utorak, 24. lipnja 2008.

Summer in the City

Ove su slike snimljene za ljetnog solsticija, povodom sudjelovanja u World Wide Panorama naboravanju.
(The World Wide Panorama began in March 2004 and has become an ongoing series of events. Photography takes place on the solstices (longest and shortest days of the year) and equinoxes (day and night of equal length). Photographers all over the world are welcome to participate.)
Tko hoće može pogledat ranije situacije OVDJE
(Treba imati instaliran Quick Time, preporuka - Full-Screen)








četvrtak, 12. lipnja 2008.

Pozdrav iz Annecya

KJFG No 5 - Alexei ALEXEEV - Sacem Award
Morana - Simon BOGOJEVIC NARATH - Special distinction
La maison en petits cubes - Kunio KATO - The Annecy Cristal

Danas je več 18. 06. ali ne da mi se otvarat još jedan post za Annecy. Ovih dana se piše o našem uspjehu na tom festivalu pa se opet pojavljuju krive "informacije". Jedan list je objavio da smo zadnji put tamo nagrađeni 1981. (Marušić) pa smo iz Zagreb filma poslali ispravku. Nagrada za prvi film i 10 000 franaka za Album 1983. ipak je valjda najveći dosadašnji uspjeh tamo, a 1989. Bordo i Dragić ovojili su gotovo indentične nagrade kao sada "Kengesovci". Uspjeh Kengesa je više nego zaslužen, ali to ne može biti povod ili razlog da se pljuje ili cipelari Zagrebačka škola, ili preskaču i prešućuju uspjesi veterana. Uostalom, ova dva Kengesova filma su, možda više nego ijedan drugi recentni hrvatski "crtič", na tragu ponajboljih klasičnih ostvarenja Zagrebačke škole. U jednom se provlači satirična kritika potrošačkog društva, a drugi preispituje tanku liniju između "realnog" i "izmišljenog" (Morana je, za mene, najbolji Simonov i Kengesov film uopće).
Napokon, treba reči i da su na ovogodišnjem Annecyu ipak najuspješniji (uz Francuze i Britance) bili Amerikanci, dva njihova su trijumfirala u "najprofesionalnijoj" kategoriji dugometražnog filma.

Cermonija zatvaranja, špice, nagrada FIPRESCI hrvatskom filmu Ona koja mjeri Veljka Popovića

Hrvatska 2 : Njemacka 1
Nekako tak smo prosli i u Annecyu. Oba nasa filma su nagradjena, svabe su osvojili jednu. Francuzi, naravno, "domacinski" ugrabili 7 službenih nagrada.
Tocno 25 godina nakon ovdje nagradjenog Albuma ponovno sam prisutan kada nasi filmovi nesto osvajaju. A ako smo u Annecyu bolje prosli nego na Animafestu, neka bude, nismo mi francuzi da moramo doma lijeciti komplexe.

Kao u Amsterdamu
Stripaši u akciji
Srečni Luka aka Talični Tom
Igor trguje


Multiplex Decavision ima 10 dvorana

Kanal ili rijeka

Winsor McCay - Gertie the Dinosaur


Hrvatski štand na MIFA-i
Zastave
"Indijska" dekoracija
Kino na otvorenom
Pogled na otočić
Yoon Jin-Young iz Koreje, sreli smo se i u Kini

Dugometražni film - Special distinction filmu Idiots & Angels Bila Plymptona i The Cristal for best feature za Sita Sings the Blues Nine Paley (oba iz USA)

Kumanović i Lepčin predstavili svoje projekte
Nancy slavi, muž iza nje
Balkoni
Panorama u muzeju
Prijatelji iz Bosne
Kengesovci slave, obe su pale

petak, 6. lipnja 2008.

Animafest 2008 - mrvice


Veliki žiri, velike face. Joanna Quinn, Igor Kovalyov, Moustapha Alassane, Caroline Leaf. Hrvatski član je trebao biti Zdenko Gašparović. Nepredvidivi Gašo je opet negdje nestao pa je upao Šuljić. Nama fale velike face, valjda se predugo nosio "Mali Čovjek"


Svjetska premijera novog filma Georgesa Schwizgebela bila je na ovom kompjuteru. Nakon toga tražili su da uništimo laptop.


Moustapha Alassane. Pozvao me u Niger. Kaže - Kad si u Maroku, svrati, mi smo tri sata odande. Avionom, pretpostavljam.


Saeed Tavakolian iz Irana, član žiria studentskog natjecanja. Šteta što nemam još koju fotku Iranaca, nisam stigao.

Od Europe put vodi preko sex shopa do Dvorišća. Animatorima je to OK, iako drugi idu suprotno, iz dvorišća do Europe kroz shopingirani sex ili sexualni shoping. Sve je to nekak naopak, čak i direktori trebaju glumit direktore, pa sam uskoro prestao snimati.


Redom - Nikola Majdak, Zoltan Szilagy Varga i Gábor Ulrich
Nikola je silno želio službeni plakat. Kaže - komunistički iz 1917. (a ja mislio - Gradska čistoća iz 1938).
Zoltan je vježbao govor na engleskom - Ledis end gentlmen, tenk you.


Regina Pessoa proglašena je za "Miss Animafest 2008". Potpuno zasluženo.
Helena i Danijel, "moji" članovi žirija raspitivali su se okolo kako da oni postanu Umjetnički direktor (mogli su mene pitat, ovako - nikad ih više neću nikome preporučiti za bilo što :)). Izgleda da su došli u Zagreb spasiti svoje "karijere" ili se negdje uhljebit, a ne raditi u žiriju. Otužno, a za Animafest i hrvatsku animaciju kontraproduktivno.
Mladi, dugokosi Nemanja Gavrilović živio je već u nekoliko Jugoslavija. Sad živi u Srbiji, valjda.
Iza Regine viri crvenokosa Nancy Denney-Phelps. Njezin izvještaj iz Zagreba možete vidjeti na njezinom blogu - OVDJE


Nakon 20 godina Magda Dulčić je uvažena gospođa umjetnica. U katalogu izložbe piše da je u početku pekla zanat na Zimonićevim filmovima. Izgleda da se nešto i ispeklo. Kolači su začas nestali, kad sam ugasio cigaretu ostale su još samo napolitanke...

Žeželj crta kako mu žena svira


Nađite svoje najmilije, novi prilozi za (novi?) Olinkin muzej.


Dječja okupacija Europe. Nakon crtića i Animafesta, Greta će obući kockastu majicu i navijati za nogomet i Hrvatsku.


Bruni je ovo prvi Animafest. Pod Radićevim nogama ponosno i zbunjeno drži akreditaciju. Matija još sanja, a kad se probudi otvorit će katalog i... fakat, i njegov film je tamo.


Vera priča viceve na promociji Ajanove knjige "Karikatura i pokret"


Kokta, piće naše i vaše mladosti. Kokta je iz Slovenije, Igor također. Igor kaže da neće čitati novu Ajanovu knjigu o animaciji. Zašto? - pitam ja. Ima i drugih knjiga – odgovora Igor.
Kokta nas spaja, knjige razdvajaju - mudruje Zlatka.


Djevoke u (pro)ljetnim haljina volim. Pogotovo zelinim.


U sjeni Animafesta otvorena je i izložba Ane Horvat. Ana je animirala cirkus u Matijinom filmu. Večina eksponata na izložbi mamilo je na spavanje ili sanjarenje.


Zlatko Bourek i Pajo Štalter svratili su na prezentaciju restauriranog Profesora Baltazara. Ili su oni Baltazari, ili im je Baltazar našao riješenje za zdravstvene probleme.


Draško je htio napravit intervju s Parnom. Gnjavio je s tim dva dana a onda rekao da odustaje. Morao sam opet postati Bad Guy. Zaurlao sam – Pokazali smo ti dokumentarac, dogovorio sam sve sa Priitom, napravi taj intervju ili nestani iz mog života… i u tom stilu. Kasnije sam ih vidi da razgovaraju i snimio ovu fotku. Hoće li intervju biti napisan ili objavljen, ne zna se, ali Draško reče da će otići u Estoniju na neki Parnov workshop. Takav je Draško - učiti i opet učiti, workshopi do kraja života, svijeta i vijeka.



Zadnja tri dana je kišilo pa su na svečanom zatvaranju svi djelovali nekako umorno i pokislo. Stoga sam odlučio festival zatvoriti «veselim» zahvalama. Kao da su to i tražili, počelo se pljeskati i smijati, uz neko pozadinsko žamorenje i mrmoljenje. U salvama smijeha čuh i ugledah Vesnu kako rukama rastura frizuru…
Mogao sam tako pričati do jutra, no cure su mi se napokon pridružile i krenulo se dalje.
Sve je dobro kad se dobro svrši.


P.S.
Navodno se trebam javno ispričati Dubravki P. pa to činim sada i ovdje. Ispričavam se i svima drugim Egoima koje sam uvrijedio – nije bilo s namjerom, sigurno nisam želio uvrijediti njih, udarilo to na njihovu komociju ili sebičnost.
Za kraj, prije no što se posvetim nogometu, evo tu i malog dokumentarca kojeg sam složio citirajući dva meni najdraža filma ovogodišnjeg Animafesta (Grand Prix bih ipak dodijelio Georgesu Schwizgebelu za film JEU).
Dokumentarac je pretenciozna posveta svemu i svačemu – djetinjstvu, filmu, animaciju, kinu, gradu, publici, ekipi Animafesta i svemu ostalom.
Savjet - Gledati ako se baš mora.