Festival u Annecyu slavio je ovih dana 50 godina od osnivanja. Nisu to bili neki kvalitetni filmski programi pa su zato svi stalno hvalili program i nagrade Zagrebačkog Animafesta. Annecy je postao ljiga od festivala, ali bude tamo puno tuluma i partya, pa 'ko voli nek izvoli...
Hrvatski party dogodio se ovdje - A izgledao ovako - Jutarnji razgovori u festivalskom baru Ilan Nguyen Hvatski štand na MIFA-i, opustošen prije zatvaranja Alexeev crta obožavateljici Ron Diamond i Bill Plympton Naše snage u konkurenciji - Marko Meštrović i Veljko Popović
Kada se održao prvi Animafest (1972.) moram priznati da nisam ni čuo za to. Bio sam premlad, a to je bio festival sa «crtićima za odrasle».
Za drugi sam već saznao pa sam otišao pogledati o čemu se tu radi. Čudio sam se i divio tim neobičnim filmovima, gledao sam sve, od jutra do sutra (oko ponoći je išao program «infomative», današnja «panorama»), ponekad u prepunim, ponekad u gotovo potpuno praznim dvoranama. Padalo mi je na pamet da bih se i ja mogao pokušati baviti animacijom, no to mi je tada izgledalo nevjerojatno komplicirano, teško i zahtjevno. Festival se trebao odigravati svake druge godine, a kako u idućem terminu zbog nečega nije održan, u tome, za mene dugom periodu sve to pomalo zaboravio...
Gotovo slučajno sam se našao na projekciji zadnjeg programa konkurencije, 1978. godine. Dok sam gledao zadnji film na festivalu («Satiemania») izgledalo je da kao da ovaj festival postoji oduvijek i da će postojati zauvijek. U tim trenutcima bio sam siguran da se i ja želim, mogu i moram baviti animacijom. Eh, bio je to tek treći Animafest, tko bi tada pomislio da ću jednog dana pisati tekst za katalog festivala kojem sam po četvrti put umjetnički direktor?
Godine koje su za nama pune su uzbudljivih zabavnih i čarobnih trenutaka. Iako smo više puta znali reći «nema tu ništa novoga», sad mi se čini da je bilo davno kad smo prvi put primijetili da bi neki, u tom trenutku «prosječni» filmovi na nekom od ranijih festivala odnijeli glavne nagrade. Sve se mijenjalo i napredovalo, ali i ostajalo isto – uvijek iznova se čudimo i divimo tim neobično fascinantnim filmovima. I nikada nam nije dosta, nikada ne ponestaje smisla i nikada ne možemo sagledati odkuda sve to dolazi, kamo to vodi i gdje je tome kraj.
Dvadeset je lijepa, okrugla brojka, no to baš i nije osobito važno, jer nije ni prva ni posljednja. Svaki Animafest je posebna, neponovljiva «Bajka nad bajkama», sve je to poput one rijeke u kojoj se ne možeš okupati dvaput, jer u svom veličanstvenom protjecanju nikad nije ista.
Intezitet događanja na Animafestu mi ne daje vremena za ovaj blog. Ako niste u prilici biti na festivalu, nešto od toga možete vidjeti na našim web stranicama - http://www.animafest.hr/hr/home Fotogalerija - OVDJE Novost je video galerija - OVDJE
