Zimamedia

srijeda, 25. srpnja 2012.

Slapovi Krke

Krka

Roški slapići

Glavni Roški slap

Visovac

subota, 23. lipnja 2012.

step by step (3)

Eh, Zlatkin dugi marš kroz godišnja doba...

U prvoj verziji knjige snimanja to je izgledalo ovako -

U scenariju je to opisano ovako -
Zlatka hoda kroz sivkasti pejzaž. Diskretno se smjenjuju godišnja doba, sunce, kiša, vjetar, snijeg. Sličice, simboli, fotografije, natpisi parola i reklamnih slogana iskaču iz pejzaža i nestaju u kovitlacima. Zlatkina kosa mijenja frizure, izmjenjuju se i detalji odjeće.

Ko što (ni)je poznato, na natječaju Ministarstva kulture projekt je odbijen, gornji crteži su otišli u likovne predloške, a u drugoj verziji knjige snimanja (kad je projekt prošao na Gradskom natječaju) scena je izgledala ovako -

Isprva sam htio taj kadar nacrtat i izanimirat na papiru, ali sam od toga odustao. Napravili smo neke testove, ali izgleda da još uvijek nema zadovoljavajučeg tehničkog riješenja kojim bi se lepršavi crteži olovkama u boji kvalitetno spojili na scenografiju.
Kasnije sam iz scene izbacio reklame i slogane i odustao od mijenjana frizura.

Nisam odustao od mijenjanja odjeće, no ispostavilo se da bi modeliranje i morfanje različitih odjevnih predmeta koštalo više nego tri reklame za Coca Colu.
Osim toga, možda bi tada sve to asociralo na neku modnu reviju, a to bi fakat bilo bez veze.

Tek prije par mjeseci mi je sinulo da bi Zlatkina odjeća mogla biti od "prirodnih materijala" (lišće, cvijeće...), otprilike kao na ovom crtežu -

OK, priznajem da je to zakašnjelo paljenje, ali bolje ikad nego nikad.
Bruno Marin se prihvatio animacije lišća i cvijeća u (2D-u), napravio je to jako zgodno, pa je ostao još problem kako to ukomponirati u scenu a da izgleda "logično". Andrej Rehak je našao tehničko riješenje...

Ostali koraci su opisani u ranijim nastavcima, a ovdje je napokon rezultat,
Zlatka u ljetnoj haljini, jednog vrelog ljeta -

Ostaje još da se naprave kvalitetni prijelazi.
Andrej se treba riješiti svoje fiks-ideje u kojoj hlače postanu haljina dok Zlatka prolazi iza nekog drveta. Rekao sam mu da to ne dolazi u obzir (štos koji se može napravit i u montaži igranog fima, a da jeftinu stop-animaciju i ne spominjemo)...

Raniji nastavci -
step by step
step by step (2)

(nastavlja se..?)

subota, 28. travnja 2012.

Alex Nino

Alex Nino.
Svojevremeno sam vidio tek nekoliko njegovih kraćih stripova, a imao sam i jedan njegov portfolio (desetak grafika u fasciklu s potpisom autora) koji sam kupio 1984. u Amsterdamu, i koji mi je netko ukrao.
Ovih tjedana uspio sam skupiti ponešto od opusa ovog genijalnog Filipinca.
Internet tražilice su moćna stvar, a ljudi širom svijeta svašta skeniraju i stavljaju na internet.

Nino je na vrhuncu forme izgleda bio početkom osamdesetih, kada je bio glavni crtač u Warrenovom magazinu «1984» (kasnije preimenovanog u «1994», izlazio je od 1978. do1982.). Šteta što onda baš ništa od toga nisam vidio, ali nikad nije kasno.
Pregledavajući neke table-datoteke u kojima crteži idu do margina, posumnjao sam da bi se ti crteži možda mogli i spajati. Ne budi lijen, otvorio sam ih u Photoshopu… I zaista spojene dvije table (gore) samo su dio podužeg «kaiša», friza sačinjenog od 14 tabli (dolje).
Inače, radi se o prvoj epizodi stripa «Young Sigmund Pavlov».

Jedan drugi strip daje još zanimljiviju kompoziciju – kad se deset tabli poslože na određen način nastaje ova psihodelična grafika (dolje). Našao sam samo verziju na španjolskom jeziku, ali engleski naziv «The God of the Month» ukomponiran je u sam crtež.

Alex Nino je sredinom osamdesetih napustio strip i radio koncept dizajne za dugometražne animirane filmove, no prije par godina se vratio staroj ljubavi.
Naručio sam iz Amerike tri novija albuma i s nestrplenjem ih očekujem.

utorak, 27. ožujka 2012.

Tajne poruke žirija FHAF-a

Igrom slučaja zatekao sam se na dodjeli nagrada trećeg festivala hrvatske animacije.
Bilo je kratko ali dosadno. Polupraznoj dvorani je bilo pomalo neugodno, a dobitnicima na bini prilično neugodno.
Članovi žirija su zavirivali u tuljce da otkriju kome su to dodijelili priznanja… nisu imali nikakav papirić s imenima i obrazloženjima. Jedva da se nešto čulo, a nije se imalo šta za vidjet.
Kasnije sam od samih autora saznavao što su to «dobili», većinom je zvučalo kao da se radi o kazni, a ne o nagradi.
Pretpostavljam da su žiri i organizator na toj «svečanosti» htjeli poručiti otprilike ovo -

Dragi Marko Meštroviću, film ti je reciklaža prethodnog, ali ovaj put si nešto malo više crtao i animirao. To je pohvalno, pa ti evo priznanje za animaciju.

Dragi Simone Bogojeviću, bio si marljiv, radio si gotovo tri godine i napravio impresivan film od čak 20 minuta, sa fantastičnim zvukom. Ali, prepisuješ tekstove iz starih knjiga, animacija ti nešto trza, još uvijek ne znaš režirat… Evo tebi i tvojima dvije nagrade, al ne i glavna. Ionako nećeš doći, dat ćemo to Vanji.

Draga Petra Zlonoga, odlično radiš, imaš odlične ideje i veliki si potencijal. Evo ti ondak… za adaptaciju scenarija.*

Dragi Marko Dješka, opet ćeš dobit nagradu publike, šta mi tu možemo.

Dragi Ljupče i dragi Zanki, izbacili smo vaše filmove iz konkurencije da bi ugurali nešto od Trbuljaka. Neki prozor, što li…kak se ono zove?

Dragi Darko Bakliža, ove godine nisi stigao sklepati «nešto s goluždravim modelima». Zato nećemo dodjeliti nagradu za režiju koju smo tebi htjeli dati.
Al' da se ne baci ta diploma, dat ćemo je dragom Veljku Popoviću, kao «posebno priznanje za nešto».

Draga Ivana Guljašević, na prvom FHAF-u imala si tri krasna filma za djecu, ali nisi dobila ništa. Na drugom si opet imala ti krasna filma i nisi dobila ništa. Ove godine imaš dva prekrasna filma…pa tebi dobro ide i bez nagrada! Evo tebi još jednom - ništa.

Dragi svi, ovo je jedini festival na svijetu u čijem pravilniku piše da dvije glavne nagrade MORAJU biti dodijeljene istom filmu. Dok se to ne promijeni, svaki FHAF će imati dvostrukog pobjednika. Naime, organizator nije uspio osigurati još tisuću kuna najboljem filmu festivala, pa su nagrade po kategorijama spojene s Grand Prixom…

Nema nikog da zatvori festival, ni Brešana ni nekog obučenog u odijelo… hajmo onda na pivo.

---------
* Petra je napravila film prema svom, originalnom scenariju. U nekim medijima i na internetu je objavljeno ovo "obrazloženje" citat -

petak, 24. veljače 2012.

Jupiter, Venera, Mjesec

subota, 18. veljače 2012.

step by step (2)

Evo, u desetak koraka (animacije u posebnim slojevima) pokušaja da se Zlatkina haljina uskladi s godišnjim dobima.

(nastavlja se)

petak, 17. veljače 2012.

Zlatka!

Evo finalne najave, uključujući i špicu tog "trailera".

srijeda, 1. veljače 2012.

step by step

Ovaj kadar postepeno nastaje mjesecima.
Nije baš zabavno - ima tu mnogo posla, a ako ne bude dobro izgledalo neće ni uči u film.
Prvo je napravljen ciklus hoda. Štekao je, a kosa ni nije bila u ciklusu pa je svakih desetak sekundi primjetno trznula. Ali to je moglo poslužit kao orijentir dok se animirala pozadina i ostalo.
Andrej je prvo napravio da se zaleđeno tlo pomiče brže od drveća u pozadini čime je dobiven efekt prostora. Onda je ubacio da ponešto prolazi u prvo planu.
Zatim je, ne znam kako, napravio ono ludilo u unutrašnjosti šume.
Nije bilo dovoljno, tražio sam da u kadru lete ptice i leptiri , te da vjetar donosi lišće i cvijeće…
Nešto je od toga napravljeno, ali Zlatka je i dalje hodala u tom dosadnom ciklusu.

Napokon, nakon više od pola godine, krenula je animacija tijela.
Zatim vjetar u kosi - tek sedmom verzijom smo kolko-tolko zadovoljni.
U međuvremenu su leptiri postali plavi.
Trenutno se renderira hod (gole) Zlatke s kosom, a Andrej, ne znam zašto, dodaje vjetar u odjeću.
Bruno je napravio neke testove s lišćem i cvijećem, sad čeka izrenderiranu figuru da to uskladi s njom.
Zvao sam i Petru da sudjeluje u tom podugačkom kadru, danas mi je poslala vuka nacrtanog tušem.

(nastavlja se...)