Pogled na Luxor iz Gezire Karnak, sveto jezero Istocna pustinja, prema Hurgadi
Zadnja dva dana nisam vadio kameru iz torbe, ovo je snimljeno fotoaparatom. Uostalom, snimio sam tek tri kasete videa. Navodno, u hotele na Crvenom moru oko Hurgade ulaže ruska mafija i tako pere novac. Uglavnom tu dolaze potkoženi Rusi da se malo opuste i zabave. Desetci, možda i stotine hotelskih kompleksa. Svaki od njih praktički ima više stambenog prostora od cijele Nove Qurne (o bazenima, mramoru, zelenilu i kiču da ne govorim), ali poput nje podsjetili su me na fino osmišljene konc-logore. Iako nisam imao obaveznu plastičnu narukvicu (svaki hotel - druga boja narukvice) ipak sam sutradan, napustivši sobu, popio čaj na plaži. Ne primaju keš pa sam mahao ključem sobe i potpisao račun. 15-tak minuta kasnije na mobitel je stigla poruka da odmah vratim ključ (prošlo je podne) jer će mi u protivnom naplatiti još 30 eura zbog "poduzetnog korištenja hotela". Vratih ključ i platih samo čaj (10 eg funti, u Geziri je koštao 3, u Luxoru 5, a u staroj Qurni besplatno).
Pogled s balkona
Vecina osoblja s kojim sam popričao rekla mi je da nikad nije vidjela nekog iz neke tamo Kroatie. Tek jedan momak je znao da smo se mi i Rusi plasirali na europsko nogometno prvenstovo. Valjda je to saznao po ruskoj liniji, jer nije imao pojma o našim sjajnim pobjedama nad Englezima kojima smo pomogli već otpisanim Rusima. Ipak pitao me ima li koji naslijednik Šukera. Nahvalio sam Eduarda, no te večeri Eduardu su gadno strgali nogu i neće igrati na Eurou.
Dorucak, zona za pušace je desno Napokon, zaboravio sam potpuno na avionsku kartu i našao sam je tek pred ulazom na aerodrom (ispraznivši torbu s prljavim vešom). Kao da se to pročulo, na čekiranju su mi uzeli pasoš i kartu pa sam čekao pred šalterom oko sat vremena i u zadnji tren se ukrcao na avion. Naime, s obzrom da sam iz Hrvatske u Egipat došao preko Slovenije, htjeli su, kao, provjeriti imam li slovensku vizu, jer na štambiljima zemalja europske unije ne piše skoro ništa (nigdje Slovenije, samo neko "Obrezje"). Toliko o tome, hvala na pažnji.
Jedan dan sam propustio pa to ovdje pokušavam naknadno pokriti. Daklem. dan ranije sam se razbolio od uobićajene boljke za strance u Africi - često sjedenje na WC školjki. Ipak sam se prošetao do Memnonovih kolosa, moje omiljeno mjesto za pijuckanje čaja. Tu turistički autobusi stanu na 10 minuta, pa se malo slikaju i odu dalje. Prvi put sam i ja tako, a sad više i ne primječujem te šarene prolaznike. Uostalom, gotovo nitko ne prijeđe cestu, slikaju se na parkiralištu ispred kolosa. Čaj mi je napravio mali Hasan, Saidov rođak. Morao sam i tu na taoalet a Hasan mi ga je otključao u zamjenu za penkalu. Eh, prethodno me jedna mala "banda" klinaca predvođena malo većom djevojčicom očerupala glede bombona i kemijskih. Nemaju živaca pričekat da im svima dam (poneo san 20-tak kemijskih i dosta bombona) nego se navale otimat--- Prolili su mi i čaj. Hasan me pitao i za bilježnicu, nisam imao ali sam mu je obećao i donio idući dan dva šminkeska suvenirska blokića.
Tea with Mona Lisa Bob i Sara Trebas kamilu? Europa Internet Caffe
Popodne se išlo po kompjuter, no prethodno sam nešto odlučio. Naime, ponio sam dvijesto dolara jer se za te pare može letjeti balonom, htio sam si to priuštit za rođendan. No kako je noću bilo pakleno ladno (balonom se polijeće prije izlaska sunca) prekrižio sam to za ovaj put. Dolare sam popodne promjenio i kupio televizor za 999 eg. funti, pa smo osim kompjutera trebali teglit iz Luxora (do trajekta pa do Nove Qurne) i televiziju. To nije dolazilo u obzir. Uzeo sam taxi na zapadnoj obali pa smo se vozili okolo, preko mosta koji je udaljem 10-15 kilometara od grada. Vozikao nas je cijelo popodne i veče po gradu jer je trebalo kupit još neke djelove (produžni utikač, npr.) a i kasnije me vratio u Geziru. Koštao je znatno manje nego što me prije dvije godine neki naš tražio za vožnju od kolodvora do Gorice. Usput, jedva sam uvjerio Mohameda da ne kupimo nekakav "Roiter" (adsl modem) jer prvo treba dovesti telefonske žice u kuću, dobiti telefon, provjerit da li područje ima brzi internet.. Uglavnom, Mohamed mi je već treći dan počeo prilično ić na živce. Eto, umjesto da sam dva sata letio balonom, desetak članova MoonHouse porodice moći če bar nekoliko godina gledat televiziju. Tragedija je što nikad u životu nisam kupio televizor, a smatrao sam da to nikada i neću učiniti. Tješi me da nije za mene. No, opet je iskrsnuo problem. Naime, antena lovi samo 5-6 programa, pa su počeli jamrati za satelitsku...
Poslije skole Polje Tamo su turisti Divlja horda
Napokon, ovaj dan (21. 02.). Pokušao sam napraviti ono zbog čega sam i došao – filmić ili video o onome što je, ili što je bilo selo Sheikh Abdel-Qurna. Nije bilo vremena. Ujutro sam mijenjao hotel, pa opet po nešto u Luxor, pa Internet, pa čaj kod kolosa… Nema veze, ionako za taj projekt nikoga u Zagrebu nisam uspio zainteresirati. Stavljam ove slike na Internet, možda naleti kakav Francuz ili Englez i pokupi ideju. Dečki koji su igrali trening utakmicu u podnožju planine-piramide znali su za gotova sve naše «vatrene», ali ne i za ove nove. Rekli su da ne smijem snimat utakmicu, bar ne iz blizine da ih se prepozna. Mohamed isto ne želi neprilike s vladom ili policijom, nije mu drago da nešto problematično izađe na internetu. OK. Selo Qurna se ruši, stanovnici koji su tu živjeli stoljećima moraju u male, tijesne kučice u pustinji koje ima je dala vlada u zamjenu za «ognjišta». Ovdje su bili u centru, trgovali su s turistima i bilo im je «super», sad su u pripizdini i moraju mijenjati način života. Ovo je novi milenij – rekoh Mohamedu – Možda je to božja volja. Vrijeme za nešto novo. Uostalom, selo je doslovno na groblju, tu su pokapali staroegipatske plemiće, a dosta kuća se naslanja ili je iznad prostorija koje su bili grobovi. Soher nije dobila kameru, prerano je, ne znaju s tim rukovati.. Utješila se mojim starim Canonom, ionako ga ne koristim više od godinu dana. Kompjuter će valjda vremenom savladati, a valjda ga mogu i prodati ak ne bude išlo. Ionako je to honorar od Modre laste koji sam svojevremeno namijenio njima, ako ih ikada ponovno sretnem. Obećao sam (više sebi nego njima) da ću financijski pomoći Soherino školovanje, pogotovo ako izabere umjetničku školu. Navečer sam se našao sa Saidom u kavani «Naser», popili smo čaj i popušili šišu. Napokon sam saznao koliko košta pušenje šiše ako nisi stranac.
Hram u izlazećem suncu Ribar, sin mu je u camcu Meriel
Sustiglo me ono od cega sam pokusao pobjeci. Prvo - hladnoca (dokaz da je Globalno zatopljenje iz Teorije zavjere preslo u Teoriju za budale), ali tjesi me da je egipcanima hladnije nego meni. Ja, kao naviko, ali oni su bolje obuceni od mene. Drugo - glupavost. Jucer sam sprzio ruke zbog kratkih rukava. Kreten, zaboravio ono sto svima govorim. Valjda zato sto je u brdima puhalo, pa nisam osjetio sunce. Trece... malo spavam... Ima to i dobrih strana - danas sam ustao oko 6 i prije dorucka pri jutarnjoj setnji uz rijeku Nil upoznao vise ljudi nego u Zagrebu u godinu dana. Sve prije dorucka. Prilicno zamorno, niti jedno ime nisam upamtio. Mozda... Meriel? Provjerit cu zove li se tako, nisam upamtio ime nego (otprilike) vizuelne, znakove slova njezina potpisa. Sjedokosa slikarica iz Danske cije simpaticne slike ukrasavaju zidove nekih hotela. Ima tu uz Nil otvorenu sobu-kutiju-atelje-galeriju u kojoj slika. Tu je mjesecima i jos se cudi sto stranci samo zurno prolaze da i ne pogledaju okolo. Cetvrto - internet, przenje diskova, kompjuter. Isprzio sam diskove s dosadasnjim slikama, te jedan izbor od toga za Mohameda i MoonHouse. Mohamed je brat, jedan od dvojice koji su oslikali onu plavu sobu.
Gusla brothers
Uglavnom, kafenisali smo u Geziri dok se to przilo, pa onda krenuli preko u Luxor u shoping. Naime, islo smo vidjet ima li kakva mala jeftina kamera za Soher, jer evidentno je da vec godinu dana zeli kameru, i to video a ne foto-aparat. Uglavnom, nasli smo samo neke Sonijeve modele, najjeftiniji tisucu i osamsto egipatskih funti (funta je velika koliko i kuna u odnosu na euro).
Trajekt Trebas bicikl? Povrća u izobilju Nesto prekopavaju ulicu Internet svuda Mohamed me uvjerio da za manje novaca mozemo kupiti kompjuter. Tako je krenulo, po prvi put u Egiptu osjetio sam dosadu. Nasli smo povolji shop, a kako Mohamed nema pojma o kompjuterima sastavio sam solidnu konfiguraciju za otprilike tisucu i sesto eg funti. Ne da mi se opisivat detalje, ali puno protracenog vremena. Iako je neki cash-automat na ulici bio sav na arapskom i bez ikakvih naljepnica, kad sam ubacio Maestro karticu ispisao je Welkom Kresimir Zimonic. I tako 10 puta, jer najveci iznos po seansi je bio 200. No ovdje ionako svakih pet minuta cujes Welkom tu Egipt. I tak, kupio sam komp, bit ce gotov sutra u 4. Bit ce to nas kompjuter u Novoj Qurni, kako rece Mohamed. Ostatak love otisao je na knjige, cigarete, veceru, par DVDa za klince iz MoonHouse (Potraga za Nemom, Kraljevstvo nebesko, Mala sirena...) i ostale nama uobicajene stvari.
Red za svježi kruh Šta se nosi u Luxoru Baš su raskopali Novi hram Novo bozanstvo Zalazak sunca iz taxia Matija ce se sjetiti da smo prosle godine sumnjali da mozda negdje imaju nekakav televizor. Nemaju televizor. Veceras na trajektu dadoh zadnje tri kune-funte za tri oslikana papirica, pomoc za gluhe, slijepe i nijeme, odnosno djecu s tim problemima. Mohamed mi je tada pricao da je komp veri gud za njega i Soher, ali da ce ostale sestre i majka kukati da bi televizor bio bolji. Rekoh mu - Ovo je bio 2000 day. Sutra je novi dan...
Jedna rijec - hladno. Imam na sebi tri majice, prsluk i debelu kosulju te dvoje hlaca. Tako cu vjerojatno i spavati nocas. Istina, danas je przilo sunce, ali ja sam se pentrao po planinama gdje je puhao pustinjsko-planinski vjetar pa se nisam mnogo ugrijao. Uglavnom sam pazio da sesir, fotic ili sve nas kopletno ne oduva s litice, kao sto mi je oduvao energetski napitak. Nesto sam i snimio, vidjet ce se vremenom. Vec je kasno (ovdje je sat vise) i nemam sad energije za pisanje, Evo par slika, update drugom prilikom.
Pocinje sa stepenicama Prodavac vode
Habu i Medina Rameseum i Qurna Nil Autosnimak
Bas neomiljeni hram
Seoska idila
El Konsol s manjim dijelom svoje djece
Cesta
Novi MoonHouse
Krov, ipak Tri Bushke i stara Bush Modra lasta Novi horizont Kolonija na Mjesecu, ili... End of the World
