Life & Death in Qurna, Luxor West Bank

Jedan dan sam propustio pa to ovdje pokušavam naknadno pokriti.
Daklem. dan ranije sam se razbolio od uobićajene boljke za strance u Africi - često sjedenje na WC školjki. Ipak sam se prošetao do Memnonovih kolosa, moje omiljeno mjesto za pijuckanje čaja. Tu turistički autobusi stanu na 10 minuta, pa se malo slikaju i odu dalje. Prvi put sam i ja tako, a sad više i ne primječujem te šarene prolaznike. Uostalom, gotovo nitko ne prijeđe cestu, slikaju se na parkiralištu ispred kolosa.
Čaj mi je napravio mali Hasan, Saidov rođak. Morao sam i tu na taoalet a Hasan mi ga je otključao u zamjenu za penkalu. Eh, prethodno me jedna mala "banda" klinaca predvođena malo većom djevojčicom očerupala glede bombona i kemijskih. Nemaju živaca pričekat da im svima dam (poneo san 20-tak kemijskih i dosta bombona) nego se navale otimat--- Prolili su mi i čaj. Hasan me pitao i za bilježnicu, nisam imao ali sam mu je obećao i donio idući dan dva šminkeska suvenirska blokića.

Tea with Mona Lisa
Bob i Sara
Trebas kamilu?
Europa Internet Caffe

Popodne se išlo po kompjuter, no prethodno sam nešto odlučio. Naime, ponio sam dvijesto dolara jer se za te pare može letjeti balonom, htio sam si to priuštit za rođendan. No kako je noću bilo pakleno ladno (balonom se polijeće prije izlaska sunca) prekrižio sam to za ovaj put. Dolare sam popodne promjenio i kupio televizor za 999 eg. funti, pa smo osim kompjutera trebali teglit iz Luxora (do trajekta pa do Nove Qurne) i televiziju. To nije dolazilo u obzir. Uzeo sam taxi na zapadnoj obali pa smo se vozili okolo, preko mosta koji je udaljem 10-15 kilometara od grada. Vozikao nas je cijelo popodne i veče po gradu jer je trebalo kupit još neke djelove (produžni utikač, npr.) a i kasnije me vratio u Geziru. Koštao je znatno manje nego što me prije dvije godine neki naš tražio za vožnju od kolodvora do Gorice.
Usput, jedva sam uvjerio Mohameda da ne kupimo nekakav "Roiter" (adsl modem) jer prvo treba dovesti telefonske žice u kuću, dobiti telefon, provjerit da li područje ima brzi internet.. Uglavnom, Mohamed mi je već treći dan počeo prilično ić na živce.
Eto, umjesto da sam dva sata letio balonom, desetak članova MoonHouse porodice moći če bar nekoliko godina gledat televiziju. Tragedija je što nikad u životu nisam kupio televizor, a smatrao sam da to nikada i neću učiniti. Tješi me da nije za mene. No, opet je iskrsnuo problem. Naime, antena lovi samo 5-6 programa, pa su počeli jamrati za satelitsku...

Poslije skole
Polje
Tamo su turisti
Divlja horda


Napokon, ovaj dan (21. 02.).
Pokušao sam napraviti ono zbog čega sam i došao – filmić ili video o onome što je, ili što je bilo selo Sheikh Abdel-Qurna. Nije bilo vremena.
Ujutro sam mijenjao hotel, pa opet po nešto u Luxor, pa Internet, pa čaj kod kolosa… Nema veze, ionako za taj projekt nikoga u Zagrebu nisam uspio zainteresirati. Stavljam ove slike na Internet, možda naleti kakav Francuz ili Englez i pokupi ideju.
Dečki koji su igrali trening utakmicu u podnožju planine-piramide znali su za gotova sve naše «vatrene», ali ne i za ove nove. Rekli su da ne smijem snimat utakmicu, bar ne iz blizine da ih se prepozna. Mohamed isto ne želi neprilike s vladom ili policijom, nije mu drago da nešto problematično izađe na internetu.
OK. Selo Qurna se ruši, stanovnici koji su tu živjeli stoljećima moraju u male, tijesne kučice u pustinji koje ima je dala vlada u zamjenu za «ognjišta». Ovdje su bili u centru, trgovali su s turistima i bilo im je «super», sad su u pripizdini i moraju mijenjati način života.
Ovo je novi milenij – rekoh Mohamedu – Možda je to božja volja. Vrijeme za nešto novo. Uostalom, selo je doslovno na groblju, tu su pokapali staroegipatske plemiće, a dosta kuća se naslanja ili je iznad prostorija koje su bili grobovi.
Soher nije dobila kameru, prerano je, ne znaju s tim rukovati.. Utješila se mojim starim Canonom, ionako ga ne koristim više od godinu dana. Kompjuter će valjda vremenom savladati, a valjda ga mogu i prodati ak ne bude išlo. Ionako je to honorar od Modre laste koji sam svojevremeno namijenio njima, ako ih ikada ponovno sretnem. Obećao sam (više sebi nego njima) da ću financijski pomoći Soherino školovanje, pogotovo ako izabere umjetničku školu.
Navečer sam se našao sa Saidom u kavani «Naser», popili smo čaj i popušili šišu. Napokon sam saznao koliko košta pušenje šiše ako nisi stranac.

Luxor Temple
Winter Palace hotel, vrt
Mali Hasan, Memnonovi kolosi, Zmetlar-Mandlek

Mr Sandman


Instrukcije
Caj kod tetke
Tu je bila MoonHouse


Tetkina kuca
Susjedi

Nogomet ili animacija?
Nogometna publika
Zalazak sunca
Motor i kuca
Odlazak
Bivši Nobles Shope
Art House

Egypt