utorak, 19. veljače 2008.

Life in Luxor

Hram u izlazećem suncu
Ribar, sin mu je u camcu
Meriel

Sustiglo me ono od cega sam pokusao pobjeci. Prvo - hladnoca (dokaz da je Globalno zatopljenje iz Teorije zavjere preslo u Teoriju za budale), ali tjesi me da je egipcanima hladnije nego meni. Ja, kao naviko, ali oni su bolje obuceni od mene.
Drugo - glupavost. Jucer sam sprzio ruke zbog kratkih rukava. Kreten, zaboravio ono sto svima govorim. Valjda zato sto je u brdima puhalo, pa nisam osjetio sunce.
Trece... malo spavam...
Ima to i dobrih strana - danas sam ustao oko 6 i prije dorucka pri jutarnjoj setnji uz rijeku Nil upoznao vise ljudi nego u Zagrebu u godinu dana. Sve prije dorucka. Prilicno zamorno, niti jedno ime nisam upamtio. Mozda... Meriel? Provjerit cu zove li se tako, nisam upamtio ime nego (otprilike) vizuelne, znakove slova njezina potpisa. Sjedokosa slikarica iz Danske cije simpaticne slike ukrasavaju zidove nekih hotela. Ima tu uz Nil otvorenu sobu-kutiju-atelje-galeriju u kojoj slika. Tu je mjesecima i jos se cudi sto stranci samo zurno prolaze da i ne pogledaju okolo.
Cetvrto - internet, przenje diskova, kompjuter.
Isprzio sam diskove s dosadasnjim slikama, te jedan izbor od toga za Mohameda i MoonHouse. Mohamed je brat, jedan od dvojice koji su oslikali onu plavu sobu.

Gusla brothers

Uglavnom, kafenisali smo u Geziri dok se to przilo, pa onda krenuli preko u Luxor u shoping. Naime, islo smo vidjet ima li kakva mala jeftina kamera za Soher, jer evidentno je da vec godinu dana zeli kameru, i to video a ne foto-aparat. Uglavnom, nasli smo samo neke Sonijeve modele, najjeftiniji tisucu i osamsto egipatskih funti (funta je velika koliko i kuna u odnosu na euro).


Trajekt
Trebas bicikl?
Povrća u izobilju
Nesto prekopavaju ulicu
Internet svuda
Mohamed me uvjerio da za manje novaca mozemo kupiti kompjuter. Tako je krenulo, po prvi put u Egiptu osjetio sam dosadu. Nasli smo povolji shop, a kako Mohamed nema pojma o kompjuterima sastavio sam solidnu konfiguraciju za otprilike tisucu i sesto eg funti. Ne da mi se opisivat detalje, ali puno protracenog vremena. Iako je neki cash-automat na ulici bio sav na arapskom i bez ikakvih naljepnica, kad sam ubacio Maestro karticu ispisao je Welkom Kresimir Zimonic. I tako 10 puta, jer najveci iznos po seansi je bio 200. No ovdje ionako svakih pet minuta cujes Welkom tu Egipt. I tak, kupio sam komp, bit ce gotov sutra u 4. Bit ce to nas kompjuter u Novoj Qurni, kako rece Mohamed. Ostatak love otisao je na knjige, cigarete, veceru, par DVDa za klince iz MoonHouse (Potraga za Nemom, Kraljevstvo nebesko, Mala sirena...) i ostale nama uobicajene stvari.

Red za svježi kruh
Šta se nosi u Luxoru
Baš su raskopali
Novi hram
Novo bozanstvo
Zalazak sunca iz taxia
Matija ce se sjetiti da smo prosle godine sumnjali da mozda negdje imaju nekakav televizor. Nemaju televizor. Veceras na trajektu dadoh zadnje tri kune-funte za tri oslikana papirica, pomoc za gluhe, slijepe i nijeme, odnosno djecu s tim problemima. Mohamed mi je tada pricao da je komp veri gud za njega i Soher, ali da ce ostale sestre i majka kukati da bi televizor bio bolji. Rekoh mu - Ovo je bio 2000 day.
Sutra je novi dan...

Zaboravio sam joj ime

Broj komentara: 7:

Matija kaže...

Šoping u Egiptu! He, he...
Pa dobro; kompjuter je stvarno iskoristiv za više stvari - može biti i teve ako ima karticu a Soher može npr. i s fotoaparatom raditi filmiće i skidati ih u komp.

Dosada je posljedica toga što sada osjećaš neku obavezu prema Soher i njenoj obitelji a obaveze (i obitelj) povremeno znaju uzrokovati dosadu.
Čaj u Egiptu valjda nikad nije više bio IN!

ana kaže...

mona lisa bazaar... :) odlicno

ana kaže...

btw i u nas se more smrzlo

Z kaže...

Ovdje mi kazu da su citali da je Hrvatska vrlo korumirana zemlja. Smrz.

ana kaže...

ahahah.....

Matija kaže...

Dobra muzika. Kak se zovu? Ahmed featuring Aziz?

Z kaže...

25 cents, featuring Rambo