Ogorčen sam što ste sahranili Zagrebačku školu
Piše: Borivoj Dovniković
Foto: Tomas
Iznimno sam ogorčen i povrijeđen pisanjem Jurice Pavičića o Zagrebačkoj školi crtanog filma u tekstu “Pustimo Zagrebačku školu, dolazi Kenges!”
Jedino s čime se u tom članku slažem jest odavanje priznanja Studiju Kenges i autorima Simonu Bogojeviću Narathu i Veljku Popoviću na nagradama na Međunarodnom festivalu animacije u Annecyju. Sve ostalo u tekstu rezultat je nepoznavanja materije, a potom animoziteta prema vrijednostima jednog vremena, našoj filmskoj kući i autorima koji su ušli u filmsku povijest.
Pavičić piše da je posljednji zagrebački animirani film nagrađen u Annecyju Marušićev “Neboder” (1981.).
Na tom festivalu 1983. nagradu za debitantski film osvojio je Krešo Zimonić “Albumom”, a 1989. je Borivoj Dovniković za “Uzbudljivu ljubavnu priču” dobio specijalnu nagradu žirija te Nedeljko Dragić za “Slike iz sjećanja” novinarsku nagradu FIPRESCI - identična priznanja koja su sada osvojili kolege iz Kengesa. Pavičić hrvatskom društvu zamjera “nekrofilsko prekapanje po sjećanjima na ‘zagrebačku školu’ i njene davne klasike” te da se “daveći u pasatističkom samozadovoljstvu, pokušava oživjeti nešto što je davno preminulo”. Zatim docira kako “nove uspješnice hrvatske animacije nemaju nikakve veze sa slavnom, mrtvom tradicijom”.
Netočno je da je bilo tko iz protesta, kako piše Pavičić, umjesto “socijalističkog ‘kombinata’ Zagreb filma odabrao nove, male studije”. To se krajem prošlog stoljeća dogodilo u čitavom svijetu!
Veliki kombinati bili su nužni do pojave kompjutorske animacije jer je veća proizvodnja cel animacije zahtijevala veliki stalni servis (kopiste, koloriste i ostale suradnike), dok se digitalni animirani film može realizirati u jednoj sobi s privatnim računalom i kamerom. Jasno je da će nova animacija nastaviti umjetničku proizvodnju novim tehnikama, sadržajima i pristupima. Ali to ne znači da treba sahranjivati prošlost koja ima izuzetno mjesto u povijesti svjetske kinematografije.
Znatiželja - Borivoj Dovniković-Bordo
Više o Annecyu bilo je OVDJE, a više o Zagrebačkoj školu uskoro na ovom blogu.
Broj komentara: 5:
Bordo je u pravu. Zivio! Svaka mu tocna - isto se dogodilo s muzikom -sve mozes doma napraviti, a '83 si morao zivu harfisticu pronaci da odsvira u studiju! Da ne govorim o tajmingu, promjenama, ispravkama...
Istina je da "se digitalni animirani film može realizirati u jednoj sobi s privatnim računalom i kamerom" ali je puno lakše i kvalitetnije uz infrastrukturu koju je Bordo nekada imao i veliko je pitanje bi li njegovi filmovi izgledali kao što izgledaju da ih je radio sam s privatnim računalom. I tu se ne radi o dekerima i trik snimanju, jer pojava kompjutera umanjuje potrebu za istima, već o kopistima (danas: čistači) i fazerima te prije svega animatorima koje kompjuter i kamera ne mogu zamijeniti. Danas se od autora, ne znam točno kojom logikom, očekuje da se sam snalazi za svoju infrastrukturu, organizira proizvodnju i ganja novac za suradnike. To me podsjeća na priču Davida Earlicha kad nam je pokazivao film koji je slikao pod kamerom i objašnjavao da je to najjeftinija kamera u Newyorku, sat je samo 100 dolara, dakle, skupiš 1000 i imaš deset sati da snimiš film. Ostalo je tvoj rad koji se naravno ne naplaćuje, jer u Americi ne postoji fond za animirani film. Da kompjuterima, ali da i studiju s infrastrukturom, zaposlenim animatorima, fazerima, čistačima i organizatorima. I ništa kontra Borde, ja razumijem njegovu frustraciju, a mislim da on razumije moju, barem sam stekao takav dojam kad smo pričali.
Zgodno je to sa kombinatima.
Diznijevi studiji, Pixar, Miazaki, NFB... Sve se to također "davi u pasatističkom samozadovoljstvu", sve bi to trebalo zamjeniti malim ali "umreženim producentima".
"Kombinat" Zagreb filma proizveo je tisuće filmova - animiranih, reklamnih, dokumentarnih, exprimentalnih, igranih... Serijskih i unikatnih. Sve je to, kao, bio shit koji treba zaboravit.
Jure ne zna kaj priča. Vidim ga svaki put na Animafestu, a sad ispada da uopće ne kuži animaciju. Vidio sam ga kak si je počaskal s Parnom ko sa starim znancem, valjda ga je zaboravio pitati bi li on sam radio crtiće da nema estonskog kombinata koji je, navodi Parn "srećom ili zbog pameti ostao netaknute strukture, pa je u Estoniji za razliku od ostatka Istočnog bloka proizvodnja animacije nastavila nepromijenjenim intezitetom". Baš dobro da si spomenul NFB, možda da si Jurek plati put do Kanade pa vidi kak se to radi, a možda i do Estonije.
Jurek je ocito bedak, klatez i ignorant!
Objavi komentar