Anima 2009, Brussel

Doris Cleven, direktorica festivala ANIMA u Brusselu, pozvala me je prošle godine na suradnju između naša dva festivala. Kasnije je tražila dva programa (klasici i mladi) hrvatske animacije koje smo onda zajedno izbrusili preko mailova.
Otišao sam u taj Brussel bolestan i mrzovoljan, odraditi prezentacije programa, najviše zbog toga što sam to obećao Doris, ženi koju nikada nisam sreo. Naime, nikoga ovdje to nije osobito zanimalo.
No ispostavilo se da je to izvrstan festival (održava se već četvrt stoljeća) a grad me naprosto oduševio, unatoč vlazi i sivini koja tamo vlada najveći dio godine.
Jean Giraud – Moebius, koji je trebao biti u žiriju nije došao, navodno mu se baka razboljela, te ga nisam upoznao. Ali ništa zato, ak mu je baka još živa, ima vremena.
Osim sveprisutne Nancy susreo sam više zanimljivih ljudi (otompotom) pa sam na kraju požalio što nisam došao na više dana.
Belgijski chokoladni proizvodi su zaista izvanredni, sive moždane stanice mi sad puno bolje rade, Hercule Poirot je uvijek u pravu.

Classics from the Zagreb School
The young Croation generation

VELEPOSLANSTVO

Još toga na hrvatskom (zahvaljući Andrijani) na ovim linkovima -
HRT
SLOBODNA
VECERNJI
ZAGREB FILM
F.I.L.M.








Part 1
- Izložba u svezi veze između stripa i animacije,
-Nik Phelps, američki glazbenik (Sita sings the Blues)
- gužva na projekciji animiranih klasika Zagrebačke škole animiranog filma


Part 2
Velik interes i za program Mlada generacija hrvatske animacije

Skulpture

Evo nekoliko skulptura iz Bruxellesa, od Europeske ispred EU parlamenta do Petra Pana u parkiću pored Hiltona.

Qurna - selo koje nestaje

Belgija, Brussel (ili Bruxelles) središte europske birokracije. Ova je godina u Belgiji proglašena godinom stripa pa je i tamošnji Festival animiranog filma djelimično posvećen vezi animacije i stripa.
Sjedio sam u dvorani i čekao da završe reklame pa da prezentiram publici (prepuna dvorana) program retrospektive Zagrebačke škole crtanog filma.
Počeo mi zvoniti mobitel pa sam ga morao isključiti. Vidim, broj koji je zvao memoriran je kao "Moonhouse".
Ok, sutra smo se čuli, poslao sam im po tko zna koji put mail-adresu i napokon se netko javio na nju.
Mohamed je u Cairu pa mi piše preko prijatelja. I napokon, nakon godinu dana stižu prve slike snimljene mojim starima Canonom.

Qurnu i dalje polako i sustavno ruše...





A evo i slika iz novog naselja sagrađenog 5-6 kilometara dalje u pustinji za stanovnike starog i legendarnog sela.
Tu nisu bombe padale - nove tipske kućice (koje mnogi seljani odbijaju prihvatiti) već se raspadaju zbog loše kvalitete gradnje...
Nema veze s animacijom ili stripom, ali meni zanimljivo.

U muzeju stripa

Danas sam bio u muzeju stripa.













Hvala Lidiji