srijeda, 10. rujna 2008.

Crkva u Velom Grablju

PANORAMA

Za Velo Grablje neki bi rekli da je Grad duhova. Rekli su mi da tamo živi šest stanovnika, no novi National Geografic piše da ih je službeno samo tri. Jedan od njih je i čovjek koga zovu Sinaj, rođen je u Egiptu, u El Shatu za vrijeme drugog velikog rata.
Ljeti u mjestu bude i do dvadesetak ljudi, dođe i moj prijatelj Juraj (Zorko) Petrić, sin Nikole, Toničina, iselio 1949. u Split, 1954. u Zagreb.
Nedjeljom se svi koji žive ili ljetuju na Hvaru okupe na misi u crkvi.
Crkveno zvono redovito odbroji svakoga sata. Tonči, načelnik sela, programirao je zvono da svaki sat odzvoni u dve sekvence, s razmakom od nekoliko minuta.



U zlatna vremena Velo Grablje brojilo je i više od 500 stanovnika, te su tada, (prije više od 100 godina) sagradili novu crkvu. I tu postoji veza s Egiptom, a o tome piše Lorenco Tudor Kotin.

SADA SE PITA?:

Jesu li stanovnici Velog Grablja pobožni jer su gostoljubivi i pošteni, ili su gostoljubivi i pošteni jer su pobožni? Ali oni su još i iskreni i širokogrudni, koje vrline im u tuđem svijetu dobro dođu. Oni su radeći na Bečkom kanalu 1870 do 1880 godine vrlo dobro prošli i lijepih cekina zaslužili, a na Sueskom kanalu 1860 do 1880 godine, di je radilo do tridesetak mladih ljudi iz Velog Grablja, još i bolje.
U Suezu su mladi ljudi Velog Grablja napravili plan za gradnju nove velike crkve. Sa tim planom su i sa cekinima došli doma i crkva je bila 1886 godine gotova, koja im služi na čast i ponos sela. Mladi ljudi kad su došli iz Sueza doma, svoj su plan svojim starijima predložili, a koji su oni skupa sa Malograbljanima prihvatili (tada je Velo i Malo Grablje bila jedna župa), i crkva se je počela graditi pod upravom don Zaneta Bojanić, uz teški trud, jer su nosili neotesano kamenje iz Milne u Velo Grablje, a kamenje se je vadilo u kamenolomu Mekićevica i bracerom prebacivalo u Milnu. Čuo sam od mojih starijih, da onaj križ koji je iznad vrata od crkve (ili bolje reći križić), dok je bio u gromadi neotesan već samo pretučen njega nosilo 70 ljudi uz veliki rizik života.
Onda je puno mladosti bilo u Velom i Malom Grablju, (tada je već bila konjuktura buhača) pa se je nosilo složno, ali ta uprava, da se nosi neotesano stinje nije bila zdrava, dala je puno muke i to su ljudi već onda kritizirali, ali nisu imali riječi. Još su cveketali od Sueza cekini, a zvonili su od buhača fiorini, pak se nije gledala mala stvar.

Lorenco Tudor Kotin



Usput -
Jesmo li bolji od Engleske?
'Do Engleske su svi bili bogovi, Bilić pogotovo, no bogovi i ostaju. Problem je samo što nema Dudua. Imamo sve drugo - vrsne igrače, dobar stručni stožer i famoznu publiku', kaže Vlatko Marković, prvi čovjek HNS-a.
'Bilić ostaje čak i ako izgubi od Ukrajine'
(Net.hr)

3 komentara:

Matija kaže...

Ali šipak,
nešto ipak
tu ne štima,
život nije loto.

Anonimno kaže...

Jadni smo do neba, a mediji se trde da takvi i ostanemo.
Tko ih jebe, imamo paraolimpijce, to su ljudi koji su još jedino normalni u ovoj sjebanoj zemlji.

a. kaže...

neka nama nasega slavena bilica. uspjesan, posten i zgodan. a u svjetlu friskih viestica, sumnjam da je kupoprodavao ispite ;)