatka u novinama

Aktual 06. 02. 2013.

   

Knjiga Zlatka u filmu Zlatkine žute minute

Knjiga je izašla prije no što je film dovršen, pa je logično da se pojavi u filmu...

Video:

Deja vu

Na festivalu stripa (tzv. CRŠ) danas bi trebala biti promocija knjige Zlatka. Tak piše na programu. Toga ipak neće biti danas, ali koga briga. Uostalom, prije točno 15 godina u Večernjem listu je pisalo da se to tada dogodilo...

Zlatka uskoro u knjizi

Izdavač je Fibra, urednik Marko Šunjić, a popratni tekst je napisala Irena Jukić-Pranjić.
Ovako bi trebala izgledat naslovnica (dizajn Melina Mikulić) -



U knjigu su uvrštene ove epizode (popis prema godinama prvog objavljivanja) -

Svašta (1981)

Zlatka i Petar Pan (1985)

1986.
Zlatka i prinčevi
Zlatka Patka

1987.
The little flying Zlatka!
Zlatka posebna
Flos
Zlatka in time

1988.
Zlatka je najljepša
Zlatka & Superman

1989-90.
Zlatka i Jeck Trbosjeck
Zlatka ili Mali Nemo
Zlatka sama na svijetu
Zlatka u šumi Striborovoj
Moderna vremena
Zlatka i Batman
Zlatka u raljama života
Zlatka of the universe
Zlatka u elementima

1990-91.
Bila jednom jedna Zlatka
Zlatka najbolja na svijetu
Zlatka biti il' ne biti
Patnje mlade Zlatke
Zlatka i mačke
Zlaka je čitala Kafku
Zlatka & mali Ivica
Zlatka bez Cyrana
Zlatka i Mali Princ
Zima
Proljeće
Ljeto
Jesen
Zlatka + Mislilac
Zlatka i Tin
Zlatka i Ivana Orleanska
Zlatka otkriva Ameriku
Zlatka se sjeća

1991-92.
Zlatka i cvijeće
Mala sirena
Mozartova čarobna kočija
Zlatka i medvjed
MCMXCI a.D.
Metripolis
Terminatori
Zlatka i zvijezde
Zlatka (rat)
Domaća zadaća
Zlatka i Pierrot
Day After
Zlatka i kritičar
Zlatka i zmaj
Zlatka u srcu zmaja
Zlatka i sjena
Zlatka i 7 patuljaka

1992-93.
Zlatka (svemir)
Glupo ime Zlatka
Skrivena kamera
Balada o Zlatki i Jasenu
Changes Zlatka
Susret
Zlatkine nježne godine
Zlatka i snjegović
Mode
Prognoza vremena
Potop

1993-94.
More
Zemlja
Led
Vatra
Izvor
Drvo
Kamen
Suze
Zrak
Kiša
Mali leksikon
Pravo ljubavno pismo
Zlatka u proljeće
Jedan dan
Kosa
Innirvana
Mjesec
NLO
Početak kraja
Smrt (epizoda broj 100)

1994-95.
The Zlatka legenda koja živi
Samo dvaput se živi!
Zlatka protiv škole
Ruža vjetrova
Lovedream
Kad proljeće dolazi
Beskrajna priča
Prva Zlatka na Mjesecu
Zlatka i Petar Pan 2

1993/95.
Galeb

1995-96.
MCMXCV a.D.
Zlatka i zakon
Uspavana ljepotica
Zlatka i snijeg koji pokrije sve tragove…
Best of Zlatka
Vrijeme za
Zimski san
Zlatka i lanac sreće
Zlatka i noćna mora

1996-97.
Zlatka Forever - epizode :
Duh
Dreamland
Go!
Tango!
Zašto slonovi ne voze bicikl
Munje i gromovi
L'etranger
Strip ili život
Zlatka i magičar
Who want's to live forever
Superzlatka
Hipersvemir
Superzlatka vis-a-vis Superkey
T.V.!
Epilog

1997-98.
Mogućnosti dijaloga
Crna i bijela u boji
Heroj u nevolji
Peti element
Grad
Sutra nikada ne umire
Psi faktor
Mjesečina i sunce
Proljetne pjesme
Do kraja svijeta

step by step (3)

Eh, Zlatkin dugi marš kroz godišnja doba...

U prvoj verziji knjige snimanja to je izgledalo ovako -


U scenariju je to opisano ovako -
Zlatka hoda kroz sivkasti pejzaž. Diskretno se smjenjuju godišnja doba, sunce, kiša, vjetar, snijeg. Sličice, simboli, fotografije, natpisi parola i reklamnih slogana iskaču iz pejzaža i nestaju u kovitlacima. Zlatkina kosa mijenja frizure, izmjenjuju se i detalji odjeće.

Ko što (ni)je poznato, na natječaju Ministarstva kulture projekt je odbijen, gornji crteži su otišli u likovne predloške, a u drugoj verziji knjige snimanja (kad je projekt prošao na Gradskom natječaju) scena je izgledala ovako -



Isprva sam htio taj kadar nacrtat i izanimirat na papiru, ali sam od toga odustao. Napravili smo neke testove, ali izgleda da još uvijek nema zadovoljavajučeg tehničkog riješenja kojim bi se lepršavi crteži olovkama u boji kvalitetno spojili na scenografiju.
Kasnije sam iz scene izbacio reklame i slogane i odustao od mijenjana frizura.

Nisam odustao od mijenjanja odjeće, no ispostavilo se da bi modeliranje i morfanje različitih odjevnih predmeta koštalo više nego tri reklame za Coca Colu.
Osim toga, možda bi tada sve to asociralo na neku modnu reviju, a to bi fakat bilo bez veze.

Tek prije par mjeseci mi je sinulo da bi Zlatkina odjeća mogla biti od "prirodnih materijala" (lišće, cvijeće...), otprilike kao na ovom crtežu -


OK, priznajem da je to zakašnjelo paljenje, ali bolje ikad nego nikad.
Bruno Marin se prihvatio animacije lišća i cvijeća u (2D-u), napravio je to jako zgodno, pa je ostao još problem kako to ukomponirati u scenu a da izgleda "logično". Andrej Rehak je našao tehničko riješenje...

Ostali koraci su opisani u ranijim nastavcima, a ovdje je napokon rezultat,
Zlatka u ljetnoj haljini, jednog vrelog ljeta -


Ostaje još da se naprave kvalitetni prijelazi.
Andrej se treba riješiti svoje fiks-ideje u kojoj hlače postanu haljina dok Zlatka prolazi iza nekog drveta. Rekao sam mu da to ne dolazi u obzir (štos koji se može napravit i u montaži igranog fima, a da jeftinu stop-animaciju i ne spominjemo)...

Raniji nastavci -
step by step
step by step (2)

(nastavlja se..?)

step by step (2)

Evo, u desetak koraka (animacije u posebnim slojevima) pokušaja da se Zlatkina haljina uskladi s godišnjim dobima.



(nastavlja se)

Zlatka!

Evo finalne najave, uključujući i špicu tog "trailera".

step by step

Ovaj kadar postepeno nastaje mjesecima.
Nije baš zabavno - ima tu mnogo posla, a ako ne bude dobro izgledalo neće ni uči u film.
Prvo je napravljen ciklus hoda. Štekao je, a kosa ni nije bila u ciklusu pa je svakih desetak sekundi primjetno trznula. Ali to je moglo poslužit kao orijentir dok se animirala pozadina i ostalo.
Andrej je prvo napravio da se zaleđeno tlo pomiče brže od drveća u pozadini čime je dobiven efekt prostora. Onda je ubacio da ponešto prolazi u prvo planu.
Zatim je, ne znam kako, napravio ono ludilo u unutrašnjosti šume.
Nije bilo dovoljno, tražio sam da u kadru lete ptice i leptiri , te da vjetar donosi lišće i cvijeće…
Nešto je od toga napravljeno, ali Zlatka je i dalje hodala u tom dosadnom ciklusu.

Napokon, nakon više od pola godine, krenula je animacija tijela.
Zatim vjetar u kosi - tek sedmom verzijom smo kolko-tolko zadovoljni.
U međuvremenu su leptiri postali plavi.
Trenutno se renderira hod (gole) Zlatke s kosom, a Andrej, ne znam zašto, dodaje vjetar u odjeću.
Bruno je napravio neke testove s lišćem i cvijećem, sad čeka izrenderiranu figuru da to uskladi s njom.
Zvao sam i Petru da sudjeluje u tom podugačkom kadru, danas mi je poslala vuka nacrtanog tušem.

(nastavlja se...)

Pozadine

Zadnjih godinu dana Matija Pisačić marljivo crta i boji pozadine za animirani film radnog naslova «Zlatkine žute minute».
Istina, taj posao je trebao biti završen još ljetos, ali ja sam smislio još nekoliko novih trenutaka u priči koji podrazumijevaju i neke nove lokacije, pa je to produžilo muke po Matiji.
Neke od scenografija su vrlo uspjele, šteta što će se u filmu biti vidljive tek nekoliko sekundi.
Evo ovdje 4 i pol primjera.

Transkripti

Draško Ivezić je već nekoliko mjeseci u Danskoj.
Kako su dva kadra koje je animirao za «Žute minute» ostala nedovršena, dogovorili smo to pokušat napravit onlajn.
Jučer smo počeli, evo tu transkripta dopisivanja preko Skypea.

[7.11.2011 13:08:02] Kresimir Zimonic: kad si tu?
[7.11.2011 13:08:35] Draško Ivezić: mislio sam doci u veljaci na 2 tjedna i onda opet gore

[7.11.2011 17:21:13] Draško Ivezić: jo.. kad cemo listanje?
[7.11.2011 17:21:41] Kresimir Zimonic: ajde oma
[7.11.2011 17:21:54] Draško Ivezić: jesi sad u firmi?
[7.11.2011 17:22:00] Kresimir Zimonic: ne
[7.11.2011 17:23:10] Kresimir Zimonic: imaš taj fajl ili pristup istom?
[7.11.2011 17:23:25] Draško Ivezić: imam pristup
[7.11.2011 17:23:55] Kresimir Zimonic: imaš dropbox?
[7.11.2011 17:24:10] Draško Ivezić: da

[7.11.2011 17:33:23] Kresimir Zimonic: navikao sam se na one stvari koje su sada pa bi sve napravili slično
[7.11.2011 17:36:53] Draško Ivezić: ok, ja sad kompresiram projekt koji je u zf na mom kompjuteru da ne bi bio toliko velik, pa ga dignem u dropbox, tako da ga mogu ovdje otvoriti.. onda bi mi trebale te slike u vecoj rezoluciji.
[7.11.2011 17:37:27] Draško Ivezić: kad budem gotov, stavit cu rendati opet dole u zf, da se ne gubi vrijeme na prenosenje ogromnih slika

[7.11.2011 17:44:19] Kresimir Zimonic: ide prva slika. slike ti mogu stavit u dropbox... ili negdje drugdje?
[7.11.2011 17:44:38] Draško Ivezić: da, mozes, koliko su velike sve skupa?
[7.11.2011 17:45:06] Kresimir Zimonic: 20-30 megabajta
[7.11.2011 17:45:14] Draško Ivezić: meni ce se ovo sad uploadati nekih sat vremena, kompresirao sam i ispada da je projekt nekih 500mb
[7.11.2011 17:45:31] Draško Ivezić: za to ima mjesta, ful.
[7.11.2011 17:46:29] Kresimir Zimonic: važno je počne sa Zlatkom u sunčanim naočalama a da završi na krilatom konju Pegazu
[7.11.2011 17:46:38] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 17:57:05] Kresimir Zimonic: zapravo, trebalo bi imat varijantu u kojoj počne sa rubom provalije, pa onda faca.
[7.11.2011 17:59:17] Draško Ivezić: to je isto jedna od slika?
[7.11.2011 17:59:21] Draško Ivezić: rub provalije?
[7.11.2011 18:00:37] Kresimir Zimonic: pa ima je više put u stripovima, sad ti šaljem iz jedne priče - slike 1 i 2
[7.11.2011 18:00:51] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 18:07:31] Kresimir Zimonic: šaljem ti i scenu iz filma - "rub". Ideja je da se ta scena pretopi u strip pa da krene listanje.
[7.11.2011 18:08:06] Draško Ivezić: aha ok, super



[7.11.2011 22:32:59] Draško Ivezić: ej, ja cu ti to sad izrendati u totalno low rezoluciji samo da vidis kako izgleda, pa mi napisi primjedbe, kako zelis da kamera ide, mozemo se i cuti u jednom momentu.. to sad stavljam rendati, moja procjena je da je to za pola sata u folderu
[7.11.2011 22:33:23] Kresimir Zimonic: super

[7.11.2011 23:20:42] Draško Ivezić: ok, malo je duze trebalo, sad se uploada, ne bi trebalo predugo
[7.11.2011 23:21:55] Draško Ivezić: kamera je sranje, to ces odmah skuziti, tako da mogu paziti da vise hvatam kadrove u stripu i to cu srediti, samo mi treba dan dva za to, al pogledaj ovo i razmisli dal imas neke smjernice vec iz ovog.
[7.11.2011 23:22:57] Kresimir Zimonic: ok, čekam da stigne
[7.11.2011 23:23:04] Draško Ivezić: super
[7.11.2011 23:23:17] Draško Ivezić: meni kaze da je vec gore, znaci sad ga ti vuces sebi
[7.11.2011 23:26:32] Kresimir Zimonic: stiglo
[7.11.2011 23:28:42] Kresimir Zimonic: odmah ubacujem u montiran materijal da vidim kak se uklapa i šta treba mijenjat
[7.11.2011 23:28:51] Draško Ivezić: e super

[7.11.2011 23:42:23] Kresimir Zimonic: šaljem prve primjedbe kao text
[7.11.2011 23:43:18] Draško Ivezić: moze
[7.11.2011 23:44:28] Kresimir Zimonic: evo i tu-
[7.11.2011 23:44:30] Kresimir Zimonic: Prva verzija -
1. bez face s naočalama

2. Počni sa onim stajanjem na rubu stijene ali da prvo bude statično 2-3 sukunde (zbog pretapanja) pa tek onda da krene kamera ili listanje

3. Bilo bi dobro da se vidi što manje teksta - na hrvatskom je i ne stigne se pročitat. Uzmi verzije bez teksta, a negdje se može i obrisat u fotošopu

4. Predugačko je -
5. izbaci broj 3 i 10 ili 16

6. završi opet statično na konju koji se rasplinjuje (nikak ne na tekstu)

7. kamera - zumovi reduciraju sliku, bolje da samo klizi gore-dolje

8. kut kamere "u perspektivi" nekak nije lego.
[7.11.2011 23:46:03] Draško Ivezić: cek, tri je faca s naocalama
[7.11.2011 23:46:18] Kresimir Zimonic: pa da, to je verzija bez face
[7.11.2011 23:46:53] Draško Ivezić: ok, samo provjeravam
[7.11.2011 23:47:03] Draško Ivezić: imas li ugrubo neku sekundazu?
[7.11.2011 23:47:25] Draško Ivezić: jer mogao bi zavrsiti ranije pa cu onda samo izbaciti tih par stranica
[7.11.2011 23:48:26] Kresimir Zimonic: sad ću ti poslat video
[7.11.2011 23:48:39] Draško Ivezić: ok, to je jos bolje
[7.11.2011 23:49:33] Draško Ivezić: inace, meni je ljepsa 10 od 16, ako ti to sta znaci, opcenito, cini mi se da bolje funkcioniraju "totali"

[7.11.2011 23:53:41] Kresimir Zimonic: ok, izbacio sam 3 i 16
[7.11.2011 23:54:55] Kresimir Zimonic: al u ovom primjeru nije stiglo do zadnjeg konja
[7.11.2011 23:55:09] Kresimir Zimonic: nema veze, skužit ćeš
[7.11.2011 23:55:15] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 23:55:25] Kresimir Zimonic: stiže



[0:12:55] Kresimir Zimonic: još si tu?
[0:18:19] Draško Ivezić: e, jesam isao zapaliti
[0:19:37] Kresimir Zimonic: oš vidjet animatik od prije dva mjeseca?
[0:19:59] Draško Ivezić: e, aj
[0:20:08] Draško Ivezić: sta je onlajn negdje?
[0:20:23] Kresimir Zimonic: je, u međuvremenu je dosta naraslo
[0:20:27] Kresimir Zimonic: link...

[0:30:37] Draško Ivezić: znaci zavrsavas s njima
[0:30:50] Draško Ivezić: izvrsno
[0:31:29] Draško Ivezić: ima djelova koji su ono, da ti pamet stane
[0:31:37] Kresimir Zimonic: a
[0:31:49] Kresimir Zimonic: sad je već možda malo predugo
[0:32:03] Kresimir Zimonic: skratit ću ono u sobi
[0:32:21] Draško Ivezić: jedino, nije mi jasno, tamo sa sesirima, leptirice nema u tim scenama ili ce biti kasnije ubacena?
[0:32:54] Kresimir Zimonic: ima, već smo ih spojili u nekoliko kadrova
[0:33:18] Draško Ivezić: e super, to mi je malo falilo, ispalo je ovako kao da su dvije odvojene price
[0:33:39] Kresimir Zimonic: e, provlači se i taj krilati pegaz
[0:33:48] Kresimir Zimonic: od oblaka na nebu
[0:34:48] Kresimir Zimonic: stiglo ti je listanje

[0:37:24] Draško Ivezić: ok, sve mi je jasno
[1:01:11] Draško Ivezić: e, samo da provjerim, dakle, na kraju idu samo dva pegaza, kao sto si stavio u videu, onog treceg rezem?
[1:01:50] Kresimir Zimonic: ne, stavi i trećeg
[1:01:59] Draško Ivezić: e ok
[1:02:11] Draško Ivezić: i mislio sam
[1:02:44] Kresimir Zimonic: izlista se direkno na njega
[1:02:58] Draško Ivezić: da, tu cu zaustaviti kameru
[1:03:32] Kresimir Zimonic: a onda ćemo pretopit u animiranog pa izvuć u sobu
[1:04:29] Kresimir Zimonic: probaj na početku sa "1a bez teksta"
[1:05:22] Kresimir Zimonic: odjavljujem se, sutra ujutro imam neku obavezu
[1:05:37] Draško Ivezić: izbrisao sam vec teks
[1:05:41] Draško Ivezić: ok
[1:05:44] Draško Ivezić: cujemo se
[1:06:02] Kresimir Zimonic: u 1a sam ja već izbriso. ajd

Gle, prolazi jesen

Verzija sa glazbom iz rock-opere "Zlatkine žute minute" iz 2012. godine.


Verzija s pjesmom Grupe 220 iz 1968.godine.

Sodoma i Gomora

Matija ovo zove "Rokfelerovi dimnjaci", Bruno je to nazvao "Industrijalci i radnici", a Siniša - "Oni kapitalisti".
Za mene je to "Još jedna cigla u zidu".
U svakom slučaju, možda najsmješniji mračni kadar u "Zlatkinim žutim minutama".
Nije još dovršen, ali možda i ne izbori mjesto u finalnoj montaži...

Ljetna shema

Napokon sam skenirao svih 46 crno-bijelih tabli Zlatke.
Neke izgledaju "preeksponirano"... recimo ovo ljeto, negdje tamo osamdesetih.

Zlatka u Esfahanu

Prije osam godina Zlatka je, hm... bila u Esfahanu.
Uvrstio sam tu priču u Kronike, koje onda još nisu imale blog ali su objavljivane u Modroj lasti.


Ove godine, u autobusu na putu za Esfahan, kao da sam je čuo da pjevuši nešto na engleskom...
No, bile su to neke pop pjesme, snimljene vjerojatno od strane Iranaca koji žive u inozemstvu. Uključio sam kameru i držeći je blizu zvučnika snimao bez veze, samo da ulovim te pjesme... Kasnije snimljene kadrove umontirao sam u ovaj video -

Road to Esfahan from Kresimir Zimonic on Vimeo.

Simple Game

U naletu nostalgije našao sam na YouTubeu i ovu pjesmu od Moody Blues (bila je popularna krajem 60-tih, ali u izvedbi nekih The Four Tops)-



"Spot" je nedavno složio ambiciozni fan EssentialDegnities, a mene to podsjetilo da sam i ja napravio nešto na tu temu.
Citirao sam tu pjesmu prije...as tajm gos baj...15 godina, u jednoj epizodi Zlatke -


Našao sam i Mobyjevu pjesmu koja se tu spominje (nju sam u međuvremenu potpuno zaboravio) -


We're all the same
And life is just a simple game

Prije mjesec dana...

...objavljen je ovaj intervju. Valentina Mlađen mi je rekla da je ušao u "Top 3" njezinih intervjua i obečala poslat link kad ga objave. Valjda je zaboravila, pa sam ga otkrio sam, na adresi OVDJE
A tu je copy-paste :

ZADARSKI LIST
Piše: Valentina Mlađen


Veliki broj generacija koje sad završavaju, ili su već završile fakultete, u prvim školskim danima družili su se s kultnim likom hrvatskoga stripa - Zlatkom. "Zlatka" je godinama (točnije 20 godina) izlazila u časopisu za osnovne škole Modroj lasti. Sjećam se da sam i ja primala tu Modru lastu u višim razredima osnovne škole, kad više nismo bili klinci za "Smib", ili "Radost" kao učenici nižih razreda, nego smo imali privilegiju primati "Lastu".

S likom Zlatke nije se bilo lako upoznati, bila je ona pomalo teška, ali svi bi je konačno zavoljeli, a ona nas je učila dobroj literaturi i filmovima, bavila se nekim važnim životnim pitanjima iz svijeta odraslih, ali iz broja u broj je uvijek bila tu. Kad sam čula da u Zadar na gostovanje "Jadranskog stola" dolazi Krešimir Zimonić ime mi nije zvučalo poznato dok jedna kolegica s posla nije oduševljeno ustvrdila: "Pa to je autor Zlatke!" I tako, kad sam se sjetila "Zlatke" i osnovnoškolskih dana nisam mogla propustiti Zimonićevo gostovanje.

Počeci u školskom listu

Danas ste poznati kao jedan od naših najboljih strip autora i redatelja animiranih filmova. Kako su izgledali vaši počeci, osobito u radu na Zagreb filmu?

- Stripove sam počeo ozbiljnije raditi u srednjoj školi, a nešto od toga je već tada bilo i objavljeno. Pokrenuli smo i školski list, a kako sam bio i glavni urednik, jedan broj tog lista sam u potpunosti posvetio stripu. Nekima se to svidjelo, ali bilo je kritika, strip onda nije bio osobito cijenjen. Najveći uspjeh iz tog vremena je objavljivanje 20 stranica stripa "Luna" u časopisu Pegaz, uz koji je išao i opširni intervju u kojem sam imao priliku svašta reći. U Zagreb film sam se prvi put usudio doći negdje početkom 1975. godine, s mapom punom crteža i stripova. Sjećam se da je Nedeljko Dragić, kad je to prelistao rekao - "Pa što si ti čekao, gdje si bio dosad?". Kako sam imao tek devetnaest godina bio je to veliki kompliment.

Možete li se prisjetiti rada na svom prvom autorskom filmu "Album"? Za njega ste dobili nekoliko nagrada, jeste li već tada znali da ćete se baviti animiranim filmom čitavu svoju karijeru?

- 1974. godine sam prvi put gledao filmove na Animafestu i ostao fasciniran. Odlučio sam da u životu moram napraviti bar jedan autorski animirani film. To je tada izgledalo skoro nemoguća misija... Prvo sam neko vrijeme volontirao u Zagreb filmu, radilo se na nekim reklamama i Balthazaru. 1979. dobio sam prvi pravi posao, radio sam kao glavni crtač i animator na filmu po Augustu Šenoi, "Kugina kuća".

Dug je bio put do filma "Album", taj projekt me zaokupljao gotovo pet godina. Prvo se priča postepeno gradila od fragmenata u obliku malih stripskih sekvenci, bez teksta. Razlikovalo se od onoga što sam do tada radio, a i nije bilo dovoljno komercijalno da bi bilo objavljeno kao strip. Od tog materijala sam napravio prvu knjigu snimanja koju sam kasnije nekoliko puta dograđivao. Donio sam to u Zagreb film gdje su me svi autori podržali, sjećam se da je netko tada rekao "Ovaj film nam treba!", ali neki su ipak sumnjali da ću ja biti u stanju sve to izvesti. Nakon godinu dana rada na animaciji i ja sam posumnjao hoće li itko imati razumijevanja za takav film. Nakon prve projekcije Dušan Vukotić je rekao da je to najbolji debitantski film ikada napravljen kod nas, a ja sam odahnuo. Vukotić je bio u pravu, bilo je dosta nagrada i priznanja, čak je bio kandidiran za Oscara. Kad se to dogodilo, intimno sam odlučio da neće biti nikakve "karijere" - ako moj prvi film dobije Oscara, neću napraviti više nijedan!

U vašim filmovima pojavljuje se dosta erotike, likovi puše cigarete, pomalo su ekscentrični. Koliko se današnja umjetnost u animiranim filmovima razlikuje od tadašnje?

- Autorski animirani film je uglavnom "ekscentričan" ili se trudi biti takav. Tu ništa nije neobično, to je fantazija. Uobičajene stvari su u animiranom filmu dosadne. Ako nema nekog pomaka od svakodnevne realnosti, zašto to raditi kao animirani film? Za pravljenje "normalnog" filma uzmete kameru i snimite dokumentarni ili igrani film - brže je, jednostavnije i jeftinije. No činjenica je da prije mojih filmova u domaćem, a i svjetskom animiranom filmu gotovo da nije bilo erotike, a nema je ni danas. Neki autori preferiraju teške i mračne teme, a neki prvenstveno hoće biti zabavni. Napokon, erotika, kao i cigarete, onemogućuju prodaju ili plasman filma, pogotovo na televiziju.

"Album" najdraži

Kako su se filmovi radili nekad, a kako danas? Jesu li prije bili kvalitetniji jer se mnogo toga radilo ručno dok se danas gotovo sve može obraditi kompjuterski?

- I danas se mnogo toga radi ručno, jedino što je potrebno manje ljudi da bi se nešto obavilo u zadanom vremenu. Ali zato morate ulagati u prilično skup hardver i softver, koji jako brzo zastarijeva. Zanimljivo je kako smo vjerovali da će nove tehnologije ubrzati ili pojeftiniti proces nastajanja animiranog filma. To se nije dogodilo - nove tehnologije otvorile su nove mogućnosti za kreaciju pa su se stvari zakomplicirale. Kompjuter ništa neće napraviti sam, osim (ne osobito brzog) izračunavanja podataka (tzv. keširanje i renderiranje) nakon kojeg dobivate nekakve slike.

Uglavnom, mislim da se danas rade bolji filmovi. Bilo bi porazno da nije tako s obzirom na statistiku, jer danas se u svijetu radi barem 20 puta više animiranih filmova nego prije četvrt stoljeća. No, mnoga remek-djela iz prošlosti nikada neće biti nadmašena, jer svako pravo umjetničko djelo je jedinstveno i neponovljivo.

S kojim ste svojim animiranim filmom osobno najzadovoljniji? Koji je vaš favorit?

- Dugo mi je najdraži bio "Krug" koji traje točno pet minuta. Vrlo je jednostavan, sve se događa u jednom kadru i gotovo sve sam nacrtao sam. Jako mi je drag i "Leptiri", bilo je to zanimljivo vrijeme. No nekako je ipak "Album" najbolji jer je najkompleksniji. Osim toga, nikada poslije nisam imao uvjete koje sam imao tada - iako je Ministarstvo kulture financiralo samo šest minuta, sredstva su bila solidna pa mi je bilo omogućeno da napravim četiri dodatne minute što je bilo presudno za kvalitetu filma. Gotovo svi suradnici na tom filmu su bili stariji i iskusniji od mene. Kasnije sam uvijek radio s mladim ili neiskusnim suradnicima koje sam učio i uvodio u animirani film, a neki od njih bi ubrzo i odustajali.

Što ste u svojim filmovima težili prikazati nekad, a čemu težite sad? Koliko se vaš umjetnički profil promijenio?

- Svaki film je neka druga priča. U "Kuginoj kući" mi je bilo važno dokazati se kao crtač, a animaciju sam tek učio. U "Albumu" mi je najvažnije animiranim slikama ispričati vrlo kompliciranu priču tako da bude razumljiva i prihvatljiva svima. U "Utakmici" sam želio biti bezobrazno zabavan, a tek s "Leptirima" sam shvatio, a valjda i dokazao, koliko je režija važan segment u kreiranju animiranog filma. Radeći kao supervizor i umjetnički direktor otkrio sam koliko su mi važni kvalitetni umjetnički animirani filmovi, bez obzira na temu ili tehniku, bez obzira tko je autor ili autorica i jesam li uopće sudjelovao u njihovom nastajanju. Prilično velika promjena od vremena kad mi je bilo važno samo to da napravim bar jedan animirani film.


Imam novi izazov, "oživjeti" Zlatku i u animiranom filmu - Krešimir Zimonić

Svi koji su čitali Modru lastu (a takvih je mnogo) sjećaju se Zlatke. Kako je nastala Zlatka, omiljeni lik mnogih osnovnoškolaca?

- To se nije dogodilo odjednom, bio je to duži proces. Nakon što sam napravio nekoliko kratkih stripova s bezimenim ženskim likovima, nastao je jedan u kojem se pojavljuje Petar Pan pa je bio red da i djevojčica koja se s njim družila ima ime. Kako je taj mali strip nekoliko puta objavljen, nakon više od godinu dana iz štosa sam napravio nastavak. To je objavljeno u magazinu Patak, pa kako se "Zlatka" rimuje sa "patka", nastala je i treća priča. Polako sam se zaljubljivao u taj lik, a gotovo pet godina nakon Petra Pana Zlatka je počela izlaziti u Modroj lasti. Nedavno mi je jedna ženska osoba na Facebooku, ničim izazvana, napisala samo jednu rečenicu - "Vi ste Zlatkin tata." Ništa originalno, ali vrlo istinito jer, na žalost, nemam prave djece.

Strip u defanzivi

Kako ste Zlatku prilagodili dječjem uzrastu?

- Mislim da to baš i nije strip za djecu, učenicima u nižim razredima osnovne škole je gotovo nerazumljiv, pa njegove kvalitete a i zabavnost otkriju tek kasnije. Zlatka je uglavnom tinejdžerka, mlada cura koja se ponekad sjeća djetinjstva, a ponekad je vrlo zrela i nevjerojatno mudra. To su priče o stalnim promjenama koje su neminovne, iako nam možda izgleda kao da je uvijek sve isto.

Hoće li Zlatka ikad više zaživjeti u obliku stripa i dobiti pokoju novu epizodu?

- Nije isključeno, u Modroj lasti su mi vrata otvorena, no sada je u pitanju jedan novi izazov - "oživjeti" Zlatku i u animiranom filmu.

Kako biste ocijenili hrvatsku strip, a kako scenu hrvatskog animiranog filma danas?

- Unatoč činjenici da danas djeluje puno izdavača, strip je nekako u defanzivi, bar kada je u pitanju kreiranje i proizvodnja novih stripova, a animacija u velikoj ekspanziji. Naši ponajbolji crtači stripova rade za inozemne izdavače, to su naručeni poslovi u kojima uglavnom ne dolazi u prvi plan njihovo autorstvo. U animiranom filmu autori se mogu u punoj mjeri autorski izraziti. Financijska potpora za animirani film (javna sredstva) kod nas je i danas relativno solidna, dok je za strip još uvijek tek simbolična.

Čini mi se kao da je vaša veća preokupacija ipak na animiranim filmovima. Znači li to da su vam oni draži od stripova?

- Pa...ne, to je različita vrsta interesa. Recimo to ovako - trenutačno mi je animacija posao, a strip hobi, ali bilo je razdoblja kad je bilo obrnuto. Uz strip me sada veže i nostalgija, to je vrlo osoban odnos, pokušavam nabaviti i sačuvati sve što mi se od djetinjstava naovamo sviđalo. Kod animiranog filma (kao i većinu drugih) mene stalno zanimaju nove i još novije stvari, vrlo je uzbudljivo sudjelovati u tome i promatrati kako se to razvija i kamo sve to vodi.

Na čemu sad radite? U Zadru ste spomenuli da radite animirani film s likom Zlatke, radite li još nešto uz to?

- Trenutno sam supervizor ili izvršni producent na nekoliko filmova, među njima su i prvi animirani filmovi Dubravka Matakovića i Josipa Zankija. Protekle četiri godine bio sam umjetnički direktor Svjetskog festivala animiranog filma (Animafest), a paralelno s tim, zadnje dvije i pol godine i umjetnički direktor Zagreb filma. Pripremam i nekoliko knjiga, zbirki stripova i ilustracija, no ove godine najvažniji mi je zadatak oživjeti tih desetak "Zlatkinih žutih minuta".

Prvomajski potop

(preneseno s Memoara povremenog ilustratora)

Proljeće u Novigradu, 1993., baš oko prvomajskih praznika. Prvi put sam bio pozvan da tamo vodim radionicu stripa. Prvog jutra, nakon što sam obišao školu bezuspješno tražeći sobu na kojoj piše «STRIP», netko me uputio prema nekom hodniku.
Neiskusan, dopustio sam da voditelji drugih radionica prigrabe prostorije u školi pa je stripu dodijeljen vrtić. Vrtić je bio povezan s školom 50-metarskim pustim hodnikom, a negdje na sredini stajala je djevojčica, sva u suzama.
«Šta ti tu plačeš?» upitao sam je.
«Kme, šmrc, meni su stavili u strip…a ja bih htjela u dizajn…šmrc, kme…» cmoljila je.
«Šta fali stripu?» pitam ja, praveći se nevješt.
«Ja hoću dizajn…dizajn!…kmeee..»
Vidim, loše je počelo, strip ovdje nije popularan, tko zna hoće li nekog uopće biti u tom vrtiću… Kak sam obišao cijelu školu, znao sam u kojoj sobi je radionica dizajna pa uputih curicu tamo.
«Tamo se javi profesoru Obrovcu i reci mu da te primi jer su te izbacili sa stripa.» - Mudro sam je savjetovao, a ona me zahvalno pogledala i odmah odjurila.
Kasnije sam saznao da se zove Karla, a na završnoj izložbi, kad je strip radionica proglašena najboljim, dobacio sam joj – «Tko ti je kriv, sama si htjela na dizajn.»
Sreli smo se na još par radionica, uvijek je bila u dizajnu, nikad više nije plakala, ali svratila bi do stripa…Čak je na jednoj zajedničkoj fotografiji jedne od strip radionica.
Desetak dana nakon prvog susreta nacrtao sam je na uvodnom crtežu «Velikog potopa».


Kad sam stigao do onog vrtića, bio je pun nezadovoljnih dečki i djevojčica. Bilo ih je petnaestak, ali vrtić je bio mali, s malim stolovima i stolicama, pa su u početku svi bili pomalo poniženi što su bačeni u te prostorije za patuljke, daleko od ostalih. Kasnije se sve promijenilo, na bolje.
Zašto Veliki potop? Bila je to tema tog Novigradskog proljeća. Neki su gunđali jer im je tema bila glupa, no drugi su odmah počeli crtat životinje koje Noa prikuplja za svoju barku. Nekima sam objasnio da ne moraju crtati biblijski potop, jer to je samo metafora za neku katastrofu velikih razmjera. Ti su onda krenuli crtat priče o nekoj katastrofi…
Najnezadovoljniji je bio jedan dečko koji nikako nije prihvaćao tu glupu temu, njegov bunt je poslije par dana ipak više ličio na zabušavanje. Napokon je sjeo i nacrtao strip od tri slike – rock muzičar se popne na binu ali ga odmah ubije grom (ili strujni udar, ne sjećam se). Strip je nazvao «Smrt Johna Lenona» i bio je to hit dana. Dečko se zvao Damir Bralić.
No apsolutno najbolja na toj radionici je bila jedna djevojčica. Crtala je kao da se stripom profesionalno bavi već desetak godina a bila je tek sedmi razred. Danas je Dunja Janković u Amerci, radi jako zanimljive stvari, između ostalog i stripove.

Zadnjeg jutra je bio rastanak i tada se dogodilo nešto što se više nije ponovilo. Dok su se klinci pozdravljali i ukrcavali u autobuse, jedan srednjoškolac je uzeo gitaru, počeo svirati i pjevat neku pjesmu a drugi su mu se pridružili u pjesmi. Tada su svima potekle suze, a vidio sam i odrasle kako brišu oči. Svina je bilo žao što se rastajemo.
Netko je rekao – «Eto, sad zaista imamo pravi potop…u suzama.», a ja sam odlučio da zadnja epizoda Zlatke u toj školskoj godini bude na temu velikog potopa.
Bilo je to lakše odlučiti nego napraviti, pogotovo nakon gomile smješnih stripova koje su upravo napravili ti klinci. Nisam mogao smisliti nikakvu priču za strip, a rok je bio kratak. Napokon sam napisao tekst u formi recepta, odnosno, kao upute za upotrebu kakve nalazimo uz ljekove. Zlatka se spominje samo u potpisu, kao firma s logotipom «Z» koji je bio parafraza Plivinog «P».

Ilustrirao sam to gotovo rutinski, nekoliko sličica u debelim okvirima kroz koje pada suza. Zadnja slika zauzima pola stranice, potopljeni svijet, kiša i oluja odlazi, kopno na vidiku, Zlatka na splavi koje umjesto jedra ima drvce…
Ali predzadnja slika je ipak bila nadahnuta pjesmom «Come Undone» od Duran Duran, bila je to neka vrst posvete pjesmi koja mi se sviđala i spotu koji se tada vrtio.

Zlatka je prohodala

Evo prvog testa hoda, s neisključenim vjetrom (i uključenim reflektorom).
Nakon nekoliko koraka majica joj se neočekivano počela skraćivati pa su ovdje samo dva koraka.
Korekcije na majici i hlačama su već napravljene, a sa kosom ima još problema. Teksture i boje su privremene.