30.12.09.
Ako zaradim manje od 10 milijuna, nemam pojma što je animacija
Film "Duga" Joška Marušića prvi je dugometražni crtić u Hrvatskoj nakon desetak godina. Ministarstvo kulture “Dugu” je sufinanciralo sa 3,5 milijuna kuna, a tu su i drugi koproducenti. Marušić je pak vrlo siguran u isplativost projekta.
Film je stajao točno milijun eura. Tri i pol milijuna kuna koje je filmu dodijelilo - Ministarstvo kulture bilo je ključno za početak rada na njemu. U ovo vrijeme takozvane recesije možda se to nekome čini velikim novcem, ali moram vas podsjetiti da to isto ministarstvo mrtvo-hladno daje bezveznim igranim filmovima daleko veće svote. No, to je jedna sasvim druga tema. Kod "Duge" novac uopće nije bio problem. Istoga časa kad i Ministarstvo kulture i ja sam osobno u film uložio 200 tisuća vlastitih eura. Nisam imao kredite kao što se priča, taj sam novac imao. Odbio sam i jednog švicarskog producenta jer se nisam želio pretvoriti u gastarbajtera na vlastitom filmu. Za godinu dana me pitajte koliko je "Duga" zaradila, a ako zaradi manje od deset milijuna eura, onda ću priznati da nemam pojma što je animacija, rekao je Marušić u razgovoru za Jutarnji.
08.01.2010
Sve boje promašaja Marušićeve “Duge”
23.01.2010
Tko voli, a tko mrzi Hrvatsku
Kritičarki koja je napisala da Marušić ima ‘ego kao kuća’ taj je karikaturist uzvratio da nema pojam o - muškarcima
26.01.2010
PODBAČAJ u KINIMA
Joško Marušić nada se boljim rezultatima “Duge” u Europi
Joško Marušić mora da je ostao prilično neugodno iznenađen podatkom da je u prvih deset dana film privukao tek nešto više od – tisuću gledatelja!
– Vjerovao sam da će ljudi htjeti gledati i nešto drugo – naše. “Avatar” upravo prelazi dvije stotine tisuća! Lijep doprinos Hrvata posrnulom američkom gospodarstvu. No još se nadam “prosvjetljenju”. Ako se to i ne dogodi, idem na varijantu B: Nitko nije prorok u svom selu! Nadam se većoj znatiželji europske publike. U svakom slučaju, zbog iskustva koja sam stekao, opet bih napravio takav film!
četvrtak, 28. siječnja 2010.
utorak, 26. siječnja 2010.
nedjelja, 24. siječnja 2010.
Još malo pustinje
Kafić, cca 200 km od Kaira
Autobusna stanica (?), cca 300 km od Kaira
Dine, cca 500 km od Kaira
Pjesak
Skrivena dolina
Ovo bi mi zvali oaza, tamo to zovu "izvor" (spring water)
Šuma palmi u oazi Bahariyya
Topla kupka u Bawitiju
Slano jezero
"Engleske planine" - pogledi na oazu Bahariyya
Swimming pool u hotelu Elbeshmo Lodge, tu je i MAPA
Septica i beduini
mali video
Autobusna stanica (?), cca 300 km od Kaira
Dine, cca 500 km od Kaira
Pjesak
Skrivena dolina
Ovo bi mi zvali oaza, tamo to zovu "izvor" (spring water)
Šuma palmi u oazi Bahariyya
Topla kupka u Bawitiju
Slano jezero
"Engleske planine" - pogledi na oazu Bahariyya
Swimming pool u hotelu Elbeshmo Lodge, tu je i MAPA
Septica i beduini
mali video
četvrtak, 21. siječnja 2010.
Philae & Kalabsha
"Philae"
E, ovo je pomalo fake. Kad je David Roberts prije 170 godina putovao Egiptom ovi hramovi su bili na svojim starim, originalnim lokacijama.
Izgradnjom prve brane na Nilu kod Asuana (20-tih), otok Philae sa Izidinim hramom bio je potopljen. Iz vode su virili samo vrhovi stupova. Kasnije su sve kompletno izvadili iz vode i stavili to na jedan drugi otok u neposrednoj blizini. Sve je raspoređeno u omjeru, ali vizure više nisu iste -
Npr, Trajanov kiosk nije više neposredno uz vodu, a hram više ne možes slikati s onih pozicija s kojih ga je Roberts mogao gledati i nacrtati (jedna je možda baš s ovog otoka na kojem je sada hram).
No imao sam sreće pa sam bio na rijeci upravo za zalska sunca, a našao se tu i neki suvremeni brodić, pa ovo izgleda prilično slično:
Kalabsha
Kalabsha je nastavak priče. Kad se gradila velika brana (60-tih), nastalo je ogromno jezero koje je potpuno promijenilo (potopilo) stotine kilometara obale Nila, sve do Abu Simbela i još dalje do Sudana. Stanovništvo je preseljeno, a hramovi premješteni. Nešto od toga na višlje pozicije u planinama, a nekoliko ruina na jedno mijesto u blizini velike brane. Tim područjem dominira hram "Kalabsha", a okolo je još par stvari s različitih lokacija.
Wadi Kardassy
Dvadesetak metara od premještene Kalabshe su ostatci ove kapele. U knjigama to zovu "Kiosk of Qertassi" pa je to ono što Roberts naziva prema danas potopljenoj lokaciji "Wadi Kardassy".
Septica majica i u Kalabshi
Spomenik egipatsko-sovjetskom prijateljstvu, Rusi su gradili veliku branu.
Ovaj čova naplaćuje 150 kuna za pet minuta vožnje čamcem do Kalabshe. Ulaznica je 30 kuna.
E, ovo je pomalo fake. Kad je David Roberts prije 170 godina putovao Egiptom ovi hramovi su bili na svojim starim, originalnim lokacijama.
Izgradnjom prve brane na Nilu kod Asuana (20-tih), otok Philae sa Izidinim hramom bio je potopljen. Iz vode su virili samo vrhovi stupova. Kasnije su sve kompletno izvadili iz vode i stavili to na jedan drugi otok u neposrednoj blizini. Sve je raspoređeno u omjeru, ali vizure više nisu iste -
Npr, Trajanov kiosk nije više neposredno uz vodu, a hram više ne možes slikati s onih pozicija s kojih ga je Roberts mogao gledati i nacrtati (jedna je možda baš s ovog otoka na kojem je sada hram).
No imao sam sreće pa sam bio na rijeci upravo za zalska sunca, a našao se tu i neki suvremeni brodić, pa ovo izgleda prilično slično:
Kalabsha
Kalabsha je nastavak priče. Kad se gradila velika brana (60-tih), nastalo je ogromno jezero koje je potpuno promijenilo (potopilo) stotine kilometara obale Nila, sve do Abu Simbela i još dalje do Sudana. Stanovništvo je preseljeno, a hramovi premješteni. Nešto od toga na višlje pozicije u planinama, a nekoliko ruina na jedno mijesto u blizini velike brane. Tim područjem dominira hram "Kalabsha", a okolo je još par stvari s različitih lokacija.
Wadi Kardassy
Dvadesetak metara od premještene Kalabshe su ostatci ove kapele. U knjigama to zovu "Kiosk of Qertassi" pa je to ono što Roberts naziva prema danas potopljenoj lokaciji "Wadi Kardassy".
Septica majica i u Kalabshi
Spomenik egipatsko-sovjetskom prijateljstvu, Rusi su gradili veliku branu.
Ovaj čova naplaćuje 150 kuna za pet minuta vožnje čamcem do Kalabshe. Ulaznica je 30 kuna.
srijeda, 20. siječnja 2010.
Black & White desert
Sve je to naravno u Sahari, a između dvije veće i naseljene egipatske oaze (Baharya i Farafra) Crna su i Bijela pustinja. Između njih su neke Kristalne planine ali one me baš nisu dojmile.
U Crnoj pustinji niz je vulkanskih kratera, prilika za Septica majicu
Simpatične cure na vrhu najvećeg kratera
Na prvi pogled, kao da je snijeg pao u pustinji, zato je ovo područje dobilo ime Bijela pustinja.
U Dolini gljiva smo se prekratko zadržali jer je padao mrak...
Ali i na mjestu gdje smo prenočili bilo je gljiva, pilića, ovci i raznih drugih oblika.
Poput ogromne galerije skulptura ispod Sheltering Sky
U Crnoj pustinji niz je vulkanskih kratera, prilika za Septica majicu
Simpatične cure na vrhu najvećeg kratera
Na prvi pogled, kao da je snijeg pao u pustinji, zato je ovo područje dobilo ime Bijela pustinja.
U Dolini gljiva smo se prekratko zadržali jer je padao mrak...
Ali i na mjestu gdje smo prenočili bilo je gljiva, pilića, ovci i raznih drugih oblika.
Poput ogromne galerije skulptura ispod Sheltering Sky
Javni prijevoz u Luxoru
Javni promet na zapadnoj obali kod Luxora (a i šire) obavljaju čudna vozila, a kako nisam stručnjak za aute ne znam kako bih ih nazvao...mali kamioni?
Vožnja košta pola kune, ali strancima (ako se netko uopće usudi na to popeti) naplaćuju od jedne do deset kuna. Ne postoje određena stajališta, kad netko hoće ući samo mahne s ceste, kad netko hoće sići lupa po staklu, a neka vozila imaju i ugrađeno zvonce kojim obavjestiš šofera da hoćeš izaći. Nisam primjetio da žene i djeca plaćaju, valjda imaju "pokaz". U ovoj vožnji koju sam snimio bilo je i glazbe...
Nedavno je u Geziri sagrađeno i veliko parkirališta za ta vozila, taxie i autobuse, a šoferi tih vozila u fušu rade kao taksisti, nekoliko puta sam se vozio s njima sam, čak u kabini sa šoferom.
Novi trajekti dizajnirani su tako da sliče na staroegipatske brodove od papirusa. Dnevno voze svakih 10-15 minuta, kad padne mrak sa sve većim pauzama. Prelazak Nila košta jednu funtu (kunu) i ta cijena važi za sve. Doljnji prostor je rezerviran za nepušaće, a terasa na katu je za nas ostale.
Grickalice i delicije na ulazu u trajekt
Nil se može preći i povećim šarenim motornim čamcima (stane 15-tak ljudi) a to košta 5 kuna. Konkurencija je velika, ne možeš prići rijeci a da te ne salijeću čamđije sa svojim ponudama. Naravno, odvesti će te kamo hoćeš, bliže hotelu ili Karnaku (oko toga neizbježno cjenjkanje) te obavezno pokušavaju uvaliti i Banana ajland.
Doći će po tebe u dogovoreno vrijeme, no ako se dogodi da te čekaju 2-3 minute odmah čekanje pokušavaju naplatit 10-tak funti. Svaki će se potruditi da bude tvoj "prijatelj", odnosno tvoj privatni čamđija, te se znaju "uvrijediti" ako skuže da si se jednom vozio s nekim drugim. Simpatično, ali davež.
Inače, svi videi su snimljeni i postavljeni na YouTube u HD rezoluciji. Nisam baš oduševljen kvalitetom, al slika je ipak bolja ak nakon dvostrukog klika na video izaberete "Watch in HD".
Vožnja košta pola kune, ali strancima (ako se netko uopće usudi na to popeti) naplaćuju od jedne do deset kuna. Ne postoje određena stajališta, kad netko hoće ući samo mahne s ceste, kad netko hoće sići lupa po staklu, a neka vozila imaju i ugrađeno zvonce kojim obavjestiš šofera da hoćeš izaći. Nisam primjetio da žene i djeca plaćaju, valjda imaju "pokaz". U ovoj vožnji koju sam snimio bilo je i glazbe...
Nedavno je u Geziri sagrađeno i veliko parkirališta za ta vozila, taxie i autobuse, a šoferi tih vozila u fušu rade kao taksisti, nekoliko puta sam se vozio s njima sam, čak u kabini sa šoferom.
Novi trajekti dizajnirani su tako da sliče na staroegipatske brodove od papirusa. Dnevno voze svakih 10-15 minuta, kad padne mrak sa sve većim pauzama. Prelazak Nila košta jednu funtu (kunu) i ta cijena važi za sve. Doljnji prostor je rezerviran za nepušaće, a terasa na katu je za nas ostale.
Grickalice i delicije na ulazu u trajekt
Nil se može preći i povećim šarenim motornim čamcima (stane 15-tak ljudi) a to košta 5 kuna. Konkurencija je velika, ne možeš prići rijeci a da te ne salijeću čamđije sa svojim ponudama. Naravno, odvesti će te kamo hoćeš, bliže hotelu ili Karnaku (oko toga neizbježno cjenjkanje) te obavezno pokušavaju uvaliti i Banana ajland.
Doći će po tebe u dogovoreno vrijeme, no ako se dogodi da te čekaju 2-3 minute odmah čekanje pokušavaju naplatit 10-tak funti. Svaki će se potruditi da bude tvoj "prijatelj", odnosno tvoj privatni čamđija, te se znaju "uvrijediti" ako skuže da si se jednom vozio s nekim drugim. Simpatično, ali davež.
Inače, svi videi su snimljeni i postavljeni na YouTube u HD rezoluciji. Nisam baš oduševljen kvalitetom, al slika je ipak bolja ak nakon dvostrukog klika na video izaberete "Watch in HD".
Pretplati se na:
Postovi (Atom)