utorak, 27. travnja 2010.

ZAGREBAČKA ŠKOLA ANIMIRANOG FILMA (1951.- 1990.)

U sklopu Subversive film festivala bit će prikazana i retrospektiva Zagrebačke škole animiranog filma.
Izabrao sam 60 filmova...

Program se može vidjet OVDJE

O «Zagrebačkoj školi animiranog filma» je mnogo toga rečeno i napisano, ali na nažalost i zaboravljeno.

Kada radite izbor iz bogatog fundusa animiranih filmova «Zagrebačke škole» (više od dvije tisuće filmskih naslova) unaprijed se suočavate sa poraznom činjenicom da ne možete u program uvrstiti sve ono što je tu važno i zanimljivo.

Djelo Dušana Vukotića ne može predstaviti samo Suragat (prvi ne-američki Oskar), već Igra je potpuni drugačiji film (a oba gotovo da nemaju ništa zajedničko sa njegovim prvim radovima) a tek izvanredni Ars Gratia Artis nudi neke ključeve razumijevanja.

Zbog toga smo Vukotiću posvetili cijeli jedan program, iako su podjednako zanimljivi i kompletni opusi Borivoja Dovnikovića – Borde, Zlatka Boureka, Nedeljka Dragića, Pavla Štaltera…

Tu su i posebni svijetovi Zlatka Grgića, Aleksanrdra Marksa, Vatroslava Mimice… ali i unikatne i neponovljive «supernove» Borisa Kolara, Vladimira Kristla (Don Kihot) i Zdenka Gašparovića (Satiemania), te danas pomalo zaboravljeni doprinosi Nikole Kostelca, Dragutina Vunaka i Ante Zaninivića.

Nešto mlađu gardu «klasične Zagrebačke škole» predvodi odmetnik Milan Blažeković (odmetnuo se u dugometražni animirani film) a pridružuju mu se Zlatko Pavlinić i Joško Marušić u traženju čarobne formule koja bi ujedinila komercijalno s umjetničkim (unaprijed izgubljena bitka?).

Napokon, pri kraju razdoblja koje pokriva ova retrospektiva pridružio sam im se i ja, kao i neki još mlađi autori i autorice (Milan Trenc, Magda Dulčić…) u želji da se nastavi ova animacijska škola koja je u međuvremenu prerasla u tradiciju. Naime, "Zagrebačku školu" su počeli pokopavati još 70-tih, a zbog prirodnih razloga nikada nisam htio prihvatiti da je sve to bila stvar samo jedne generacije.

Svojevrsna kriza je nastala 90-tih (rat, privatizacija...) ali autorska produkcija u Hrvatskoj se zadnjih godina ne samo obnovila nego i unaprijedila . Nedavno smo osnovali i Festival hrvatske animacije, a i Zagreb film se vratio u igru kao vodeća institucija animiranog filma (bez izrazite potrebe za komercijalnim poslovima).

Sve to ne bi bilo moguće bez ove plodne i inspirativne tradicije, a sada već možemo govoriti o novom razdoblju, o «Zagrebačkoj školi za 21. stoljeće».

3 komentara:

Frikkles kaže...

Dodajmo još samo kako su danas vrhunski meksički i ruski znanstvenici rečenicom: "On je lud!" izuzetno pozitivno ocijenili otkrića Profesora Baltazara.

Irena kaže...

Lijepo i pozitivno. Takve vijesti volim.

Anonimno kaže...

MOGU SI ZAMISLITI KAKO JE TESKO NAPRAVITI REPREZENTATIVNI IZBOR IZMEDJU TOLIKO IZVRSNIH FILMOVA,NO TO JE I IZAZOV I UNUTRASNJE PREISPITIVANJE I RELATIVIRANJE JER IMA RADOVA KOJI NAM DIRAJU U SENZIBILNU ZICU I OSOBNO NAM PUNO ZNACE ALI NE OSLIKAVAJU DUH VREMENA U KOJEM SU NASTALI TE NE INSPIRISU SIRU PUBLIKU...STA IZABRATI? U SVAKOM SLUCAJU DAJE NADU I OPTIMIZAM SADASNJE ZBIVANJE NA KULTURNOJ SCENI GLEDE ANIMIRANOG FILMA...ZIVIJO ZIME I
DRS SE!