Prvoga svibnja zatekao sam se u kineskom gradu Hangzhou. Manji grad, 2 miliona stanovnika (iako izgleda kao 4 Zagreba), opčina 6 milijona. Sve izgleda novoizgrađeno, iako je grad još Marko Polo opisao kao raj na zemlji. (Vidjeti video "Konferencija 1" slike su složene kronološki)
Prvi maj se tamo slavi sa tri neradna dana, ali svi dućani i restorani su radili. Prilika za shoping i šetnju ili vožnju jezerom.
Prilazeći jezeru razgovarali smo o mogućnosti da ga malo biciklima obiđemo, a Michelle je izrazila bojazan da zbog moguće gužve dugo nećemo moći unajmit bicikl.
Tja, gužva je bila takva da bi bicikl bio suvišan balast. Umjesto toga otišli smo na kavu ("ako bude slobodnih stolova"). Kava u tom kafiću košta otprilike 45 kuna (u hotelu je 25), pa je bilo mjesta.
Fotke su snimljene prije ručka, izabrao sam neke od zanimljivijih uličnih umjetnika i, naravno, žena.
Tek što je stigla kava, neki je momak stvorivši se niotkud, skočio na naš stol. Začudo, ništa se nije razbilo, stakleni stol je izdržao, šalice odskočile i pola kave se prosulo. Pomislio sam da je to u svezi olimpijske baklje ili neka provokacija Dalaj Lame, ali ispostavilo se da je momak bježao od nekih tipova koji su ga htjeli tuči. Uhvatili su ga konobari i natjerali da nam se ispriča. Nisam to uspio snimiti, ali jesam kad ga je naš šofer pokušao natjerati da nam plati kavu i ostalo. Narafski, 200-tinjak kuna bilo bi previše i za nekog našeg studenta, pojavila se i njegova simpatična cura pa smo im sve oprostili. Novu kavu nismo dobili ali platismo prolivenu....
Nema komentara:
Objavi komentar