Dvadeset je lijepa, okrugla brojka.
Kada se održao prvi Animafest (1972.) moram priznati da nisam ni čuo za to. Bio sam premlad, a to je bio festival sa «crtićima za odrasle».
Za drugi sam već saznao pa sam otišao pogledati o čemu se tu radi. Čudio sam se i divio tim neobičnim filmovima, gledao sam sve, od jutra do sutra (oko ponoći je išao program «infomative», današnja «panorama»), ponekad u prepunim, ponekad u gotovo potpuno praznim dvoranama. Padalo mi je na pamet da bih se i ja mogao pokušati baviti animacijom, no to mi je tada izgledalo nevjerojatno komplicirano, teško i zahtjevno. Festival se trebao odigravati svake druge godine, a kako u idućem terminu zbog nečega nije održan, u tome, za mene dugom periodu sve to pomalo zaboravio...
Gotovo slučajno sam se našao na projekciji zadnjeg programa konkurencije, 1978. godine. Dok sam gledao zadnji film na festivalu («Satiemania») izgledalo je da kao da ovaj festival postoji oduvijek i da će postojati zauvijek. U tim trenutcima bio sam siguran da se i ja želim, mogu i moram baviti animacijom. Eh, bio je to tek treći Animafest, tko bi tada pomislio da ću jednog dana pisati tekst za katalog festivala kojem sam po četvrti put umjetnički direktor?
Godine koje su za nama pune su uzbudljivih zabavnih i čarobnih trenutaka. Iako smo više puta znali reći «nema tu ništa novoga», sad mi se čini da je bilo davno kad smo prvi put primijetili da bi neki, u tom trenutku «prosječni» filmovi na nekom od ranijih festivala odnijeli glavne nagrade. Sve se mijenjalo i napredovalo, ali i ostajalo isto – uvijek iznova se čudimo i divimo tim neobično fascinantnim filmovima. I nikada nam nije dosta, nikada ne ponestaje smisla i nikada ne možemo sagledati odkuda sve to dolazi, kamo to vodi i gdje je tome kraj.
Dvadeset je lijepa, okrugla brojka, no to baš i nije osobito važno, jer nije ni prva ni posljednja. Svaki Animafest je posebna, neponovljiva «Bajka nad bajkama», sve je to poput one rijeke u kojoj se ne možeš okupati dvaput, jer u svom veličanstvenom protjecanju nikad nije ista.
2 komentara:
Baš si to lijepo napisao, ganuo si me. I meni je isto bilo super, čini mi se da sam se sa ovog Animafesta vratila posve drugačija nego što sam bila prije prije što sam otišla na njega. Tih dana Zagreb mi je izgledao kao neki posve drugi grad, bolji u svakom pogledu. Svi ti ljudi koji su nakon projekcija izlazili prepuni nove energije...genijalno!
Napisao sam to prije festivala, to je uvodnik u katalogu.
Drago mi je da ti se sve svidjelo...
Objavi komentar