Ilica
Savska
Trg N/žrtava/velikana
ponedjeljak, 29. listopada 2007.
Transparentno
Javite gdje ste ga sve vidjeli. ili još bolje, pošaljite fotku
Ilica
Savska
Trg N/žrtava/velikana
Ilica
Savska
Trg N/žrtava/velikana
subota, 27. listopada 2007.
Work in progress
Nove web stranice Animafesta su u izradi ali se već može pogledati dio koji se odnosi na ovogodišnje dugometražno izdanje i to ovdje
A tu je (exluzivno) par sekundi materijala za špicu.
Napokon, evo i jedne od 347 verzija postera
A tu je (exluzivno) par sekundi materijala za špicu.
Napokon, evo i jedne od 347 verzija postera
petak, 26. listopada 2007.
Ljeto za sjećanje
Kvatrić, 30. svibanj 2007.
Kvatrić, 11. srpanj 2007.
Kvatrić, 16. rujan 2007.
LJETO NA KVATERNJAKU,
OTVORENI PROZORI
Svratio sam jučer kasno navečer do Zimonića, da vidim gdje se smjestio ponovo u Zagrebu. Uvalio se u odličan stan na Kvaternikovom trgu, pa petom katu, s velikom terasom koja gleda na gradilište. Sjeli smo van, a on je pripremio čaj koji je donio iz Egipta. Jedan od boljih čajeva koje sam probao u životu. "Taj piju ondje u svakoj prčvarnici!"
Upustili smo se u razgovor o piramidama i starim hramovima, kad iznenada kroz zvukove grada počeli su dopirati prepoznatljivi uzvici ženske koju je netko upravo silovito rasturao. Kat, dva, najviše tri ispod nas netko se zanio i zaboravio zatvoriti prozor. Sve glasnije i glasnije, nadjačalo je urlikanje grupa navijača koji su se vraćali iz Maksimira. Ženska je kliktala na način da je bilo nedvojbeno da ne može biti glumljeno. Negdje u našoj blizini netko je umirao slatkom smrću tolikom snagom da je cijeli trg odjekivao.
Prekinuli smo razgovor i zvukovno pratili razvoj događaja. Razmišljao sam koga znam u blizini... Tea, jesi li to bila ti?
- Ovo prvi puta čujem otkako sam tu, već tri mjeseca… - reče Zima. - To mora da je zato jer si ti došao!
- Reklo bi se da širim takve vibracije… - našalio sam se, ali gorko.
Svašta smo prošli i svagdje smo bili i evo nas na terasi, dva starija, dobrodržeća ali ofucana momka, pijemo čaj i slušamo nešto vrlo poznato, što davno nismo čuli. Ne da to danas ne bi mogli izmamiti, nego nekako, naopako, smetnuli smo s uma da bi se i time mogli pozabaviti. Nepoznata gospođice, (ili gospođo,) od srca hvala što si nas podsjetila.
Prisjetio sam se stihova dobrog prijatelja kojeg davno nisam vidio:
...požuri se, isplovit će drugi kapetani i druge zastave
moru je svejedno tko po njemu brodi…
… jer da smo žestoko ljubili ne bi nas veliki meštri izigrali
ne bismo plutali tim putem u nigdinu
dok sveđer sunce žeže i po brdima krijes tinja
a mlade dijeve nove jurišnike ištu.
Babl blog
Pero Kvesić - srijeda, 08.08.2007.
Kvatrić danas, 26. listopad 2007.
Kvatrić, 11. srpanj 2007.
Kvatrić, 16. rujan 2007.
LJETO NA KVATERNJAKU,
OTVORENI PROZORI
Svratio sam jučer kasno navečer do Zimonića, da vidim gdje se smjestio ponovo u Zagrebu. Uvalio se u odličan stan na Kvaternikovom trgu, pa petom katu, s velikom terasom koja gleda na gradilište. Sjeli smo van, a on je pripremio čaj koji je donio iz Egipta. Jedan od boljih čajeva koje sam probao u životu. "Taj piju ondje u svakoj prčvarnici!"
Upustili smo se u razgovor o piramidama i starim hramovima, kad iznenada kroz zvukove grada počeli su dopirati prepoznatljivi uzvici ženske koju je netko upravo silovito rasturao. Kat, dva, najviše tri ispod nas netko se zanio i zaboravio zatvoriti prozor. Sve glasnije i glasnije, nadjačalo je urlikanje grupa navijača koji su se vraćali iz Maksimira. Ženska je kliktala na način da je bilo nedvojbeno da ne može biti glumljeno. Negdje u našoj blizini netko je umirao slatkom smrću tolikom snagom da je cijeli trg odjekivao.
Prekinuli smo razgovor i zvukovno pratili razvoj događaja. Razmišljao sam koga znam u blizini... Tea, jesi li to bila ti?
- Ovo prvi puta čujem otkako sam tu, već tri mjeseca… - reče Zima. - To mora da je zato jer si ti došao!
- Reklo bi se da širim takve vibracije… - našalio sam se, ali gorko.
Svašta smo prošli i svagdje smo bili i evo nas na terasi, dva starija, dobrodržeća ali ofucana momka, pijemo čaj i slušamo nešto vrlo poznato, što davno nismo čuli. Ne da to danas ne bi mogli izmamiti, nego nekako, naopako, smetnuli smo s uma da bi se i time mogli pozabaviti. Nepoznata gospođice, (ili gospođo,) od srca hvala što si nas podsjetila.
Prisjetio sam se stihova dobrog prijatelja kojeg davno nisam vidio:
...požuri se, isplovit će drugi kapetani i druge zastave
moru je svejedno tko po njemu brodi…
… jer da smo žestoko ljubili ne bi nas veliki meštri izigrali
ne bismo plutali tim putem u nigdinu
dok sveđer sunce žeže i po brdima krijes tinja
a mlade dijeve nove jurišnike ištu.
Babl blog
Pero Kvesić - srijeda, 08.08.2007.
Kvatrić danas, 26. listopad 2007.
ponedjeljak, 22. listopada 2007.
Sunce na Nilu
Izlasci
Kažu da je izlazak sunca najveličanstvenija stvar u Egiptu. Trebate ga vidjeti kako bi shvatili zašto je sunce bilo vrhunsko božanstvo starih egipćana.
Ok, lako ga je vidjet, naviješ sat da zvoni u 4... Malo teže ga je snimiti, a istinski dobro snimiti - nemoguća misija. Ovi snimci samo su podsjetnik na pravu stvar.
Prvi je snimljen između Aswana i Kom Omoba (oni dimnjaci i hram na kraju).
Drugi je na izlazu iz Luxora, na zapadnoj obali Nila. Imao sam veliku sreću (jer je snimano iz jurećeg vozila) da sam ulovio sunce između Memnonovih kolosa (fotoaparatom, ne kamerom).
Treći je također iz jurećeg vozila, u pustinji južno od Aswana, na cesti prema Abu Simbelu.
Zalasci
No, to je kič, svuda pa i na Nilu. Ali nigdje kao na Nilu.
Prvi, snimljen 2005. u Luxoru iz feluke, ujedno je prvi video kojim sam bio zadovoljan. Ima tu jedan beskrajno dugi kadar s višestrukim kretanjem (ljudi i životinje, brod sa kojeg se snima, švenkovi, zumovi...) bez mogučnosti za drugu priliku.
Drugi, dve godine kasnije, isto mjesto ali druga obala, snimili smo paralelno Matija i ja. Sad više ne razlikujem koje je čiji kadar, osim onih u kojim se i mi pojavljujemo.
Treći su zapravo tri zalaska u Aswanu i okolici (Philae, Elephantine). Fotke su moje, a glavninu videa je snimio habibi Matija Pisačić. Pjesma je s najnovijeg albuma Amr Diaba.
Četvrti - brane i ustave u gradu Esna
Kažu da je izlazak sunca najveličanstvenija stvar u Egiptu. Trebate ga vidjeti kako bi shvatili zašto je sunce bilo vrhunsko božanstvo starih egipćana.
Ok, lako ga je vidjet, naviješ sat da zvoni u 4... Malo teže ga je snimiti, a istinski dobro snimiti - nemoguća misija. Ovi snimci samo su podsjetnik na pravu stvar.
Prvi je snimljen između Aswana i Kom Omoba (oni dimnjaci i hram na kraju).
Drugi je na izlazu iz Luxora, na zapadnoj obali Nila. Imao sam veliku sreću (jer je snimano iz jurećeg vozila) da sam ulovio sunce između Memnonovih kolosa (fotoaparatom, ne kamerom).
Treći je također iz jurećeg vozila, u pustinji južno od Aswana, na cesti prema Abu Simbelu.
Zalasci
No, to je kič, svuda pa i na Nilu. Ali nigdje kao na Nilu.
Prvi, snimljen 2005. u Luxoru iz feluke, ujedno je prvi video kojim sam bio zadovoljan. Ima tu jedan beskrajno dugi kadar s višestrukim kretanjem (ljudi i životinje, brod sa kojeg se snima, švenkovi, zumovi...) bez mogučnosti za drugu priliku.
Drugi, dve godine kasnije, isto mjesto ali druga obala, snimili smo paralelno Matija i ja. Sad više ne razlikujem koje je čiji kadar, osim onih u kojim se i mi pojavljujemo.
Treći su zapravo tri zalaska u Aswanu i okolici (Philae, Elephantine). Fotke su moje, a glavninu videa je snimio habibi Matija Pisačić. Pjesma je s najnovijeg albuma Amr Diaba.
Četvrti - brane i ustave u gradu Esna
četvrtak, 18. listopada 2007.
nedjelja, 14. listopada 2007.
MANDLEK STORY
Kad je u pitanju znak Z , sve je poznato - početkom sedamdesetih radeći plakat za prvi Svjetski festival animiranih filmova (Zagreb '72) Zlatko Bourek je nacrtao je taj psihodelični Z gotovo identično onome koje je na drugom kraju grada upravo kreirao Borivoj Dovniković - Bordo za festivalski logo.
Nešto je kompliciranija priča o Mandleku, liku koji je postao maskota Animafesta. Iako se lik malog čovjeka pojavljuje već u prvim filmovima zagrebačkih animatora Neugebauera, Vukotića (nagrada Oscar za Surogat) i Mimice, svjetsku slavu je stekao kroz gotovo cjelokupni opus autora poput Dovnikovića, Dragića, Grgića, Marušića i mnogih drugih iz Zagrebačke škole.
Šešir u obliku polucilindra nosi i lik iz najpopularnije serije Zagreb filma (Profesor Baltazar), no legenda kaže da je Ivan Lončarić, radeći plakat za drugi Animafest, "posudio" šešir od lika iz filma Paje Štaltera Peti.
Mnogo je autora u plakatima i animiranim špicama festivala ponudilo svoje Mandleke i svoje šešire (za neke je to čarobni, mađioničarski šešir, ali neki kažu da je to potpuno običan, pohabani šešir kakvog je imao i skitnica Charlie), no Lončarićeva je verzija bila i ostala najpopularnija. Taj je autor kreirao i najviše plakata, ali i festivalskih nagrada, diploma i skulptura s Mandlekom u glavnoj ulozi.
Na 18. zagrebačkom Animafestu priredit ćemo izložbu svih dosadašnjih festivalskih plakata, naslovnica kataloga, crteža i fotografija te retrospektivu autorskih animiranih špica. Bit će tu i niz novih prijedloga i rješenja koja nastaju tijekom priprema za ovaj festival, uključujući i one koje je izradio renomirani grafički umjetnik, rođeni Zagrepčanin koji živi i radi u New Yorku Daniel Žeželj.
Na naslovnici ovog biltena vizija je "Mandleka za 21. stoljeće". Crtež je u 3 D tehnici izradio mladi crtač i animator Brajan Martinović.
subota, 13. listopada 2007.
Nebo nad Zagrebom
http://geoimages.berkeley.edu/worldwidepanorama/wwp907/html/KresimirZimonic.html
Tekst je vidljiv na OPEN FULLSCREEN
četvrtak, 11. listopada 2007.
srijeda, 10. listopada 2007.
utorak, 9. listopada 2007.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)