Ono što mi je najbolje s blogovima je to što možeš mijenjat ili izbrisat sve što si stavio, a cijeli blog možeš izbrisat u samo dva klika. Zbog toga sam i krenuo u to prije dvije godine, prvenstveno da stavim (privremeno) na Internet neke fotke i video zapise, e ne bi li ih morao pojedinačno slati prijateljima. Nešto kao privatne novine, Pero Kvesić me nagovorio.
Objavljivanje crteža u tiskanim medijima je nešto sasvim drugo, to ostaje «zauvijek», tu nema brisanja, a i ne možeš objavit što ti padne napamet.
No i objavljivanje na internetu ima svojih čari pa razmišljam da pokrenem poseban blog.
Naslov bi bio, recimo - «Memoari povremenog ilustratora», gdje bih objavljivao ovakve pričice:
SMIB,
od 1. ožujka do 1. travnja
Nekada davno jako sam želio raditi i objavljivati u Smibu – to je list za djecu, jedan od rijetkih koji je i onda objavljivao ilustracije u boji. No likovni urednik Smiba je imao neku "svoju politiku" u koju se ja navodno nisam uklapao. Jednoga dana, dok je tip bio na bolovanju, pozvao me glavni urednik Zvonimir Balog i pitao da ilustriram njegovu pjesmu «Majčino krilo» te usput napravim naslovnicu za majčin dan (tada je to bio 8. mart ili ožujak).
Na naslovnici sam izmislio ljuljačku od cvijeća, a na drugoj slici (uz pjesmu) je bio, naravno, cijeli svemir.
Balogu su se crteži jako dopali pa je odmah tražio sličan paket i za prvi april. Likovni se vratio s bolovanja ali više nije mogao spriječit objavljivanje. Sjećam se da je rakao "Zmija nam se uvukla u ime lista", no to sam nacrto crva Dugog, lika iz stripa Ante Zaninovića "Kljunko i ostali" koji je godinama izlazio u Smibu.
Ali, kako sam ja već ranije za Modru lastu napravio naslovnicu na temu prvotravanjskih zezancija, oba lista su izašla istog dana s mojim crtežima na naslovnici. U Lasti je to primljeno kao nešto sasvim normalno, Smib je za klince a Lasta za tinejđere, uostalom, slike nisu iste. Ali Smibov likovni urednik je od svega napravio skandal i nikada više neki moj crtež nije bio na naslovnici Smiba.
Čuo sam da je spomenuti «likovnjak» početkom devedesetih morao napustiti Školsku knjigu jer je procijenjeno da je nesposoban, ali koga briga. I tu moju naslovnicu je zasro - katastrofalno je odštampana, nešto se čudno dogodilo s bojama.
Svoju želju da radim ilustracije za djecu realizirao sam kroz Maslačak i Kurir, a to je već neka druga pričica.
Broj komentara: 11:
molim vas lijepo, i sad neka mi netko kaže da se ne držim zadane teme------
1. listopada 2009.
Odlične ilustracije.
Sviđaju mi se kolori i čvršče linije. Ovaj post me baš razveselio. Ja sam u to vrijeme bio u drugom osnovne i pretplačen na Smib.
Bilo mi je žao kad smo u 5. razredu prelazili sa Smiba na Lastu prvenstveno jer su mi se jako sviđale Bourekove i Kuncove ilustracije. Nisam znao da si i ti radio za Smib.
Pa eto, radio sam, skoro mjesec dana.
mala korekcija (dobronamjerna, naravno) 8.mart je 8.ozujak a ne svibanj, svibanj je maj.
Ilustracije su za moj pojam nenadmasne estetske i umjetnicke vrijednosti, no ocito je uvijek bilo zlobnika koji su se posvadjali sa ukusom koji su sprijecili generacije i generacije djece i mladih da razviju osjecaj za lijepo, samo zbog nekih plitkih osobnih netrpeljivosti...
Korigirano.
Hvala na pohvalnom pojmu, no taj likovni urednik vjerojatno nije bio obični zlobnik. Kunc mi je jednom rekao kao je izgubio volju raditi za Smib kad je otkrio da taj tip znatno većim iznosima honorira ilustracije nekog svog prijatelja. Tom svom kompanjonu je tijekom godina objavio hrpetine ilustracija i naslovnica. Smib im je bio krava muzara gdje su mlatili lovu.
u svakom zitu, smilju i bosilju ima kukolja...
jedino je nezgodno kada u kukolju moras trazit zito, smilje i bosilje...
Zgodne su ove za Smib, al ova za Modru lastu je totalni spektakl. Ful jednostavna, a tako moćna i vješto nacrtana da je stalno gledam.
Tnx Draško. Sjećam se da je nisam mogao riješiti bez korištenja crne linije, odnosno tuša.
Htio sam da bude objavljeno 180% naopako, pa da svi moraju okretat novine, ali glavni urednik je rekao - Ne može Modra lasta pisati naopako, okrenut ćemo curu.
Ilustracije su sjajne čak i kad su loše otisnute. A urednika prepuštamo sivoj zoni.
Ja se sjećam Ribara Palunka iz Radosti :) baš sam to voljela, iako sam priču već odavno znala napamet. Hoće li biti skenova toga? Ono kad Palunko bude na moru...
Da ja sam isto odrasla uz Ribara Palunka i Njegovu zenu koji su stalno jeli lobodu sto mi se cinilo vrlo egzoticno jelo dok mi nisu jednom servirali blitvu pod lobodu,i dok nisam pod stare dane otkrila da se Mazuranickim Palunko gotovo uopce ne razlikuje od Puskinove Bajke o ribaru i Ribici.
Objavi komentar