Beograd, Balkanima '09

Studentski grad

Otvaranje

Nikola Majdak i Milan Milosavljević

Otvorenje izložbe bugarske animacije

Branko Gavrić i Nikola Kostandinović

Priit Parn

Bordo i kolega

Veljko Popović i kolegica

Omaž Ranku Munitiću

Play it again...

Opet malo nostalgije.
Najgledaniji video koji sam ikad stavio na YouTube je zaboravljeni animirani film Čakaj me. Dosad 21832 views, naravno ne zbog filma nego zbog pjesme Lačnog franca.
Sad sam ga stavio i u HD, ovaj put sa špicom.
Film će se vrtit idućeg tjedna u Beogradu u sklopu moje retrospektivice, povodom 30 godina profesionalnog bavljenja animacijom. Dotle došlo...

Objavljivanje (3)

Neki komentari na post «Objavljivanje» ponukali su me da na njih opširnije odgovorim. Na internetu ionako objavljuje tko šta hoće, pa evo novog nastavka.

Ono što mi je najbolje s blogovima je to što možeš mijenjat ili izbrisat sve što si stavio, a cijeli blog možeš izbrisat u samo dva klika. Zbog toga sam i krenuo u to prije dvije godine, prvenstveno da stavim (privremeno) na Internet neke fotke i video zapise, e ne bi li ih morao pojedinačno slati prijateljima. Nešto kao privatne novine, Pero Kvesić me nagovorio.

Objavljivanje crteža u tiskanim medijima je nešto sasvim drugo, to ostaje «zauvijek», tu nema brisanja, a i ne možeš objavit što ti padne napamet.
No i objavljivanje na internetu ima svojih čari pa razmišljam da pokrenem poseban blog.
Naslov bi bio, recimo - «Memoari povremenog ilustratora», gdje bih objavljivao ovakve pričice:

SMIB,
od 1. ožujka do 1. travnja

Nekada davno jako sam želio raditi i objavljivati u Smibu – to je list za djecu, jedan od rijetkih koji je i onda objavljivao ilustracije u boji. No likovni urednik Smiba je imao neku "svoju politiku" u koju se ja navodno nisam uklapao. Jednoga dana, dok je tip bio na bolovanju, pozvao me glavni urednik Zvonimir Balog i pitao da ilustriram njegovu pjesmu «Majčino krilo» te usput napravim naslovnicu za majčin dan (tada je to bio 8. mart ili ožujak).
Na naslovnici sam izmislio ljuljačku od cvijeća, a na drugoj slici (uz pjesmu) je bio, naravno, cijeli svemir.

Balogu su se crteži jako dopali pa je odmah tražio sličan paket i za prvi april. Likovni se vratio s bolovanja ali više nije mogao spriječit objavljivanje. Sjećam se da je rakao "Zmija nam se uvukla u ime lista", no to sam nacrto crva Dugog, lika iz stripa Ante Zaninovića "Kljunko i ostali" koji je godinama izlazio u Smibu.

Ali, kako sam ja već ranije za Modru lastu napravio naslovnicu na temu prvotravanjskih zezancija, oba lista su izašla istog dana s mojim crtežima na naslovnici. U Lasti je to primljeno kao nešto sasvim normalno, Smib je za klince a Lasta za tinejđere, uostalom, slike nisu iste. Ali Smibov likovni urednik je od svega napravio skandal i nikada više neki moj crtež nije bio na naslovnici Smiba.

Čuo sam da je spomenuti «likovnjak» početkom devedesetih morao napustiti Školsku knjigu jer je procijenjeno da je nesposoban, ali koga briga. I tu moju naslovnicu je zasro - katastrofalno je odštampana, nešto se čudno dogodilo s bojama.
Svoju želju da radim ilustracije za djecu realizirao sam kroz Maslačak i Kurir, a to je već neka druga pričica.

Jules

Otvorenje izložbe "Julesovo plavo razdoblje" u Galeriji Ulupuh.


Nikad prežaljeni Plavi vjesnik


Plavo, ali u žutom


E, ovo mi je bila fejvorit scena Kroz minulih stoljeća


Ivica Bednjanec i Veljko Krulčić


Štef Bartolić i Goran Parlov


Oto Reisinger


A bilo je i zelene

Objavljivanje (2)

Manje je poznato da je prije Modre laste (a nakon Mladosti, Maslačka, Patka...) Zlatka objavljena i u Sarajevu, u Malim novinama.
I to odmah i u koloru - ja sam naslovnicu, a ne znam tko je farbo strip.





Male novine su bila velika fora. Kad sam išao u osnovnu, tamo je izlazio Tarzan, najbolji strip na svijetu, na istom papiru i u sličnim bojama.
No, zeznuli su mi tu naslovnicu, paser se pomakao, a i u prezimenu je bilo jedno slovo viška, pa sam im otkazao daljnju suradnju. /:-)/

Objavljivanje

Jučer sam nešto pričao s Duletom i Damirom pa obojica spominju OBJAVLJIVANJE.
Ok, njih dvojica su me zadnjih godina najviše nagovarali da nešto objavljujem pa to nije novost, ali ustrajem pri odluci od prije točno deset godina da se (bar u ovom desetljeću) neću aktivno bavit stripom. No i neko drugo OBJAVLJIVANJE ctreža me nekako više ne privlači.
Gledam malo blogove na kojima domaći crtaći objavljuju svoje uratke koje nisu (ili jesu) uspjeli nekom prodati (uglavnom neke skice, ništ koristi) pa kažem – eto, sad svatko može objavljivat što i koliko želi, cijeli svijet to može vidjet, super, ali nije to više fora kao nekad.

Najviše toga objavio sam vjerojatno u Modroj lasti. Prvi crtež još u srednjoj školi. Dali su mi priču o nekom ranjenom partizanskom kuriru, naravno. Urednik je rekao – «Vidi se da crtaš stripove, liči na Maurovića, ne znam...» Kak se onda crtalo, fakat sam im ličio na Maurovića. Kakav Maurović, kakav strip, nemaš ti pojma, samo objavi!
Objavili su to par mjeseci kasnije uz neki sasvim drugi tekst. Nitko sretniji od mene, iako nije bilo potpisano.
Par godina kasnije je polako krenulo, a onda je to bilo ovak – urednik bi ti uvalio tucet i po tekstova i pjesmica, pa kad to ilustriraš, doneseš, a on ti dadne novi svežanj (super) ili kaže – «Ništa za danas» (moraš doći ponovno idući tjedan). Crteže i tekstove on stavi na jednu od hrpetina u sobi (uglavnom na foteljama i podu, jer na stolu nema mjesta - tu su "važne" hrpe). Onda se ti nadaš da će jednom, kad mu nešto od toga zatreba, kopati po tim hrpama i uzet neki tekst koji si ti nacrto. Objavljivalo se dosta, što si im više donio, više toga bi izašlo. U nekom broju ništa, u idućem dvanaest, pa onda samo tri, pa dva put ništa…


A onda, napokon – naslovnica! Prvi put nešto u boji! Tražili su da prikažem jesen, a ja nacrtao djevojčicu s ljubičastom kosom u odjeći koja se raspada u lišće na vjetru. Gore par kapi kiše i laste (ispod logotipa) koje odlaze u perspektivu… Bio je to uspjeh, ali i dalje je ostalo po starom. Počeo sam bilježit što im sve predajem, te stavljat crvenu kvačicu na popis ak bi nešto objavili.
Kad se skupilo 80 dugo neobjavljenih (ne znam zašto nisam čekao stotu) pokazao sam zube. Vratio sam dvadesetak dosadno-neinspirativnih tekstova i rekao – «Nema smisla da to stoji kod mene , nek to netko drugi nacrta». I nisam više uzimao nove tekstuljke.
Kako se Nino Kunc tamo zaposlio, znao sam mu svratiti na kavicu razgovora. Ak bi me glavni urednik spazio na hodniku, pozvao bi i uvaljivao papirusine s nekim tekstovima. Kako mi se to nije uzimalo, promijenio je taktiku. «Zima, bi li nam ti opet napravio naslovu stranu?» E, tu bi me pridobio.
Kad sam radio sedmu ili osmu naslovnicu, otkrili smo da sam crtač sa najviše naslovnih stranica u povijesti Modre laste. Tako je i ostalo - u međuvremenu sam ih napravio pedesetak, negdje oko tridesete sam prestao brojati.
Bilo pa prošlo. Vremena su se promijenila, Lasta danas ima fotke na naslovnicama a ja OBJAVLJUJEM ovaj tekst da ga cijeli svijet može pročitat.
Tu je i 15 naslovnica koje sam skenirao-digitaliziro, u tri serije (godišnja doba, obljetnice i ljubav. Izabrao sam samo one sa djevojčicom.

P.S.
Evo tu i Bacha u osam varijanti. Objavljen je - drugi red, prvi s lijeva.

Quiet life

Nakon 15 godina...

Nakon 15 godina originali ilustracija za knjigu Petar Pan ponovno su kod mene, i bit će tu preko vikenda.
Djeca su dobro i zdravo, kad ih poskeniram vraćaju se natrag u Znanje.



Nova uprava i novo uredništvo Znanja ide u treće izdanje knjige, a platit će i drugo izdanje, dug stare uprave (jeste, potpisao sam).
Ako su i vama nešto dužni, uskoro će vas pozvati...

Dogodilo se na današnji dan

25fps seli na poprište novog festivala eksperimentalnog filma



U kinu Tuškanac okupila se ekipa koja je sudjelovala u stvaranju novog animiranog filma Tomislava Gregla Na galeriji.
Gledala se finalna verzija u 4:3 formatu.
Zlatko Bourek ima ideju za svoj novi projekt...


Gregl, Bourek, Štalter, Sporiš & Gregl proslavili uz Jamnicu.



Kola mi dao knjigu o svojoj zatvorskoj avanturi


Dragan i Dragec snimljeni zajedno!


Ana nazvala iz Amerike.
Dogovaramo Novu Godinu i proslavu 15. godišnjice Zime u Skradu 1995.!!!!
Moj zadak je nabaviti Bužimskog.

Tema, krajem ljeta

Muzika iz ranog djetinjstva. Desetljećima nisam znao kak se to zove i tko to svira.
Čuo sam je nedavno u nekoj epizodi sjajne serije MAD MEN. Pretražio sam cijeli internet i pronašao.
Ispostavilo se da je to iz nekog filma , godina 1959.