Ako zaradim manje od 10 milijuna, nemam pojma što je animacija
Film "Duga" Joška Marušića prvi je dugometražni crtić u Hrvatskoj nakon desetak godina. Ministarstvo kulture “Dugu” je sufinanciralo sa 3,5 milijuna kuna, a tu su i drugi koproducenti. Marušić je pak vrlo siguran u isplativost projekta.
Film je stajao točno milijun eura. Tri i pol milijuna kuna koje je filmu dodijelilo - Ministarstvo kulture bilo je ključno za početak rada na njemu. U ovo vrijeme takozvane recesije možda se to nekome čini velikim novcem, ali moram vas podsjetiti da to isto ministarstvo mrtvo-hladno daje bezveznim igranim filmovima daleko veće svote. No, to je jedna sasvim druga tema. Kod "Duge" novac uopće nije bio problem. Istoga časa kad i Ministarstvo kulture i ja sam osobno u film uložio 200 tisuća vlastitih eura. Nisam imao kredite kao što se priča, taj sam novac imao. Odbio sam i jednog švicarskog producenta jer se nisam želio pretvoriti u gastarbajtera na vlastitom filmu. Za godinu dana me pitajte koliko je "Duga" zaradila, a ako zaradi manje od deset milijuna eura, onda ću priznati da nemam pojma što je animacija, rekao je Marušić u razgovoru za Jutarnji.
08.01.2010
Sve boje promašaja Marušićeve “Duge”
23.01.2010
Tko voli, a tko mrzi Hrvatsku
Kritičarki koja je napisala da Marušić ima ‘ego kao kuća’ taj je karikaturist uzvratio da nema pojam o - muškarcima
26.01.2010
PODBAČAJ u KINIMA
Joško Marušić nada se boljim rezultatima “Duge” u Europi
Joško Marušić mora da je ostao prilično neugodno iznenađen podatkom da je u prvih deset dana film privukao tek nešto više od – tisuću gledatelja!
– Vjerovao sam da će ljudi htjeti gledati i nešto drugo – naše. “Avatar” upravo prelazi dvije stotine tisuća! Lijep doprinos Hrvata posrnulom američkom gospodarstvu. No još se nadam “prosvjetljenju”. Ako se to i ne dogodi, idem na varijantu B: Nitko nije prorok u svom selu! Nadam se većoj znatiželji europske publike. U svakom slučaju, zbog iskustva koja sam stekao, opet bih napravio takav film!
Broj komentara: 40:
Hoće li Marušićev film zaraditi milijune eura u Europi uvelike ovisi o suradnji Hrvatske sa tribunalom u Hagu, posebice glede topničkih dnevnika.
Kakav peh!
Ali tu su i druga tržišta, primjerice - Turska, kojoj ne daju u Europu.
A tek Amerika...
Nitko ne spominje crtež. Ipak je to CRTANI film. Ono što sam vidio ne može se nazvati ni diletantskim. Netalentirano, antipatično i bezvezno.
http://www.jutarnji.hr/zbrkan-i-povrsan-film-veliki-je-debakl-joska-marusica/440110/
http://www.jutarnji.hr/tko-voli--a-tko-mrzi-hrvatsku/506864/
Crtež je loš, gnjecav i bezživotan, kao sve ostalo (karikature, ilustracije...) od Marušića.
Osrednje (ne)talentirani blefer.
pa ima gomila filmova kojima je crtež također loš, gnjecav i beživotan, pa svejedno i za to netko pobere lovu...samo ipak napravit cjelovečernji film na taj način, to više upada u oči...
najlakše je sad za sve kriviti Marušića, međutim na domjenku nakon završetka filma bilo je degutantno slušati kako mu se suradnici uvlače sa hvalospjevima, podgrijavajući iluziju o tom "čudesnom uradku". Jedan je, inače ozbiljni gospon u godinama pompozno doviknuo Jošku na drugi kraj dvorane "samo znaš kaj Joško...tebi buju u Dizniju bili ljubomorni na ovom filmu..." I što onda prigovoriti Marušiću ako se rukovodio takvim komentarima i pomislio kako film ima veliki potencijal?
Marušić je u ovom filmu producent, redatelj, scenarist, crtač... To su glavne i najodgovornije funkcije, ako je film dobar njegova je zasluga, ako nije, njegova krivica.
Plaćeni suradnici se uvijek uvlače "gazdama", no Marušić je sebe i svoj film hvalio puno prije premijere, kao što je to činio i ranije, sa svojim kratkometražnim promašajima.
Jasno je da bi Marušić i vježbici zvanoj "bouncing ball" dao jednu ...hmmm..novu dimenziju i to opisao kao jedan svoj umjetnički pečat, međutim...kako je nahvalio "Dugu" tako je hvalio sebe i svoje uradke zadnjih barem dvadeset godina(svaka čast masterpieceu "Riblje oko"), dok su mu se suradnici trudili što više uvući, i da baš nitko nije našao način da mu kaže "daj Joško, lakše malo..". Pa kako onda i ne bi čovjek pomislio za sebe kako je uistinu genij animacije čiji je svaki novi uradak remek djelo!?
Možda mu to namjerno rade, po onoj: " Ako želiš nekoga upropastiti samo mu reci da mu je to što radi-genijalno."
Ako mu to namjerno rade onda neka to rade sa svojom lovom, a ne tri i pol milijuna kuna poreznih obveznika...ne mogu se ne sjetit povjerenika u Ministarsrtvu Kulture Darka Bakliže i njegovog legendarnog obrazloženja koji su čimbenici bili presudni pri odabiru filmova koje će Ministarstvo sufinancirati- jedan od glavnih kriterija (koliko se sjećam)je bio da se radi o "renomiranom autoru"!? I to tako javno priznati na dokumentu jednog Ministarstva. E pa, evo ti renomea koliko hoćeš...
Bakliža nije odobrio novac za ovaj film.
Marušića nitko nije "upropastio" pohvalama. Više bi bilo po onoj staroj - "Tko sam sebe hvali, sam se kvari"
Ja mislim da on nije vrijedan da se zbog njega troše slova i boja za slova iz konpjuktera.
dm
Nikad toliko anonimaca.
Je. Ipak je to Marušić koji ima moćne prijatelje u Europi i Americi jer zna engleski.
Ja sam obrisao jedan svoj komentar, potkrao se nezgodni tipfeler, pa sad ovdje ponavljam -
Ako taj film ne zaradi 10 milijuna eura, Joško bi trebao održati obećanje i (napokon) priznati kako nema pojma što je animacija.
Zanimljiva bi bila informacija o tome koliko je producent Marušić platio scenaristu Marušiću, crtaću Marušiču i redatelju Marušiću.
...ima li ugovore sa samim sobom i koliko je na to uplatio poreza i doprinosa
oVO JE ZIVA NAJIVA I U CRTEZU I U PROCJENI, POZAVIDIJO BI MU I CUVENI gENERALIC NO NJEGOVI KOMENTARI PODSJECAJU ME NA ISTO TAKO CUVENOG sir OLIVERA IZ JOS CUVENIJEG STRIPA ALAN FORD
CITIRAN:"'STO NOVAC? SITNICA'"...
MILANKA
zABORAVIH DODATI DA SE FILM NE ZOVE SLUCAJNO DUGA ALI TO JE VEC DRUGA DUGA PRICA SA DUGINIM REPOM
Dakle Milanka, jak si mi ti "anonimac" kad se na kraju potpišeš...Gledaj i uči; ovako se potpisuje jedan anonimac
U čitavoj ovoj medijskoj pompi oko Marušićeva filma meni su najzanimljiviji kritičari. Umjetnički kritičar, kako sam sebe naziva Jurica Pavičić u svom članku u Jutarnjem, obrušio se na čovjeka svom silinom. Znači li to da Pavičić po svojoj vokaciji predstavlja kritičara umjetnika, njihovih djela ili ta sintagma daje umjetničku vrijednost njemu, Pavičiću kao kritičaru? Ako je osnovna uloga, recimo, odvjetnika koji zastupa optuženog da brani čovjeka, a ne djelo, ne bi li uloga kritičara, hajdmo reći umjetničkog, bila u osnovi da napada, brani ili jednostavno ocjenjuje umjetničko djelo, a ne čovjeka? Pitam se to, jer mi se čini da je u većini članaka o ovom filmu glavna tema upravo Marušić, a ne film, i postavlja se pitanje bi li kritike bile bolje/blaže da je Marušić manje kontroverzan u svojim javnim nastupima? U meni se, recimo ne bude povrijeđeni feministički osjećaji kad vidim da je Marušić nekoj ženi rekao da svaki muškarac ima pozamašan ego (ovo je moje tumačenje navedenog dijaloga). Svaka od ovih kritika počinje osudom tog čovjeka, navođenjem prijmera po kojima je on loš, a onda se u prilog tome dodaje da je film loš, kao da ima neke poveznice između toga. Da je naše kritičare bilo pitati, Leni Riefenstahl bila bi predmet javne poruge i osuđena za ratne zločine. Ukratko, na ovaj način naši umjetnički kritičari daju sebi uloge moralnih sudaca, dok istodobno oduzimaju prostor za pravu, kulturnu kritiku ili raspravu o umjetničkom djelu, a ne o umjetniku kao osobi.
Mali disclaimer:
U prethodnom komentaru govorim o kritičarima čiji su članci linkani na ovom blogu, dok duboko cijenim, primjerice ekipu Hrvatskog filmskog ljetopisa, koncentriranu na problematiku filmova.
Hm, Pavičić zapravo hvali Marušića kao crtača (!), ali kudi kao nekompetentnog pripovjedaća, bar kad je u pitanju ovaj konkretni film.
Citat -
"Joško Marušić je nesumnjivo darovit crtač, zabavan karikaturist sa smislom za geg. No, “Duga” predstavlja Marušića kao nekompetentog pripovjedača, čovjeka koji se muči s narativnim izlaganjem.
...
Praveći “Dugu”, u startu je donio dvije rizične odluke. Prva je bila da Šimunovićevu prozu izglobi iz povijesnog konteksta i premjesti u neku neodređenu, legendarnu eru.
Posljedica te odluke je bila da se prostor “Duge” doima apstraktno, kao neka “tolkienizirana” Zagora bez one fine koprene klasnih i socijalnih spona koje karakterizira Šimunovićev svijet. Još rizičnija Marušićeva odluka bila je da iz filma ukloni dijaloge, a govor svede na naraciju koju kazuje Krešimir Mikić. Ta rizična stilizacija je, da je umješnije provedena, filmu možda i mogla donijeti neku princ-valijantovsku arhaičnost. No, ako je to bila Marušićeva nakana, nije posve jasno zašto onda nije za naratorov tekst iskoristio izvornu prozu i njen lijepi, arhaični stil. Umjesto toga, Marušić je napisao naratorski tekst koji je banalan poput osrednje školske zadaćnice, a nerijetko služi i tome da - opisuje ono što ionako vidimo!"
Istina je da su i Pavičić i Radić govorili i o filmu, hvaleći i kudeći i čineći općenito sve ono što je kritičarima posao, u to nisam ni htjela zadirati, no morala sam reagirati na to da su uz Vesnu Pažin u Slobodnoj;
http://www.slobodnadalmacija.hr/Scena/Kultura/tabid/147/articleType/ArticleView/articleId/85753/Tuga-na-kraju-Maruieve-Duge.aspx
otpočeli svoje kritike kritikama čovjeka. Ja čovjeka ne poznajem, stoga ga ovdje ni ne branim, već napadam tu vrstu pristupa, jer po mojem mišljenju ne pridonosi objektivnoj misli i trivijalizira tematiku. Možda je to sve proizvod celebrity kulture i sveopćeg žutila. Ne znam. Ali ne sviđa mi se.
Nisam linkao text Vesne Pažin, ali istini za volju ne počinje kritikom čovjeka nego ovak -
-citat-
Najnoviji animirani film poznatoga hrvatskog autora Joška Marušića “Duga“, spektakularno najavljivan kao prvi hrvatski dugometražni animirani film nakon desetak godina i potencijalni blockbuster, jedan je od onih uradaka hrvatske kulture o kojima je jako teško pisati. Ali, na žalost, ne zato što se radi o prekompliciranom, hermetičnom ili, daj Bože, predobrom djelu, koje nije lako prenijeti čitateljima.
Ne, sedamdesetineštominutna “Duga“ - nastala adaptacijom, točnije nasilnim spajanjem pripovijetki Dinka Šimunovića “Duga“ i “Alkar“ - gotovo je nevjerojatno loš film. Toliko loš da se zapitate je li to uopće film ili samo preduga slikovnica, odnosno 3D animacijom i igranim početkom i krajem sitno začinjena gomila na brzinu povezanih 2D slika, koje samo ovlašno ilustriraju korektno, no naporno neprestano kazivanje naratora Krešimira Mikića.
...
Možda je istina da kritika Vesne Pažin, patetično naslovljena „Tuga na kraju Marušićeve ‘Duge’”, nije započela kritikom čovjeka nego kritikom filma, ali je isto tako istina da kritikom čovjeka završava. Stoga bi se komentar te kritike, ili kritika kritike ako baš hoćete, u uzvratnoj patetičnoj maniri mogao nazvati „Tuga na kraju Pažinine kritike“. Jer doista je tužno kad netko u tekstu koji bi trebao biti ozbiljna i argumentirana kritika filma napiše da „donatori ionako nisu Marušiću novac davali zbog toga što znaju prepoznati potencijalni hit ili umjetničko ostvarenje, nego iz uobičajenih hrvatskih nekulturnih razloga starih poznanstava, ideoloških poklapanja, snalažljivosti...“. Možda je gospođa Pažin dobila uvid u zapisnike filmskih vijeća, ministarstava i drugih institucija koje su financijski podržale njegov film, pa ona sasvim pouzdano zna da su sve te odluke o financiranju filma bile donesene iz „nekulturnih razloga“, zato što Marušić „nekoga poznaje“ ili je „ideološki podoban i snalažljiv“. Zato joj valjda nije palo na pamet da je Marušićev film možda financiran zato što se netko odvažio baviti hrvatskom kulturnom baštinom, ili nedajbože zato što u svojoj biografiji ima zavidan stvaralački opus i reputaciju umjetnika koji je povjerenje financijera zaslužio isključivo svojim radom. Tako nam i ovaj slučaj iznova dokazuje da je zbilja istina da je u Hrvatskoj dopušteno sve osim – uspjeti.
Sad nam je i jasno zašto Marušić već godinama radi neuspješne filmove - zato što u Hrvatskoj nije dopušteno uspjeti.
Marušić radi najbolje kako zna i umije. Pravi krivci za ovaj promašaj su oni koji su mu za to dali novac.
Pozdravljam ekipu 3 mušketira sa današnje privatne projekcije u Cinestaru što nas je činilo 6 sa onim didom što je doveo unuku. Ljudi, ako vam je žao para ima srijedom 2 karte za jednu! Ja sam se sad nakon par sati već oporavio, znači - može se!
jel peče šta za oči nakon cjelovečernjeg titrajnog trzanja u onom dijelu koji je Marušić predstavio kao "2D animacija"? Evo tu je lijepo opisao http://www.youtube.com/watch?v=yg5yqoY-DmM&feature=related da animacija nije samo putovanje od točke A do točke B....
Upravo pogledao film. Na sreću, uopće mi nije bio dosadan - većim sam se dijelom smijao. Jedino žalim što sam propustio dio gdje se objašnjavaju pravila alke. Naime, posjetio sam wc, valjda pod dojmom one spektakularne scene turaka s probavnim smetnjama. To je na neki način nenamjerna avangardna animirana komedija koja gradi komiku na likovnoj neusklađenosti i lošoj animaciji koja povremeno, u kombinaciji s tekstom kojeg čita narator, stvara montipajtonovske nadrealno komične prizore. To posebno dolazi do izražaja u djelu filma gdje na scenu stupa urnebesno smiješni lik - dječak Ćota ili Toća (?) koji smišlja plan kako otjerati Turke. Minute su to komedije bez premca u hrvatskoj kinematografiji. Uz to, film je još i bizaran i mračan, upravo zbog likova crtanih u tipičnom Marušićevu stilu koji se kao neke aveti miješaju s realističnim rotoskopiranim likovima i 3d pozadinama (likovna neusklađenost). Kažem, zabavno ali kad sam izašao iz kino dvorane, učinilo mi se da sam se probudio iz bunila.
Kadar u kojem "animacija nije samo putovanje od točke A do točke B...." ne titra previše, ali je jedan od najsmješnijih u filmu.
Djevojka (precrtana s snimljenog igranog materiala) lamata rukama u nekakvom glumatanju veselja.
Urnebes!
Pa eto mozda je to bio i cilj komendija...
Za dobro smijanje ne stedite pare.
Matija, žao mi je što film nismo gledali zajedno, jer si ga opisao u velikoj mjeri onako kako sam ga doživjela ;) Turci s probavnim smetnjama i nakon gotovo mjesec dana još su mi u živom sjećanju.
Ćaos Martina!
Pojava Novog kvadrata bila je velika novost i osvježenje na tadašnjoj krepanoj yu strip sceni. Jedino mi nije nikada bilo jasno kako se u tom zanimljivom društvu našao Marušić. Molim gospon Zimonića da, ako nije problem i tajna, ovo razjasni i prokomentira.
Anonimac Živko
Zanimljivo pitanje, možda napišem članak o tome.
Ukratko - kad smo objavili prve stvari mnogi su bili jako skeptični prema nama a uskoro su počeli i napadi, s lijeva i desna. Marušić nije imao tih problema, socijalistički urednici su obožavali njegove političke karikaturice.
Ilićevo "lukavstvo" je bilo nagovoriti Marušića da potpisuje svoje kratke stripove s "Novi kvadrat". Kad je ovaj pristao, bio je to znak da je s nama a ne protiv nas.
Upalilo je nakratko, ali ubrzo su nas izbacili iz "Poleta" a Marušića zadržali neko vrijeme dok nije našao unosnije poslove.
Mora mu se priznati da se nije gurao u strip, za razliku od animacije gdje je već osamdesetih počeo pretjerivati sa svojim karijerizmom...i razočarao struku.
dA jOS KO JE UVIJEK BIJO NA LINIJI,
KAKO SE TO ONDA JOS GOVORILO, NO NE MOZE MU SE PORECI SMISAO ZA LAKTARENJE KAO I KAKIKATURU...
..i? sad, nakon x mjeseci, kakav je zakljucak? jel Marusic javno objavio fijasko i priznao da pojma nema o animaciji, ili je europa prepoznala pravu kvalitetu originalnost i lirski viseslojni izricaj i napunila dvorane sa 10 milijun eura karata?
Nakon otprilike 15 mjeseci šapatom se pronose glasine da se pregovara o prikazivanju filma u Crnoj gori.
Objavi komentar