U filmu Žena putnika kroz vrijeme (The Time Traveler's Wife, 2009.) Eric Bana stalno putuje kroz vrijeme. On putuje, ali ne i njegova odjeća, pa se svaki put nađe gol, negdje u nekom drugom vremenu.
To mi je logično, ako putuješ 20 godina u prošlost ne možeš ponijeti odjeću koja tada još nije postojala…
Tako sam mislio i 1989. kada sam crtao strip Šuma Striborova.
Istina, u originalnoj priči Ivane Brlić-Mažuranić starici je samo ponuđeno da se vrati u svoju mladost, dakle, da jednokratno putuje kroz vrijeme.
No meni je bilo zanimljivo da baku vidimo i pomlađenu, pa sam prije one srebrne ogradice dodao nekakav portal kroz koji ona prolazi prije no što nepovratno ode u mladost i sve zaboravi.
Ona je prošla ali ne odjeća…
Ta verzija je objavljena u Večernjem listu, bilo je nekih komentara ali ništa posebno.
Godinu-dvije kasnije, u kolor verziji koja je izlazila u dječjem listu Radost, ipak sam obukao pomlađenu baku.
Nelogično, ali u Radosti su bili radosni zbog ove promjene...
4 komentara:
fino obučena baka zlatka. prošla dobru time travel školu. (je, lijepo je tako putovat, i nalazit upute koje smo si putem ostavljali. a knjiga "žena vremenskog putnika" mi je još ljepša od filma.)znam da ćeš i ovu poruki izbrisat. ma, briši!
Bas cu pogledat taj film
mislim, jel se isplati? Osim sto se Bana skida... :)
ja već jako dugo čekam te skenove priča iz davnina.
ne kužim što se događa s google računom, valjda više ne mogu ostavljati komentare ako nemam blog?
pojma nemam.
M.
Objavi komentar