U drugoj polovici osamdesetih strip autori se okupljaju oko magazina Patak i na Salonu stripa u Vinkovcima (gdje se prikazuju i animirani filmovi), te osnivaju Društvo autora stripa koje svoje sastanke neko vrijeme održava u Zagreb filmu.
Zapažen nastup u «Utakmici» ubrzo rezultira autorskim filmovima Helene Klakočar («Tai-chi-zot», 1989.) i Milana Trenca («Veliki provod» 1990.). S Magdom Dulčić kao glavnim crtačem realiziram šarenu suradnju u filmu «Leptiri» (1988.) koji se pogrešno dovodio u vezu s nekim stripovima iz tog vremena.
U Zagreb film dolaze i Edvin Biuković, Goran Sudžuka, Esad Ribić, Miroslav Zubović, Josip Zanki, Štef Bartolić… Neki rade na komercijalnim projektima, a neki, zajedno s Magdom Dulčić i Gocom Vaskovom zaglavljuju u producentskom promašaju «Baš Čelik», koji se pojavljuje nakon nekoliko godina mučne produkcije pod naslovom «Mač od svjetlosti». Taj film, kojeg bi se mnogi rado odrekli (pa i inicijator i umjetnički direktor Joško Marušić) sličio je na animiranu imitaciju japanskih mangi i nema baš nikakve veze za hrvatskim autorskim stripom.
Početak devedesetih obilježili u rat i financijski kolaps i odlazak stečaj Zagreb filma.
Kako je oporavak firme predugo trajao, a neovisne privatne producentske kuće se tada još nisu bavile animiranim filmom, nekoliko crtača je postepeno odustajalo od animacije i posvetilo se radu na stripu, uglavnom za inozemne izdavače.
U Zagreb filmu ili izvan njega tijekom kriznih devedesetih ipak je nastalo više animiranih filmova a napravili su ih uglavnom autori koji su se bavili i stripom. U realizaciji glazbenog omnibusa «Čakaj me» (Luna film, 1992.) sudjelovali su Miroslav Zubović, Josip Zanki, Darko Perović, Magda Dulčić, Ninoslav Kunc…
Magda Dulčić realizirala je u tom razdoblju nekoliko filmova («Ruža», «Zemlja snova», «Samotnikov vrt»…)
Crno-bijela strip estetika najvidljivija je u «Paranoji» (1992.) Gorana Sudžuke, a prerano preminuli Edvin Biuković pokazao je nešto od svog talenta u «preko noći» napravljenom filmiću «Ad astra» (1991.) i započetom, ali nikad dovršenom projektu «Salvatore», prema istoimenom stripu.
Izvanredni animator i crtač Štef Bartolić posvetio se stripu i ilustraciji. Iako nije napravio ni jedan autorski film, vidljiv je Štefov doprinos najuspješnijim filmovima Danijela Šuljića («Kolač» i «Film s djevojčicom»).
Početkom devedesetih animacijom se počinje baviti i Dušan Gačić («Cvrčak», "Složeni predosjećaj" i dr.) a većinu svojih filmova realizira prema literarnim predlošcima.
Napokon, jedan kontra primjer – nakon dugogodišnjeg rada na animiranom filmu stripove počinje raditi i Darko Kreč.
Novo stoljeće donosi mnogo toga novog, hrvatska animacija je izašla iz depresije devedesetih i ponovno je i internacionalno uspješna. Male neovisne producentske firme i umjetničke udruge preuzele su glavninu produkcije, pa je i strip grupa Divlje oko realizirala animirani film u vlastitoj produkciji prije no što se razišla.
Zaboravljeno je da su i medij stripa i Walt Disney nekada na ovim prostorima bili proganjani i kritizirani kao šund i kič te gotovo bili sinonimi za kapitalistički imperijalizam. O stripu se uči u osnovnoj školi a animacija ima odjele na likovnim akademijama…
Spomenimo na kraju još neke autore i autorice koji su posljednjih godina aktivni na oba područja, animaciji i stripu – Ivana Guljašević, Dinko Kumanović, Igor Lepčin, Dario Kukić, Matija Pisačić, Irena Jukić-Pranjić…
I, naravno, svi (ne)strpljivo očekujemo prvi animirani film kultnog autora Dubravka Matakovića.
(Krešimir Zimonić)
Nema komentara:
Objavi komentar