Zimamedia

Subota, 14-ti

2012-01-14T15:50:00.009+01:00

11:57

13:39

15:25

15:28

16:02

16:04

16:26

16:38

16:41

Sorrow

2011-12-25T19:43:00.003+01:00

Moj brat ide meni nepoznatim putem.
Danas sam ga vidio i izgledalo je kao da spava.

Doktori kažu da se neće sjećati tog stanja kad se probudi. A ja se ipak nadam da sanja boje, svjetlost… a možda i leptire.

U petak ujutro, nekoliko sati prije no što je odvezen u bolnicu, poslao mi je komadić glazbe koji radi za naš animirani film.
Nazvao je to "Sorrow"…

Gola i obučena

2011-11-29T00:59:00.015+01:00

Skeniram stripove koje sam radio prije dvadesetak godina i kao da putujem kroz vrijeme… Priče iz davnine.
U filmu Žena putnika kroz vrijeme (The Time Traveler's Wife, 2009.) Eric Bana stalno putuje kroz vrijeme. On putuje, ali ne i njegova odjeća, pa se svaki put nađe gol, negdje u nekom drugom vremenu.
To mi je logično, ako putuješ 20 godina u prošlost ne možeš ponijeti odjeću koja tada još nije postojala…
Tako sam mislio i 1989. kada sam crtao strip Šuma Striborova.
Istina, u originalnoj priči Ivane Brlić-Mažuranić starici je samo ponuđeno da se vrati u svoju mladost, dakle, da jednokratno putuje kroz vrijeme.
No meni je bilo zanimljivo da baku vidimo i pomlađenu, pa sam prije one srebrne ogradice dodao nekakav portal kroz koji ona prolazi prije no što nepovratno ode u mladost i sve zaboravi.
Ona je prošla ali ne odjeća…

Ta verzija je objavljena u Večernjem listu, bilo je nekih komentara ali ništa posebno.
Godinu-dvije kasnije, u kolor verziji koja je izlazila u dječjem listu Radost, ipak sam obukao pomlađenu baku.
Nelogično, ali u Radosti su bili radosni zbog ove promjene...

Pozadine

2011-11-16T16:16:00.006+01:00

Zadnjih godinu dana Matija Pisačić marljivo crta i boji pozadine za animirani film radnog naslova «Zlatkine žute minute».
Istina, taj posao je trebao biti završen još ljetos, ali ja sam smislio još nekoliko novih trenutaka u priči koji podrazumijevaju i neke nove lokacije, pa je to produžilo muke po Matiji.
Neke od scenografija su vrlo uspjele, šteta što će se u filmu biti vidljive tek nekoliko sekundi.
Evo ovdje 4 i pol primjera.

Tanocki na kvadrat

2011-11-08T20:15:00.004+01:00

Križanac...

Mataković...

...a evo i ovoga...

Transkripti

2011-11-08T09:52:00.009+01:00

Draško Ivezić je već nekoliko mjeseci u Danskoj.
Kako su dva kadra koje je animirao za «Žute minute» ostala nedovršena, dogovorili smo to pokušat napravit onlajn.
Jučer smo počeli, evo tu transkripta dopisivanja preko Skypea.

[7.11.2011 13:08:02] Kresimir Zimonic: kad si tu?
[7.11.2011 13:08:35] Draško Ivezić: mislio sam doci u veljaci na 2 tjedna i onda opet gore

[7.11.2011 17:21:13] Draško Ivezić: jo.. kad cemo listanje?
[7.11.2011 17:21:41] Kresimir Zimonic: ajde oma
[7.11.2011 17:21:54] Draško Ivezić: jesi sad u firmi?
[7.11.2011 17:22:00] Kresimir Zimonic: ne
[7.11.2011 17:23:10] Kresimir Zimonic: imaš taj fajl ili pristup istom?
[7.11.2011 17:23:25] Draško Ivezić: imam pristup
[7.11.2011 17:23:55] Kresimir Zimonic: imaš dropbox?
[7.11.2011 17:24:10] Draško Ivezić: da

[7.11.2011 17:33:23] Kresimir Zimonic: navikao sam se na one stvari koje su sada pa bi sve napravili slično
[7.11.2011 17:36:53] Draško Ivezić: ok, ja sad kompresiram projekt koji je u zf na mom kompjuteru da ne bi bio toliko velik, pa ga dignem u dropbox, tako da ga mogu ovdje otvoriti.. onda bi mi trebale te slike u vecoj rezoluciji.
[7.11.2011 17:37:27] Draško Ivezić: kad budem gotov, stavit cu rendati opet dole u zf, da se ne gubi vrijeme na prenosenje ogromnih slika

[7.11.2011 17:44:19] Kresimir Zimonic: ide prva slika. slike ti mogu stavit u dropbox... ili negdje drugdje?
[7.11.2011 17:44:38] Draško Ivezić: da, mozes, koliko su velike sve skupa?
[7.11.2011 17:45:06] Kresimir Zimonic: 20-30 megabajta
[7.11.2011 17:45:14] Draško Ivezić: meni ce se ovo sad uploadati nekih sat vremena, kompresirao sam i ispada da je projekt nekih 500mb
[7.11.2011 17:45:31] Draško Ivezić: za to ima mjesta, ful.
[7.11.2011 17:46:29] Kresimir Zimonic: važno je počne sa Zlatkom u sunčanim naočalama a da završi na krilatom konju Pegazu
[7.11.2011 17:46:38] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 17:57:05] Kresimir Zimonic: zapravo, trebalo bi imat varijantu u kojoj počne sa rubom provalije, pa onda faca.
[7.11.2011 17:59:17] Draško Ivezić: to je isto jedna od slika?
[7.11.2011 17:59:21] Draško Ivezić: rub provalije?
[7.11.2011 18:00:37] Kresimir Zimonic: pa ima je više put u stripovima, sad ti šaljem iz jedne priče - slike 1 i 2
[7.11.2011 18:00:51] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 18:07:31] Kresimir Zimonic: šaljem ti i scenu iz filma - "rub". Ideja je da se ta scena pretopi u strip pa da krene listanje.
[7.11.2011 18:08:06] Draško Ivezić: aha ok, super

[7.11.2011 22:32:59] Draško Ivezić: ej, ja cu ti to sad izrendati u totalno low rezoluciji samo da vidis kako izgleda, pa mi napisi primjedbe, kako zelis da kamera ide, mozemo se i cuti u jednom momentu.. to sad stavljam rendati, moja procjena je da je to za pola sata u folderu
[7.11.2011 22:33:23] Kresimir Zimonic: super

[7.11.2011 23:20:42] Draško Ivezić: ok, malo je duze trebalo, sad se uploada, ne bi trebalo predugo
[7.11.2011 23:21:55] Draško Ivezić: kamera je sranje, to ces odmah skuziti, tako da mogu paziti da vise hvatam kadrove u stripu i to cu srediti, samo mi treba dan dva za to, al pogledaj ovo i razmisli dal imas neke smjernice vec iz ovog.
[7.11.2011 23:22:57] Kresimir Zimonic: ok, čekam da stigne
[7.11.2011 23:23:04] Draško Ivezić: super
[7.11.2011 23:23:17] Draško Ivezić: meni kaze da je vec gore, znaci sad ga ti vuces sebi
[7.11.2011 23:26:32] Kresimir Zimonic: stiglo
[7.11.2011 23:28:42] Kresimir Zimonic: odmah ubacujem u montiran materijal da vidim kak se uklapa i šta treba mijenjat
[7.11.2011 23:28:51] Draško Ivezić: e super

[7.11.2011 23:42:23] Kresimir Zimonic: šaljem prve primjedbe kao text
[7.11.2011 23:43:18] Draško Ivezić: moze
[7.11.2011 23:44:28] Kresimir Zimonic: evo i tu-
[7.11.2011 23:44:30] Kresimir Zimonic: Prva verzija -
1. bez face s naočalama

2. Počni sa onim stajanjem na rubu stijene ali da prvo bude statično 2-3 sukunde (zbog pretapanja) pa tek onda da krene kamera ili listanje

3. Bilo bi dobro da se vidi što manje teksta - na hrvatskom je i ne stigne se pročitat. Uzmi verzije bez teksta, a negdje se može i obrisat u fotošopu

4. Predugačko je -
5. izbaci broj 3 i 10 ili 16

6. završi opet statično na konju koji se rasplinjuje (nikak ne na tekstu)

7. kamera - zumovi reduciraju sliku, bolje da samo klizi gore-dolje

8. kut kamere "u perspektivi" nekak nije lego.
[7.11.2011 23:46:03] Draško Ivezić: cek, tri je faca s naocalama
[7.11.2011 23:46:18] Kresimir Zimonic: pa da, to je verzija bez face
[7.11.2011 23:46:53] Draško Ivezić: ok, samo provjeravam
[7.11.2011 23:47:03] Draško Ivezić: imas li ugrubo neku sekundazu?
[7.11.2011 23:47:25] Draško Ivezić: jer mogao bi zavrsiti ranije pa cu onda samo izbaciti tih par stranica
[7.11.2011 23:48:26] Kresimir Zimonic: sad ću ti poslat video
[7.11.2011 23:48:39] Draško Ivezić: ok, to je jos bolje
[7.11.2011 23:49:33] Draško Ivezić: inace, meni je ljepsa 10 od 16, ako ti to sta znaci, opcenito, cini mi se da bolje funkcioniraju "totali"

[7.11.2011 23:53:41] Kresimir Zimonic: ok, izbacio sam 3 i 16
[7.11.2011 23:54:55] Kresimir Zimonic: al u ovom primjeru nije stiglo do zadnjeg konja
[7.11.2011 23:55:09] Kresimir Zimonic: nema veze, skužit ćeš
[7.11.2011 23:55:15] Draško Ivezić: ok
[7.11.2011 23:55:25] Kresimir Zimonic: stiže

[0:12:55] Kresimir Zimonic: još si tu?
[0:18:19] Draško Ivezić: e, jesam isao zapaliti
[0:19:37] Kresimir Zimonic: oš vidjet animatik od prije dva mjeseca?
[0:19:59] Draško Ivezić: e, aj
[0:20:08] Draško Ivezić: sta je onlajn negdje?
[0:20:23] Kresimir Zimonic: je, u međuvremenu je dosta naraslo
[0:20:27] Kresimir Zimonic: link...

[0:30:37] Draško Ivezić: znaci zavrsavas s njima
[0:30:50] Draško Ivezić: izvrsno
[0:31:29] Draško Ivezić: ima djelova koji su ono, da ti pamet stane
[0:31:37] Kresimir Zimonic: a
[0:31:49] Kresimir Zimonic: sad je već možda malo predugo
[0:32:03] Kresimir Zimonic: skratit ću ono u sobi
[0:32:21] Draško Ivezić: jedino, nije mi jasno, tamo sa sesirima, leptirice nema u tim scenama ili ce biti kasnije ubacena?
[0:32:54] Kresimir Zimonic: ima, već smo ih spojili u nekoliko kadrova
[0:33:18] Draško Ivezić: e super, to mi je malo falilo, ispalo je ovako kao da su dvije odvojene price
[0:33:39] Kresimir Zimonic: e, provlači se i taj krilati pegaz
[0:33:48] Kresimir Zimonic: od oblaka na nebu
[0:34:48] Kresimir Zimonic: stiglo ti je listanje

[0:37:24] Draško Ivezić: ok, sve mi je jasno
[1:01:11] Draško Ivezić: e, samo da provjerim, dakle, na kraju idu samo dva pegaza, kao sto si stavio u videu, onog treceg rezem?
[1:01:50] Kresimir Zimonic: ne, stavi i trećeg
[1:01:59] Draško Ivezić: e ok
[1:02:11] Draško Ivezić: i mislio sam
[1:02:44] Kresimir Zimonic: izlista se direkno na njega
[1:02:58] Draško Ivezić: da, tu cu zaustaviti kameru
[1:03:32] Kresimir Zimonic: a onda ćemo pretopit u animiranog pa izvuć u sobu
[1:04:29] Kresimir Zimonic: probaj na početku sa "1a bez teksta"
[1:05:22] Kresimir Zimonic: odjavljujem se, sutra ujutro imam neku obavezu
[1:05:37] Draško Ivezić: izbrisao sam vec teks
[1:05:41] Draško Ivezić: ok
[1:05:44] Draško Ivezić: cujemo se
[1:06:02] Kresimir Zimonic: u 1a sam ja već izbriso. ajd

10. Svjetski dan animacije

2011-11-06T11:44:00.021+01:00

Sinoć je u kinu Tuškanac po deseti put obilježen Svjetski dan animacije, u organizaciji hrvatske ASIFA-e. Bio je to zanimljiv program te tradicionalno druženje animatora uz, naravno, tradicionalno bogat domjenak.
Prošle godine sam ga propustio zbog bolesti, a tada se tamo vrtio moj dokumentarac o prvoj međunarodnoj radionici animacije na Rabu.
Dan ranije Svjetski dan je po prvi put obilježen i u Varaždinu. Ove godine je uz izbor filmova svjetskih klasika animacije posebno predstavljena nova slovenska animacija.

Igor Prasel nas je iscrpno izvijestio o svemu dobrom (ali i lošem) što se zadnjih godina događa u Sloveniji, a u program je uvrstio čak 16 filmova nastalih u zadnjih 4-5 godina.
Ima tu zaista zanimljivih ostvarena koja mijenjaju uvriježenu sliku o slovenskoj animaciji kao poluamaterskoj produkciji u kojima dominira vulgarni humor (prdeži, pišalina i povraćotine).
Uostalom, Slovenija je u EU, pa smo saznali da je jedan projekt Špele Čadež nedavno dobio sredstva koja su dva-tri puta veća od onih koje naši autori dobivaju na hrvatskim natječajima.

Kratki animirani film "Čikorija an' kafe" je v tehniki 3D računalniške animacije. Režiser filma je Dušan Kastelic, ki je film naredil po predlogi pesmi Iztoka Mlakarja, kateri je tudi avtor glasbe v tem animiranem filmu.

Šteta što je ove godine na Svjetski dan animacije došlo nešto manje profesionalaca nego inače. Jedan od razloga je taj da je Zagreb film istog dana, i baš u isto vrijeme, organizirao neku projekciju za svoje suradnike.
Navodno je i tamo bilo vina i rakije, al to se ne može mjerit s domjenkom kakav nam godinama priređuju Vesna i Buba (čvarci, kulen, sirevi, salate, razne pite, kolači, sokovi...).

U Tuškanac je svratio i Rudi Aljinović, te stripaši iz Osijeka, Tomas i Gašić. Ponoć smo dočekali u kafiću Svijet stripa, u kojem su neki stari rokeri uživo svirali pjesme Pink Floyda.

Septičari u Europi

2011-11-05T13:57:00.013+01:00

Zaboravio sam u sklopu čega je Septica sinoć svirala u kinu Europa.
To valjda ide s godinama – ako me netko ne podsjeti, zaboravim.

Gle, prolazi jesen

2011-10-21T12:19:00.007+02:00

Verzija sa glazbom iz rock-opere "Zlatkine žute minute" iz 2012. godine.

Verzija s pjesmom Grupe 220 iz 1968.godine.

Sodoma i Gomora

2011-10-18T02:05:00.019+02:00

Matija ovo zove "Rokfelerovi dimnjaci", Bruno je to nazvao "Industrijalci i radnici", a Siniša - "Oni kapitalisti".
Za mene je to "Još jedna cigla u zidu".
U svakom slučaju, možda najsmješniji mračni kadar u "Zlatkinim žutim minutama".
Nije još dovršen, ali možda i ne izbori mjesto u finalnoj montaži...

Ljetna shema

2011-08-16T16:13:00.003+02:00

Napokon sam skenirao svih 46 crno-bijelih tabli Zlatke.
Neke izgledaju "preeksponirano"... recimo ovo ljeto, negdje tamo osamdesetih.

Ban i japanci

2011-07-30T23:03:00.009+02:00

SALON STRIPA 2012

2011-07-29T18:27:00.011+02:00

Malo nade za ljubitelje dobrog stripa - obnavlja se Salon stripa u Vinkovcima. Zatražena su sredstva od nadležnih organa, pa ako bude sreće i zdravlja...

SALON STRIPA
VINKOVCI 2012

Koncepcija i obrazloženje

Osnovan 1984. godine Salon stripa u Vinkovcima, dva desetljeća je uspješno prezentirao i promovirao domaće strip stvaralaštvo. U sklopu Salona organiziraju se predavanja, okrugli stolovi, promocije novih izdanja, projekcije animiranih filmova te radionice stripa i druge aktivnosti. Središnje mjesto Salona su izložbe recentne produkcije, retrospektivne autorske i tematske izložbe, te gostujuće izložbe inozemnih autora. Sve je popraćeno katalogom i drugim tiskanim publikacijama.
U Vinkovce dolaze brojni gosti – autori i povjesničari umjetnosti na poziv i o trošku organizatora, te izdavači, novinari i ljubitelji stripa.

Posebna važnost pridaje se valorizaciji i vrednovanju kako klasičnih tako i suvremenih ostvarenja domaćih autora, te su dodjeljuju različite nagrade i priznanja. Natječaji i radionice na kojima nastaju novi radovi imaju su izuzetan stimulativni karakter za mladi naraštaj umjetnika i umjetnica zainteresiranih za ovaj oblik umjetničkog stvaralaštva.

Zbog problema ekonomske prirode Salon je početkom prošlog desetljeća odgođen, a do danas nije obnovljen. Time nastaje sve veća praznina u kvalitetnoj produkciji i prezentaciji domaćeg stripa, ali i edukaciji vezanoj uz taj medij.
Iako u Hrvatskoj trenutno postoje dvije manifestacije posvećene stripu, one su izrazito komercijalno orijentirane, ne bave se domaćim nego uvoznim inozemnim stripom, ponekad niske ili nikakve umjetničke vrijednosti.

Salon stripa u Vinkovcima tradicionalno obuhvaća ove sadržaje:

NATJEČAJ
Nagradni natječaj za kratki (jedna tabla) i duži strip (do 20 tabli). Natječaj ima internacionalni karakter. Nagrade su novčane a o njima odlučuje stručni žiri. Svi kvalitetni radovi izlažu se na posebnoj izložbi, a nagrađeni objavljuju u katalogu ili posebnoj publikaciji.

RADIONICA
Na radionicu se pozivaju već afirmirani autori. Radionica počinje desetak dana prije službenog otvorenja Salona, a radovi nastali na njoj se prezentiraju na posebnoj izložbi..

IZLOŽBE
Izložba recentnog hrvatskog stripa
Retrospektivna izložba dobitnika Nagrade za životno djelo
Tematska izložba
Izložba hrvatskih autora koji objavljuju u inozemstvu
Izložba radova pristiglih na natječaj
Prezentacija radova nastalih na radionici
Gostujuće izložbe iz inozemstva

DODJELA NAGRADA I PRIZNANJA
Umjetnički savjet Salona dodjeljuje Nagradu za životno djelo, te odlučuje o nagradama za recentnu produkciju - Grand Prix i posebne nagrade Salona po kategorijama.

PROMOCIJE KNJIGA I ČASOPISA

OKRUGLI STOLOVI

PREDAVANJA

PROJEKCIJE ANIMIRANIH FILMOVA
Kratkometražni i dugometražni animirani filmovi hrvatskih i inozemnih autora koji se bave stripom, kao i filmova kojima je strip bio inspiracija ili predložak.

POSJET AUTORA ŠKOLAMA

KATALOZI I DRUGE PUBLIKACIJE

INTERNETSKE WEB STRANICE

Salon stripa u Vinkovcima ima prvenstveni cilj stimulirati novo kvalitetno domaće strip stvaralaštvo te vrjednovati ono što je u prijašnjem razdoblju napravljeno.

Poseban naglasak na Salonu 2012. godine bi bio stavljen na regionalno i europsko povezivanje autora i izdavača, te na relativno novu pojavu tzv. «ženskog stripa». Stoga bi tematska izložba i izbor pozvanih gostiju bila na «ženskom stripu» i autoricama iz zemlje i inozemstva.

Uspjesi naših autora na američkom i europskom tržištu, novi uzlet hrvatskog strip izdavaštva te sve veća prisutnost stripa na internetu, teme su za okrugli stol, predavanja, promocije i prezentacije.

Salon bi organizirala umjetnička udruga Anima u suradnji s Gradskom knjižnicom i Gradskim muzejem Vinkovci. Na radionicu bi bilo pozvano desetak sudionika, a gosti Salona su članovi Umjetničkog savjeta i stručnog žirija te nagrađeni autori i voditelji pojedinih programa.

Krešimir Zimonić

Oblaci 28 07 11

2011-07-28T21:02:00.006+02:00

U potrazi za simetrijom - Esfahan

2011-07-23T19:03:00.016+02:00

Džamija petka (Jama Masjid)

8 rajeva (Hasht Behesht)

Chehel Sotoon

Trg Naqsh-e Jahan

Ženska džamija (Sheikh Lotf Allah)

Palača na trgu (Ali Qapu)

Imam džamija

U potrazi za simetrijom - Iran

2011-07-22T14:56:00.021+02:00

Shiraz

Persepolis

Naqsh-e rostam

Pasargadae - Kirov grob

Yazd

Meybod

Na cesti

Abyaneh

Kashan

Zlatka u Esfahanu

2011-07-19T01:05:00.009+02:00

Prije osam godina Zlatka je, hm... bila u Esfahanu.
Uvrstio sam tu priču u Kronike, koje onda još nisu imale blog ali su objavljivane u Modroj lasti.

Ove godine, u autobusu na putu za Esfahan, kao da sam je čuo da pjevuši nešto na engleskom...
No, bile su to neke pop pjesme, snimljene vjerojatno od strane Iranaca koji žive u inozemstvu. Uključio sam kameru i držeći je blizu zvučnika snimao bez veze, samo da ulovim te pjesme... Kasnije snimljene kadrove umontirao sam u ovaj video -

Road to Esfahan from Kresimir Zimonic on Vimeo.

Iran - slika i tekst

2011-07-18T11:23:00.032+02:00

Kiosk za novine

Slike na zidovima i zgradama

Znamenitosti dvojezično

Zahvalnice, pretpostavljam

Cijene na placu, pretpostavljam

Grafiti & Co

Evo i par plakata (?)

Razno

Abarkooh Cypress & Sunset

2011-07-18T01:21:00.010+02:00

U Abarkoohu je najveći i najstariji ČEMPRES kojeg sam vidio, a i snimio.
Blago meni...

A tu je i video - prolazak kroz grad uz zalazak sunca. Isplati se pogledati, a i zanimljiva je glazba svirala u autobusu...

Abarkooh Cypress & Sunset from Kresimir Zimonic on Vimeo.

Čaj u Iranu

2011-07-17T13:51:00.043+02:00

Čajana u Shirazu

Kafić u Persepolisu, samo hladni sokovi

Restoran na cesti prema Pasargadaeu

Jutro u Jazdu - hotel Dad, nekada karavanserai

Večer u Jazdu - Dowlat-abad

(Dowlat-abad je poznati hvatač vjetra)

Izletište na cesti između Yazda i Esfahana

Kreštave papige u restoranu Sherezada

Hrvatska cipela u kafiću blizu armenske crkve u Esfahanu

Čaj u parku...

...Chehel Sotoun

Restoran u Esfahanu, blizu trga

Popodne na travi na trgu Naqsh-e Jahan...

...uz RANI sok

Čaj u prodavaonici tepiha

Hotel Abbasi u Esfahanu, osnovan prije 300 godina

Nescafe u selu Abyane

Hotel Neg Arestan, Kashan

Leteći tepih u čajani Fin Gardena, Kashan

Na putu za Teheran

Čaj u Teheranu

Martina i jezera

2011-07-06T19:29:00.016+02:00

Imotska krajina

Hotel Venezia

Martina Lukanović

Crveno jezero

Plavo jezero

Slike iz BiH

2011-07-05T22:14:00.028+02:00

Pred jednom od granica

NAFF

Pripreme za otvorenje

Govorancije

Party

(video) Otvaranje festivala NAFF 2011

Nedžad Begović i Kristina Ljevak

Jurinko Rajić i Maja Begtašagić

Pogled s terase hotela Sunce u centru Neuma

Mili Tiro

Stigao je i Zoran Đerić...

...al' ja sam bio među prvima.

Bill Plympton

Zagreb mu je još uvijek na šestom mjestu, nakon Oskara, Cannesa, Annecya...

Nebojša Sljepčević i Andrej Rehak neodlučni... Dog? Cow?

Počitelj

Hladovina u Počitelju

Novi Stari most u Mostaru

Ovdje ima tulumbe

(video) Neretva

Bill ne gubi vrijeme na tursku kafu (ali ipak ju je probao)

Milan Marić, Krešimir Zimonić, Bill Plimpton i Andrej Rehak

Međugorje

Svega se tu nađe

Ima i knjiga

Rehak u Međugorju

Požar iznad Neuma, ali to je možda već u Hrvatskoj

Filmovi na NAFF-u

2011-07-05T08:41:00.015+02:00

Nakon valjda najlošijeg izdanja Animafesta u povijesti (odugovlačenja oko donošenja odluka Gradske skupštine, natezanja oko organizacije, sumnjivi natječaji, hrpa dosadnih i promašenih dugometražnih filmova…) mislio sam neko vrijeme izbjegavati festivale animacije.
A onda se dogodio NAFF, Neumski festival animiranog filma.

Grand prix festivala osvojio je francuski film „Suton“ reditelja Nika Nobraina i crtačkog četverca Durand-Mannoni-Sabotage-Belanim
Ostale nagrade:
- Najbolji 3D film: „Putevi mržnje“ Damian Nenow (Poljska)
- Najbolji 2D film: „Četverooki Specko“ Jean-Claude Rozac (Francuska)
- Najbolji film lutke-plastelin: „Dječak Žir“ Daca Riduze (Latvija)
- Najbolja muzika: iranski film „Tihi grad“ Amir Mehran (Iran)
- Najbolji grafički art i dizajn: „Ubrzanje“ Andrej Rehak, film (Hrvatska)
- Najbolji studentski film: „ Plava Crvena“ Daniela Krajčova (Slovačka)

Simple Game

2011-06-24T00:10:00.012+02:00

U naletu nostalgije našao sam na YouTubeu i ovu pjesmu od Moody Blues (bila je popularna krajem 60-tih, ali u izvedbi nekih The Four Tops)-

"Spot" je nedavno složio ambiciozni fan EssentialDegnities, a mene to podsjetilo da sam i ja napravio nešto na tu temu.
Citirao sam tu pjesmu prije...as tajm gos baj...15 godina, u jednoj epizodi Zlatke -

Našao sam i Mobyjevu pjesmu koja se tu spominje (nju sam u međuvremenu potpuno zaboravio) -

We're all the same
And life is just a simple game

NAFF 2011

2011-06-23T03:38:00.007+02:00

Za koji dan počinje festival animiranog filma u Neumu...

Više OVDJE

Fiksni

2011-06-12T10:36:00.005+02:00

U subotu i nedjelju me rano ujutro budila zvonjava telefona. Onog «fiksnog», na koji se ne javljam već par godina. Kako je uporno zvonio, napokon sam danas u 10 podigao slušalicu.
Ide neka snimljena poruka od telekoma.
Muški i ženski glas su mi tako priopćili da sam od prvog do dvanaestog ovog mjeseca na pozive potrošio 22 kune i 60 lipa. A to je dvostruko više od prosječne tromjesečne potrošnje prethodnog razdoblja. Oni brinu šta se to događa, a ja na internetu mogu provjerit kretanje potrošnje… bla bla.

Ups, za desetak dana dvostruko više nego za tri mjeseca, pa to je 18 puta više od prosjeka! Mjesečno sam, dakle, trošio kunu i par lipa...
Fakat, par puta sam ovih dana zvao sa fiksnog, al ak zbog toga krvnički nazivaju u 7 ujutro i gnjave vikendom, neću više nikad…

Tupko protiv Šilje (3)

2011-06-07T09:30:00.024+02:00

( O povezanosti stripa i animiranog filma na našim prostorima uglavnom se nije previše govorilo, a ni pisalo. Ovo je treći nastavak teksta napisanog za potrebe kataloga izložbe "Surogat stvarnosti" koja se otvara u četvrtak, 9. lipnja u HDLU)

U drugoj polovici osamdesetih strip autori se okupljaju oko magazina Patak i na Salonu stripa u Vinkovcima (gdje se prikazuju i animirani filmovi), te osnivaju Društvo autora stripa koje svoje sastanke neko vrijeme održava u Zagreb filmu.
Zapažen nastup u «Utakmici» ubrzo rezultira autorskim filmovima Helene Klakočar («Tai-chi-zot», 1989.) i Milana Trenca («Veliki provod» 1990.). S Magdom Dulčić kao glavnim crtačem realiziram šarenu suradnju u filmu «Leptiri» (1988.) koji se pogrešno dovodio u vezu s nekim stripovima iz tog vremena.

U Zagreb film dolaze i Edvin Biuković, Goran Sudžuka, Esad Ribić, Miroslav Zubović, Josip Zanki, Štef Bartolić… Neki rade na komercijalnim projektima, a neki, zajedno s Magdom Dulčić i Gocom Vaskovom zaglavljuju u producentskom promašaju «Baš Čelik», koji se pojavljuje nakon nekoliko godina mučne produkcije pod naslovom «Mač od svjetlosti». Taj film, kojeg bi se mnogi rado odrekli (pa i inicijator i umjetnički direktor Joško Marušić) sličio je na animiranu imitaciju japanskih mangi i nema baš nikakve veze za hrvatskim autorskim stripom.

Početak devedesetih obilježili u rat i financijski kolaps i odlazak stečaj Zagreb filma.
Kako je oporavak firme predugo trajao, a neovisne privatne producentske kuće se tada još nisu bavile animiranim filmom, nekoliko crtača je postepeno odustajalo od animacije i posvetilo se radu na stripu, uglavnom za inozemne izdavače.

U Zagreb filmu ili izvan njega tijekom kriznih devedesetih ipak je nastalo više animiranih filmova a napravili su ih uglavnom autori koji su se bavili i stripom. U realizaciji glazbenog omnibusa «Čakaj me» (Luna film, 1992.) sudjelovali su Miroslav Zubović, Josip Zanki, Darko Perović, Magda Dulčić, Ninoslav Kunc…
Magda Dulčić realizirala je u tom razdoblju nekoliko filmova («Ruža», «Zemlja snova», «Samotnikov vrt»…)

Crno-bijela strip estetika najvidljivija je u «Paranoji» (1992.) Gorana Sudžuke, a prerano preminuli Edvin Biuković pokazao je nešto od svog talenta u «preko noći» napravljenom filmiću «Ad astra» (1991.) i započetom, ali nikad dovršenom projektu «Salvatore», prema istoimenom stripu.
Izvanredni animator i crtač Štef Bartolić posvetio se stripu i ilustraciji. Iako nije napravio ni jedan autorski film, vidljiv je Štefov doprinos najuspješnijim filmovima Danijela Šuljića («Kolač» i «Film s djevojčicom»).

Početkom devedesetih animacijom se počinje baviti i Dušan Gačić («Cvrčak», "Složeni predosjećaj" i dr.) a većinu svojih filmova realizira prema literarnim predlošcima.
Napokon, jedan kontra primjer – nakon dugogodišnjeg rada na animiranom filmu stripove počinje raditi i Darko Kreč.

Novo stoljeće donosi mnogo toga novog, hrvatska animacija je izašla iz depresije devedesetih i ponovno je i internacionalno uspješna. Male neovisne producentske firme i umjetničke udruge preuzele su glavninu produkcije, pa je i strip grupa Divlje oko realizirala animirani film u vlastitoj produkciji prije no što se razišla.

Zaboravljeno je da su i medij stripa i Walt Disney nekada na ovim prostorima bili proganjani i kritizirani kao šund i kič te gotovo bili sinonimi za kapitalistički imperijalizam. O stripu se uči u osnovnoj školi a animacija ima odjele na likovnim akademijama…

Spomenimo na kraju još neke autore i autorice koji su posljednjih godina aktivni na oba područja, animaciji i stripu – Ivana Guljašević, Dinko Kumanović, Igor Lepčin, Dario Kukić, Matija Pisačić, Irena Jukić-Pranjić…
I, naravno, svi (ne)strpljivo očekujemo prvi animirani film kultnog autora Dubravka Matakovića.

(Krešimir Zimonić)

Prije mjesec dana...

2011-06-05T13:22:00.006+02:00

...objavljen je ovaj intervju. Valentina Mlađen mi je rekla da je ušao u "Top 3" njezinih intervjua i obečala poslat link kad ga objave. Valjda je zaboravila, pa sam ga otkrio sam, na adresi OVDJE
A tu je copy-paste :

ZADARSKI LIST
Piše: Valentina Mlađen

Veliki broj generacija koje sad završavaju, ili su već završile fakultete, u prvim školskim danima družili su se s kultnim likom hrvatskoga stripa - Zlatkom. "Zlatka" je godinama (točnije 20 godina) izlazila u časopisu za osnovne škole Modroj lasti. Sjećam se da sam i ja primala tu Modru lastu u višim razredima osnovne škole, kad više nismo bili klinci za "Smib", ili "Radost" kao učenici nižih razreda, nego smo imali privilegiju primati "Lastu".

S likom Zlatke nije se bilo lako upoznati, bila je ona pomalo teška, ali svi bi je konačno zavoljeli, a ona nas je učila dobroj literaturi i filmovima, bavila se nekim važnim životnim pitanjima iz svijeta odraslih, ali iz broja u broj je uvijek bila tu. Kad sam čula da u Zadar na gostovanje "Jadranskog stola" dolazi Krešimir Zimonić ime mi nije zvučalo poznato dok jedna kolegica s posla nije oduševljeno ustvrdila: "Pa to je autor Zlatke!" I tako, kad sam se sjetila "Zlatke" i osnovnoškolskih dana nisam mogla propustiti Zimonićevo gostovanje.

Počeci u školskom listu

Danas ste poznati kao jedan od naših najboljih strip autora i redatelja animiranih filmova. Kako su izgledali vaši počeci, osobito u radu na Zagreb filmu?

- Stripove sam počeo ozbiljnije raditi u srednjoj školi, a nešto od toga je već tada bilo i objavljeno. Pokrenuli smo i školski list, a kako sam bio i glavni urednik, jedan broj tog lista sam u potpunosti posvetio stripu. Nekima se to svidjelo, ali bilo je kritika, strip onda nije bio osobito cijenjen. Najveći uspjeh iz tog vremena je objavljivanje 20 stranica stripa "Luna" u časopisu Pegaz, uz koji je išao i opširni intervju u kojem sam imao priliku svašta reći. U Zagreb film sam se prvi put usudio doći negdje početkom 1975. godine, s mapom punom crteža i stripova. Sjećam se da je Nedeljko Dragić, kad je to prelistao rekao - "Pa što si ti čekao, gdje si bio dosad?". Kako sam imao tek devetnaest godina bio je to veliki kompliment.

Možete li se prisjetiti rada na svom prvom autorskom filmu "Album"? Za njega ste dobili nekoliko nagrada, jeste li već tada znali da ćete se baviti animiranim filmom čitavu svoju karijeru?

- 1974. godine sam prvi put gledao filmove na Animafestu i ostao fasciniran. Odlučio sam da u životu moram napraviti bar jedan autorski animirani film. To je tada izgledalo skoro nemoguća misija... Prvo sam neko vrijeme volontirao u Zagreb filmu, radilo se na nekim reklamama i Balthazaru. 1979. dobio sam prvi pravi posao, radio sam kao glavni crtač i animator na filmu po Augustu Šenoi, "Kugina kuća".

Dug je bio put do filma "Album", taj projekt me zaokupljao gotovo pet godina. Prvo se priča postepeno gradila od fragmenata u obliku malih stripskih sekvenci, bez teksta. Razlikovalo se od onoga što sam do tada radio, a i nije bilo dovoljno komercijalno da bi bilo objavljeno kao strip. Od tog materijala sam napravio prvu knjigu snimanja koju sam kasnije nekoliko puta dograđivao. Donio sam to u Zagreb film gdje su me svi autori podržali, sjećam se da je netko tada rekao "Ovaj film nam treba!", ali neki su ipak sumnjali da ću ja biti u stanju sve to izvesti. Nakon godinu dana rada na animaciji i ja sam posumnjao hoće li itko imati razumijevanja za takav film. Nakon prve projekcije Dušan Vukotić je rekao da je to najbolji debitantski film ikada napravljen kod nas, a ja sam odahnuo. Vukotić je bio u pravu, bilo je dosta nagrada i priznanja, čak je bio kandidiran za Oscara. Kad se to dogodilo, intimno sam odlučio da neće biti nikakve "karijere" - ako moj prvi film dobije Oscara, neću napraviti više nijedan!

U vašim filmovima pojavljuje se dosta erotike, likovi puše cigarete, pomalo su ekscentrični. Koliko se današnja umjetnost u animiranim filmovima razlikuje od tadašnje?

- Autorski animirani film je uglavnom "ekscentričan" ili se trudi biti takav. Tu ništa nije neobično, to je fantazija. Uobičajene stvari su u animiranom filmu dosadne. Ako nema nekog pomaka od svakodnevne realnosti, zašto to raditi kao animirani film? Za pravljenje "normalnog" filma uzmete kameru i snimite dokumentarni ili igrani film - brže je, jednostavnije i jeftinije. No činjenica je da prije mojih filmova u domaćem, a i svjetskom animiranom filmu gotovo da nije bilo erotike, a nema je ni danas. Neki autori preferiraju teške i mračne teme, a neki prvenstveno hoće biti zabavni. Napokon, erotika, kao i cigarete, onemogućuju prodaju ili plasman filma, pogotovo na televiziju.

"Album" najdraži

Kako su se filmovi radili nekad, a kako danas? Jesu li prije bili kvalitetniji jer se mnogo toga radilo ručno dok se danas gotovo sve može obraditi kompjuterski?

- I danas se mnogo toga radi ručno, jedino što je potrebno manje ljudi da bi se nešto obavilo u zadanom vremenu. Ali zato morate ulagati u prilično skup hardver i softver, koji jako brzo zastarijeva. Zanimljivo je kako smo vjerovali da će nove tehnologije ubrzati ili pojeftiniti proces nastajanja animiranog filma. To se nije dogodilo - nove tehnologije otvorile su nove mogućnosti za kreaciju pa su se stvari zakomplicirale. Kompjuter ništa neće napraviti sam, osim (ne osobito brzog) izračunavanja podataka (tzv. keširanje i renderiranje) nakon kojeg dobivate nekakve slike.

Uglavnom, mislim da se danas rade bolji filmovi. Bilo bi porazno da nije tako s obzirom na statistiku, jer danas se u svijetu radi barem 20 puta više animiranih filmova nego prije četvrt stoljeća. No, mnoga remek-djela iz prošlosti nikada neće biti nadmašena, jer svako pravo umjetničko djelo je jedinstveno i neponovljivo.

S kojim ste svojim animiranim filmom osobno najzadovoljniji? Koji je vaš favorit?

- Dugo mi je najdraži bio "Krug" koji traje točno pet minuta. Vrlo je jednostavan, sve se događa u jednom kadru i gotovo sve sam nacrtao sam. Jako mi je drag i "Leptiri", bilo je to zanimljivo vrijeme. No nekako je ipak "Album" najbolji jer je najkompleksniji. Osim toga, nikada poslije nisam imao uvjete koje sam imao tada - iako je Ministarstvo kulture financiralo samo šest minuta, sredstva su bila solidna pa mi je bilo omogućeno da napravim četiri dodatne minute što je bilo presudno za kvalitetu filma. Gotovo svi suradnici na tom filmu su bili stariji i iskusniji od mene. Kasnije sam uvijek radio s mladim ili neiskusnim suradnicima koje sam učio i uvodio u animirani film, a neki od njih bi ubrzo i odustajali.

Što ste u svojim filmovima težili prikazati nekad, a čemu težite sad? Koliko se vaš umjetnički profil promijenio?

- Svaki film je neka druga priča. U "Kuginoj kući" mi je bilo važno dokazati se kao crtač, a animaciju sam tek učio. U "Albumu" mi je najvažnije animiranim slikama ispričati vrlo kompliciranu priču tako da bude razumljiva i prihvatljiva svima. U "Utakmici" sam želio biti bezobrazno zabavan, a tek s "Leptirima" sam shvatio, a valjda i dokazao, koliko je režija važan segment u kreiranju animiranog filma. Radeći kao supervizor i umjetnički direktor otkrio sam koliko su mi važni kvalitetni umjetnički animirani filmovi, bez obzira na temu ili tehniku, bez obzira tko je autor ili autorica i jesam li uopće sudjelovao u njihovom nastajanju. Prilično velika promjena od vremena kad mi je bilo važno samo to da napravim bar jedan animirani film.

Imam novi izazov, "oživjeti" Zlatku i u animiranom filmu - Krešimir Zimonić

Svi koji su čitali Modru lastu (a takvih je mnogo) sjećaju se Zlatke. Kako je nastala Zlatka, omiljeni lik mnogih osnovnoškolaca?

- To se nije dogodilo odjednom, bio je to duži proces. Nakon što sam napravio nekoliko kratkih stripova s bezimenim ženskim likovima, nastao je jedan u kojem se pojavljuje Petar Pan pa je bio red da i djevojčica koja se s njim družila ima ime. Kako je taj mali strip nekoliko puta objavljen, nakon više od godinu dana iz štosa sam napravio nastavak. To je objavljeno u magazinu Patak, pa kako se "Zlatka" rimuje sa "patka", nastala je i treća priča. Polako sam se zaljubljivao u taj lik, a gotovo pet godina nakon Petra Pana Zlatka je počela izlaziti u Modroj lasti. Nedavno mi je jedna ženska osoba na Facebooku, ničim izazvana, napisala samo jednu rečenicu - "Vi ste Zlatkin tata." Ništa originalno, ali vrlo istinito jer, na žalost, nemam prave djece.

Strip u defanzivi

Kako ste Zlatku prilagodili dječjem uzrastu?

- Mislim da to baš i nije strip za djecu, učenicima u nižim razredima osnovne škole je gotovo nerazumljiv, pa njegove kvalitete a i zabavnost otkriju tek kasnije. Zlatka je uglavnom tinejdžerka, mlada cura koja se ponekad sjeća djetinjstva, a ponekad je vrlo zrela i nevjerojatno mudra. To su priče o stalnim promjenama koje su neminovne, iako nam možda izgleda kao da je uvijek sve isto.

Hoće li Zlatka ikad više zaživjeti u obliku stripa i dobiti pokoju novu epizodu?

- Nije isključeno, u Modroj lasti su mi vrata otvorena, no sada je u pitanju jedan novi izazov - "oživjeti" Zlatku i u animiranom filmu.

Kako biste ocijenili hrvatsku strip, a kako scenu hrvatskog animiranog filma danas?

- Unatoč činjenici da danas djeluje puno izdavača, strip je nekako u defanzivi, bar kada je u pitanju kreiranje i proizvodnja novih stripova, a animacija u velikoj ekspanziji. Naši ponajbolji crtači stripova rade za inozemne izdavače, to su naručeni poslovi u kojima uglavnom ne dolazi u prvi plan njihovo autorstvo. U animiranom filmu autori se mogu u punoj mjeri autorski izraziti. Financijska potpora za animirani film (javna sredstva) kod nas je i danas relativno solidna, dok je za strip još uvijek tek simbolična.

Čini mi se kao da je vaša veća preokupacija ipak na animiranim filmovima. Znači li to da su vam oni draži od stripova?

- Pa...ne, to je različita vrsta interesa. Recimo to ovako - trenutačno mi je animacija posao, a strip hobi, ali bilo je razdoblja kad je bilo obrnuto. Uz strip me sada veže i nostalgija, to je vrlo osoban odnos, pokušavam nabaviti i sačuvati sve što mi se od djetinjstava naovamo sviđalo. Kod animiranog filma (kao i većinu drugih) mene stalno zanimaju nove i još novije stvari, vrlo je uzbudljivo sudjelovati u tome i promatrati kako se to razvija i kamo sve to vodi.

Na čemu sad radite? U Zadru ste spomenuli da radite animirani film s likom Zlatke, radite li još nešto uz to?

- Trenutno sam supervizor ili izvršni producent na nekoliko filmova, među njima su i prvi animirani filmovi Dubravka Matakovića i Josipa Zankija. Protekle četiri godine bio sam umjetnički direktor Svjetskog festivala animiranog filma (Animafest), a paralelno s tim, zadnje dvije i pol godine i umjetnički direktor Zagreb filma. Pripremam i nekoliko knjiga, zbirki stripova i ilustracija, no ove godine najvažniji mi je zadatak oživjeti tih desetak "Zlatkinih žutih minuta".

Žuta podmornica & Co

2011-06-04T08:17:00.012+02:00

Sinoć je na Animafestu napokon bila Žuta podmornica, film koji sam želio prikazati još 2007. ali ga tada nismo mogli dobiti.
Prošle godine u Maroku Paul Driessen je zanimljivo predstavio svoj rad na ovom filmu (vidjeti OVDJE). Pozvao sam ga u Zagreb, ali ovdje se ni prije projekcije nije pojavio pred publikom.
Animafestov program "Kino za uši" (tko li je smislio taj naslov?) u medijima je pripisano nekom drugom, ali to i nije čudno za zemlju u kojoj se toliko laže i krade.
Napisao sam i tekstić za katalog o ovom izboru glazbenih animiranah filmova ali njega u katalogu nema, misteriozno je nestao na putu između dizajnera i tiskare... pa ga objavljujem ovdje.

Kad smo bili klinci, Žuta podmornica nam je bila apsolutno najbolja pjesma Beatlesa. Kasnije sam saznao da je napravljen i istoimeni dugometražni crtić, ali sad su mi neke druge pjesme bile puno bolje. A i Beatlesi su se raspali, a ja sam 1971. «otkrio» glazbu grupe Pink Floyd. Govorilo se da je Yellow Submarine (1968) istovremeno komercijalan i revolucionaran, no ne sjećam se da je ikada prikazan u našim kinima. Niti danas ga nema u videotekama ili na DVD-u. Isto vrijedi i za druga dva filma u ovom posebnom programu ovogodišnjeg Animafesta, no Heavy Metal i The Wall svojevremeno su punili domaća kina.

O važnosti glazbe u dugometražnom filmu naučio nas je Walt Disney, već u svojoj prvoj velikoj produkciji Snjeguljica i sedam patuljaka /Snow White and the Seven Dwarfs/ (1937). Neki od petnaestak songova iz ovog klasika postali su hitovi i evergrini, a po prvi put u povijesti soundtrack iz nekog filma izdan je i na gramofonskim pločama. Tri godine kasnije Disney proizvodi remek djelo Fantasia, u kojem se klasična glazba i animacija međusobno prožimaju, ilustriraju i nadopunjuju.

Gotovo tri desetljeća Disneyevu formulu su neki pokušavali imitirati ali trebali su doći The Beatles da se dogodi nešto sasvim drugačije. Yellow Submarine (1968) je film s Beatlesima u glavnoj ulozi u kojem su motivi nekih njihovih pjesama povezane u priču o jednom šašavom psihodeličnom putovanju. Film se uvijek pripisivao Beatlesima, da nije bilo njihovog komercijalnog uspjeha (slava i novac) vjerojatno ne bi bio nikada napravljen. Baš i ne znamo tko je to režirao, crtao i animirao, a i ja sam relativno nedavno saznao da je na filmu radio jedan od meni omiljenih «Animfestovih» autora, Paul Driessen.

Heavy Metal (1981) nije bio toliko zanimljiv zbog glazbe (ona je dodana naknadno) nego zbog stripova koji su ga inicirali i inspirirali. Bio je to, napokon, jedan pravi dugometražni animirani film za odrasle (zbog erotike i nasilja, naravno). Da, bilo bi bolje da je napravljen kao Metal Hurlant (vrišteči metal), prema originalnom francuskom strip magazinu, no producirao ga je izdavač američke varijante lista, a to je onda ipak ispalo «manje art, više biznis». Na najambicioznijoj priči tog omnibusa radio je kao glavni animator i naš Zdenko Gašparović, autor kultne Satiemanie.

Napokon, The Wall (1982), film koji je režirao Alan Parker, napravljen prema dvostrukom albumu Pink Floyda. Nastao je na inicijativu Rogera Watersa, autora koncepta, svih tekstova i najvećeg dijela glazbe. Film je uglavnom igrani, sa povremenim izvanrednim animiranim sekvencama Geralda Scarfea.

Krešimir Zimonić

60, 55, 50

2011-05-30T23:29:00.016+02:00

60 godina od prvog animiranog filma
55 godina od osnutka Zagreb filma
50 godina od prvog Oskara

Snimljeno mobitelom -

Malo više slika OVDJE
a malo više teksta OVDJE

Tupko protiv Šilje (2)

2011-05-28T17:37:00.015+02:00

(ovo je drugi nastavak teksta napisanog za potrebe kataloga izložbe "Surogat stvarnosti" koja se upravo priprema u HDLU-u)

Krajem sedamdesetih većina mlađih suradnika a i autora Zagreb filma bavila se ilustracijom i stripom – Radivoj Gvozdanović, Ivan Flegar, Ljubica Heidler, Mato Lovrić…i naravno, Joško Marušić, također član Novog kvadrata. No većinom su ti autori u stripu bili pomalo površno, gotovo usput, radeći kratke geg stripove. Iako se vremenom Marušić deklarirao prvenstveno kao karikaturist, njegov najuspješnije djelo ostaje «Riblje oko» (1979. realiziran prema scenariju Gorana Babića) – film mračne atmosfere, jedne ideje i čvrste priče, prilično netipičan za mozaične parade gegova kakve su inače radili «karikaturisti» u svojim animiranim filmovima.

Nakon «Satiemaine» (1978.) smatralo se da je u ovom filmu napravljena gotovo savršena sinteza dviju struja u animiranim filmovima Zagrebačke škole (slikarske i karikaturalne). Nekako istovremeno krenuli su glasovi o krizi naše animacije, unatoč redovitom osvajanju nagrada na festivalima širom svijeta (koje je potrajalo sve do kraja osamdesetih). U svakom slučaju, «klasično» razdoblje Zagrebačke škole je tu negdje završavalo a očekivali su se novi impulsi. Možda tu leže razlozi zašto je moj prvi autorski film «Album» (1983.) proglašen važnim (nagradama se nitko nije čudio, to se podrazumijevalo). Netko je tada rekao - «Zimonić je u našu animaciju donio nešto novo, a to su ideje i likovnost koje dolaze iz suvremenog stripa».

Nisam tada baš bio uvjeren da je to potpuno točno. Iako je «Album» prvotno napravljen kao strip, bio je toliko egzotičan da sam ga uspio objaviti u nekom strip magazinu tek pet godina kasnije, nakon uspjeha s animiranim filmom. Istina, u filmu sam koristio tzv. multiekran, to je bilo relativno neuobičajeno a i moglo je podsjetiti na strip. Važnije mi je bilo to što se u filmu nisam puno koristio trikovima reducirane animacije. Koristeći tzv. «punu animaciju» radio sam nešto na tragu Disneya, a on više nije bio «ideološki neprijatelj» (smatralo se da je već gotovo propao). To nije bilo «moderno» ali je bilo je nešto novo, a nekoliko godina kasnije svi su pričali o postmoderni. Iskustva iz animiranog filma sam prenio na strip. Usvojio sam mnogo od «pripovijedanja slikom» koje dominira u animiranim filmovima koji se ne služe tekstom i dijalozima, pa sam nekoliko godina radio stripove bez upotrebe teksta. Naravno, prema svakom od njih bi se mogao napraviti animirani film…

Tri godine nakon «Albuma» (na kojem je prvi put bio potpisan kao animator) Boris Matas je napravio film «Putovanje gospodina Eliota» u kojem koristi elemente likovnosti i jezika klasičnog stripa (jaki kontrasti, oblačići s tekstom...) uz relativno reduciranu animaciju. Svojevremeno hvaljen, ovaj film je gotovo zaboravljen, a zanimljivost je da se Matas nikada nije afirmirao kao autor stripova. Matas je, za razliku od Devlića, nakon osam godina šegrtovanja na tuđim filmovima ipak dobio šansu da napravi svoj film.

Započevši novi film «Utakmica» (završen 1987.) pokušao sam skratiti to «šegrtovanje» u Zagreb filmu, nimalo privlačno mladim talentiranim crtačima. Pozvao sam nekoliko kolega da mi se pridruže u realizaciji ovog filma, budući da je kolažna struktura radnje omogućavala različite crtačke rukopise. Stanko Bešlić, Milan Trenc, Roland Peharec, Helena Klakočar i novi talent, Magda Dulčić, svi odreda autori(ce) objavljivanih stripova prihvatili su poziv… Bio je to početak svojevrsne «invazije» stripaša u Zagreb film.

(nastavlja se)

Raba daba...Animafest Zagreb

2011-05-26T00:17:00.009+02:00

Animafest 2011

Snimanje glazbe - S. Sacher riješava stvari umjesto Profesora Balthazara -

trailer -

Animafest 2011 - trailer

2011-05-24T23:36:00.010+02:00

Dalibor Barić još radi na animaciji slike, ovdje je verzija od ponedjeljka.
Veliko hvala Sacheru, napisao je i producirao glazbu u rekordnih pet dana.
Leiner svira bubnjeve, a bas je naravno Sacherov. Ženski glas pjeva Anshie.
Za sve ostale zvukove odgovoran je orkestar Jure Novoselića.

Proba bubnjeva

Radna verzija

Tupko protiv Šilje

2011-05-21T01:56:00.012+02:00

O povezanosti stripa i animiranog filma na našim prostorima uglavnom se nije previše govorilo, a ni pisalo.
Jedno od općih mjesta je spominjanje Kerempuhovih karikaturista u izradi prvog animiranog filma «Veliki miting» (1951) i pokretanju kontinuirane produkcije animiranog filma u Zagrebu. Vodeće osobe u kreiranju ovog filma bili su Norbert Neugebauer (redatelj filma) i Walter Neugebauer (glavni crtač i animator). Oni nisu bili karikaturisti nego autori stripova. Zašto se onda naglašava karikatura, a strip jedva spominje kad govorimo o nastajanju hrvatske animacije i Zagrebačke škole? Jednostavno, strip je u to doba bio praktički ZABRANJEN, trebalo je proći nekoliko desetljeća da ovaj medij skine sa sebe obilježja ideološke nepodobnosti. Satirički list Kerempuh bi sasvim sigurno objavljivao i stripove da se to tada moglo, pa nije neobična špekulacija da bi i «Veliki miting» možda prvo nastao u formi stripa a tek onda realiziran kao animirani film. Ali tada i u onim okolnostima to je bilo nezamislivo. Paradoksalno, početkom pedesetih godina bilo je LAKŠE napraviti i javno prikazati animirani film, nego objaviti strip istog sadržaja i likovnosti.

Uz Andriju Maurovića i Franju Fuisa, braća Neugebauer bili su tridesetih godina pioniri i pokretači stripa u Hrvatskoj, stvorivši velike i iznimno kvalitetne opuse, Walter kao crtač, Norbert kao scenarist. U realizaciji Velikog mitinga sudjelovali su i Borivoj Dovniković-Bordo, Ico Voljevica, Vladimir Delač…svi odreda budući veliki majstori domaćeg stripa.
Nakon pionirske avanture u Kerempuhovom studiju za crtani film, u poduzeću Duga film Neugebauer i Dovniković započinju rad na novim filmovima, no Duga film je iznenada, nekom političkom odlukom «likvidirana». Osnivanjem Zagreb filma kreće novo poglavlje, a Neugebaueri odustaju od animiranog filma, posvećuju se stripu i odlaze u Njemačku.

Stripovi se kod nas polako ponovno počinju objavljivati ali vremenom se uspostavio jedan novi «ideološki neprijatelj» – Walt Disney. Iako su i prvi filmovi Dušana Vukotića bili pod vidljivim utjecajem Disneyea stila, moderni likovni pristup i reducirana animacija postaju zaštitni znak u afirmaciji Zagrebačke škole animiranog filma. Borivoj Dovniković-Bordo, iako je već u Duga filmu počeo režirati, surađuje na filmovima drugih režisera, strpljivo čekajući šansu da ponovno radi filmove kao kompletan autor. Bordo nikada nije krio da je «Disneyevac», ali kako to u animiranom filmu više nije bilo poželjno, radi brojne stripove za Plavi Vjesnik, neke u realističnoj a neke u grotesknoj maniri. Bordo je kasnije realizirao čitav niz filmova, uvijek u grotesknoj maniri, pazeći da njegov crtež nikada previše ne podsjeti na Disneya.
Kontakte s animiranim filmom imali su i neki drugi crtači (npr. Jules Radilović) ali ponovna mogućnost kreiranja i objavljivanja stripova neko vrijeme je razdvojila strip i animirani film – strip je dva desetljeća bio produciran ali i kontroliran u duhu samoupravnog socijalizma, a animacija je, zahvaljujući internacionalnim uspjesima i brojnim nagradama, već izborila veliki prostor autorskih i umjetničkih sloboda.

Komercijalni uspjeh serije «Profesor Balthazar» dovodi do pokretanja istoimenog stripa koji je za dječji list Smib godinama radio jedan od Baltazarevih kreatora, Ante Zaninović. Ova strip serija (iz koje vremenom odlazi Balthazar a radnju preuzimaju njegovi prijatelji - «Kljunko i ostali») zanemarivana je i gotovo zaboravljena. Zlatko Grgić je za nekoliko listova crtao strip Maxi Cat, no poznatiji je crtanofilmski serijal istog naslova.

Raskoš talenta Nedeljka Dragića prelila se i na knjige i slikovnice koje on radi koristeći se elementima stripovskog jezika. Tek je «Tupko», kojeg Dragić ironično naziva «antistripom» digao dosta prašine i ukazao na povezanost stripa i animacije, ali i više od toga. Animirani film «Tup tup» nominiran je za Oskara, pa je i «antistrip» Tupko (koji sadržajno nema nikakve veze s ovim filmom) dobio na težini. «Tupko» se naziva avangardnim, «intelektualnim» stripom, a po prvi put se spominje i termin «autorski strip». U jednom od prvih ozbiljnijih tekstova o stripu Vera Horvat Pintarić piše o «Zagrebačkom krugu» strip autora, s posebnim naglaskom na Andriji Mauroviću i Nedeljku Dragiću, kao svojevrsnoj alfi i omegi, gotovo kao o zatvorenom krugu i kraju povijesti. Početkom sedamdesetih modernizam je kod nas na vrhuncu, apstraktno slikarstvo gotovo da ima status državne umjetnosti pa ne čudi veliki uspjeh otkačenog, minimalističkog Tupka.

Ja sam Tupka obožavao i svakodnevno izrezivao i čuvao pasice iz Večernjeg lista. Nekolicini iz moje generacije to je bio orijentir kako se može raditi i drugačiji strip od onog komercijalnog, «industrijskog». Već pri prvom dolasku u Zagreb film, 1975. godine, upoznao sam Dragića, Boureka i Dovnikovića i bio zapanjen kako su dobro prihvatili moje čudne stripove i pozvali me da radim na animiranom filmu. No upoznao sam i Radovana Devlića, njegova priča je bila nešto drugačija. Devlić je sedam godina radio u Zagreb filmu, napredovao je do glavnog animatora, ali nikako nije mogao dobiti vlastiti filmić. Imao je puno ideja i gotove likove, pa ih je pretočio u stripove (serijal «Huljice»). Počeli smo nešto i objavljivati i osnovali grupu Novi kvadrat, pa je Devlić otišao iz Zagreb filma (gdje nije dobio pravu šansu) i posvetio se stripu. Tek početkom devedesetih uspio sam se ga nagovoriti da napravi i animirani film sa Huljicama («Krvavi most»).

(Nastavlja se)

Proljetni trenutak

2011-05-06T12:32:00.006+02:00

Palermo - slike, skulpture &td

2011-05-02T23:57:00.018+02:00

Prvomajski potop

2011-05-01T23:59:00.007+02:00

(preneseno s Memoara povremenog ilustratora)

Proljeće u Novigradu, 1993., baš oko prvomajskih praznika. Prvi put sam bio pozvan da tamo vodim radionicu stripa. Prvog jutra, nakon što sam obišao školu bezuspješno tražeći sobu na kojoj piše «STRIP», netko me uputio prema nekom hodniku.
Neiskusan, dopustio sam da voditelji drugih radionica prigrabe prostorije u školi pa je stripu dodijeljen vrtić. Vrtić je bio povezan s školom 50-metarskim pustim hodnikom, a negdje na sredini stajala je djevojčica, sva u suzama.
«Šta ti tu plačeš?» upitao sam je.
«Kme, šmrc, meni su stavili u strip…a ja bih htjela u dizajn…šmrc, kme…» cmoljila je.
«Šta fali stripu?» pitam ja, praveći se nevješt.
«Ja hoću dizajn…dizajn!…kmeee..»
Vidim, loše je počelo, strip ovdje nije popularan, tko zna hoće li nekog uopće biti u tom vrtiću… Kak sam obišao cijelu školu, znao sam u kojoj sobi je radionica dizajna pa uputih curicu tamo.
«Tamo se javi profesoru Obrovcu i reci mu da te primi jer su te izbacili sa stripa.» - Mudro sam je savjetovao, a ona me zahvalno pogledala i odmah odjurila.
Kasnije sam saznao da se zove Karla, a na završnoj izložbi, kad je strip radionica proglašena najboljim, dobacio sam joj – «Tko ti je kriv, sama si htjela na dizajn.»
Sreli smo se na još par radionica, uvijek je bila u dizajnu, nikad više nije plakala, ali svratila bi do stripa…Čak je na jednoj zajedničkoj fotografiji jedne od strip radionica.
Desetak dana nakon prvog susreta nacrtao sam je na uvodnom crtežu «Velikog potopa».

Kad sam stigao do onog vrtića, bio je pun nezadovoljnih dečki i djevojčica. Bilo ih je petnaestak, ali vrtić je bio mali, s malim stolovima i stolicama, pa su u početku svi bili pomalo poniženi što su bačeni u te prostorije za patuljke, daleko od ostalih. Kasnije se sve promijenilo, na bolje.
Zašto Veliki potop? Bila je to tema tog Novigradskog proljeća. Neki su gunđali jer im je tema bila glupa, no drugi su odmah počeli crtat životinje koje Noa prikuplja za svoju barku. Nekima sam objasnio da ne moraju crtati biblijski potop, jer to je samo metafora za neku katastrofu velikih razmjera. Ti su onda krenuli crtat priče o nekoj katastrofi…
Najnezadovoljniji je bio jedan dečko koji nikako nije prihvaćao tu glupu temu, njegov bunt je poslije par dana ipak više ličio na zabušavanje. Napokon je sjeo i nacrtao strip od tri slike – rock muzičar se popne na binu ali ga odmah ubije grom (ili strujni udar, ne sjećam se). Strip je nazvao «Smrt Johna Lenona» i bio je to hit dana. Dečko se zvao Damir Bralić.
No apsolutno najbolja na toj radionici je bila jedna djevojčica. Crtala je kao da se stripom profesionalno bavi već desetak godina a bila je tek sedmi razred. Danas je Dunja Janković u Amerci, radi jako zanimljive stvari, između ostalog i stripove.

Zadnjeg jutra je bio rastanak i tada se dogodilo nešto što se više nije ponovilo. Dok su se klinci pozdravljali i ukrcavali u autobuse, jedan srednjoškolac je uzeo gitaru, počeo svirati i pjevat neku pjesmu a drugi su mu se pridružili u pjesmi. Tada su svima potekle suze, a vidio sam i odrasle kako brišu oči. Svina je bilo žao što se rastajemo.
Netko je rekao – «Eto, sad zaista imamo pravi potop…u suzama.», a ja sam odlučio da zadnja epizoda Zlatke u toj školskoj godini bude na temu velikog potopa.
Bilo je to lakše odlučiti nego napraviti, pogotovo nakon gomile smješnih stripova koje su upravo napravili ti klinci. Nisam mogao smisliti nikakvu priču za strip, a rok je bio kratak. Napokon sam napisao tekst u formi recepta, odnosno, kao upute za upotrebu kakve nalazimo uz ljekove. Zlatka se spominje samo u potpisu, kao firma s logotipom «Z» koji je bio parafraza Plivinog «P».

Ilustrirao sam to gotovo rutinski, nekoliko sličica u debelim okvirima kroz koje pada suza. Zadnja slika zauzima pola stranice, potopljeni svijet, kiša i oluja odlazi, kopno na vidiku, Zlatka na splavi koje umjesto jedra ima drvce…
Ali predzadnja slika je ipak bila nadahnuta pjesmom «Come Undone» od Duran Duran, bila je to neka vrst posvete pjesmi koja mi se sviđala i spotu koji se tada vrtio.

Igor Mitoraj u dolini hramova

2011-04-29T21:36:00.017+02:00

Moram priznati da su mi grčki hramovi dosadni - po formi izgledaju poput običnih, malo većih kuća, a i nisu neko postignuće arhitekture. Uz to, slabo su očuvani - red nekoliko oštećenih stupova, uglavnom bez zidova (eventualno se na nekima nazire i krov), bez reljefa ili skulptura, ništa unutra... I svi su dosadno slični.
No u "dolini hramova" u blizini grada Agrigentoa očuvani su ostatci njih desetak, na potezu od nekoliko kilometara, u lijepom pejsažu na uzvisini. Suvremeni grad u blizini izgleda poput nekog dugačkog zida koji odvaja novu cilvilizaciju od bivše... Ali posebno su me iznenadile skulpture postavljene uokolo. Ispostavilo se da je to neka vrst izložbe, saznao sam i tko je umjetnik - poljak Igor Mitoraj.
Nisam to očekivao, slikao sam to onako usput, pa fotke nisu ništ posebno. Tek podsjetnik na nešto što sjajno izgleda a čega iduće godine vjerojatno tu više neće biti...
Osim ako umjetnik ne pokloni kipove ili ih općina ili neko ministarstvo otkupi...

Video - Dolina hramova

Nekoliko panorama i videa sa Sicilije

2011-04-29T01:08:00.017+02:00

Letojanni

Dolina hramova

Cefalu

Pogled na Palermo

Pošta u Palermu

Lavovi ispred Teatra Massimo

Catania

Siracusa

Krater Silvestri na Etni

Noto

Obala Kiklopa

Teatar u Taormini

Video - Taormina

Video - La musica

Privlaka

2011-04-13T18:19:00.008+02:00

Jutro

Pogled iz kavane

Oseka

Zanki sa šparogama koje je upravo ubrao

Lungo mare

Ima blizu Vinkovaca jedna Privlaka, al ima jedna i blizu Zadra.
Prvi put sam tamo bio prije 20 godina, neposredno prije zadnjeg rata. Naravno, s umjetnikom Josipom Zankijem, koji je upravo iz te Privlake. Onda smo pripremali animrani film Čakaj me, a sad su bili neki drugi (ali slični) povodi…

Zlatka je prohodala

2011-04-05T18:40:00.004+02:00

Evo prvog testa hoda, s neisključenim vjetrom (i uključenim reflektorom).
Nakon nekoliko koraka majica joj se neočekivano počela skraćivati pa su ovdje samo dva koraka.
Korekcije na majici i hlačama su već napravljene, a sa kosom ima još problema. Teksture i boje su privremene.

S mobitela

2011-03-28T11:10:00.008+02:00

Bruno

Veljko

Prve slike i text postavljeni ovamo preko mobitela.

ČVOR 2

2011-03-20T14:35:00.003+01:00

nakon 42 godine...

Kolodvor Vinkovci 1969

Maturanti ili navijači ?

2011-03-14T22:49:00.007+01:00

U subotu sam snimio prosvjednike dok su prolazili Kvatrićem.
Naravno, oni su protiv vlade, a lijepo se vidi da nose i transparente protiv kapitalizma i protiv Europske unije.
Ne znam koji sistem prefireriju, feudalizam ili komunizam, no znam da se promijenom vlade neće promijeniti sistem i da ovakvi prosvijedi neće bitno nauditi EU.
Nije previše zabavno, čak su pomalo i dosadni, zvižde poput maturanata i bauljaju ovuda svaki drugi dan, poput navijača nekog (nepostojećeg) kluba...

Polijetanje

2011-03-11T09:39:00.010+01:00

Prije otprilike četiri mjeseca Andrej Rehak pridružio se ekipi filma Zlatkine žute minute. Njegov prvi zadatak bio je modeliranje i pokretanje leptirice Anime (kodno ime - "Maša").
Modeliranje tog lika je potrajalo dva mjeseca.
Najveći problem je, naravno, bila kosa - kako 2d crtež pretvoriti u 3d, a da kosa pritom ima i "fiziku" (pokreće se u skladu sa kretanjem tijela).
Krila su bila puno manji problem.
Prvi, probni kadrovi obećavaju, Andrej je riješio većinu problema i leptirica je poletjela.
Evo tu i prvog, testnog polijetanja -

Barić

2011-03-07T21:13:00.009+01:00

Dalibor Barić napravio je u kućnoj radinosti 80-tak filmova.
Vidio sam ih tek nekoliko, sviđaju mi se jer nisu dosadni, a i prizivaju 60-te i 70-te.
Ovaj ima naslov "thebeachfatigue" -

Radi on i druge stvari (npr. maštovite kolaže), pa i nešto što sliči na stripove, a nekada se trudio pratiti strip magazin Patak (koji nije izlazio u njegovom mjestu)

Više filmova OVDJE
Više slika OVDJE

Vremeplov

2011-03-02T22:45:00.006+01:00

Album - digitalna restauracija u Ljubljani

Madagascar, carnet de voyage

2011-03-01T23:17:00.002+01:00

Bio je nominiran, ali nije dobio Oskara. Nema veze, meni je super.

Stayin' Alive In The Wall

2011-02-26T22:56:00.002+01:00

Namjenski na FHAF -u

2011-02-23T09:54:00.020+01:00

Na upravo održanom Festivalu hrvatskog animiranog filma (FHAF 2) bila su i dva izuzetno zanimljiva razgovora sa autorima.
Na pitanje treba li na festivalima animiranog filma biti kategorija namjenskog filma većina je odgovorila pozitivno.
Meni je u namjenskoj kategoriji najugodnije iznenađenje bio spot-film Siniše Ercegovca napravljen po pjesmi Dine Dvornika "Shlapa (Daj Mi Još Tog Funka").
Publika ga je ocijenila sa 2,80, a ništa nije dobio od žiria (mogla je biti nagrada za animaciju ili bar - glazbu).

Zanimalo me kako su namjenski filmovi (filmići) prikazani na HFAF-u ocijenjeni od publike. Proučio sam rezultate po pojedinačnim ocjenama, kao i rezultate koji su nastali izračunavanjem prosječne ocjene. Generalno, namjenski filmovi su dobili slabije ocijene u odnosu na ostale kategorije. Festivalska publika baš ne voli reklame i «unajmljene» umjetnike.
No, rezultati su solidni, prosječno se kreću oko trojke (neki autorski i studentski filmovi dobili su lošije ocjene od «namjenskog prosjeka».)
Publici se najviše svidio glazbeni spot «Žeđam» (prosiječna ocjena 3,50), no taj spot je većinom baziran na kadrovima iz autorskog animiranog filma «Guliver» Zdenka Bašića a ne na originalnom materijalu.
Stoga je malo iznenađenje da je od publike najbolje ocijenjeni namjenski film - špica Animafest 2010. koju je napravio mladi debitant Krešimir Pernek. On je osvojio 3,30 i za stotinku pretekao Sinišu Ercegovca i njegov spot «Anđele moj».
Uostalom, špice Animafesta su kod publike najbolje prošle, uz ova dva spota jedino je špica Ane Hušman za tv emisiju «Mijenjam svijet» dobila ocjenu iznad 3 (3,06).

Evo rang liste Animafestovih autorskih špica prema ocjeni publike na HFAF-u –
Krešimir Pernek – 3,30
Darko Bakliža – 3,18
Ana-Marija Vidaković – 3,12
Georges Schwisgebel – 3,06
Veljko Popović – 2,86
Sve špice mogu se vidjeti OVDJE
A ovdje su spotovi-
ŽEĐAM
ANĐELE MOJ

Tomica Simović - životno djelo

2011-02-22T13:27:00.005+01:00

Tomici Simoviću je na ovogodišnjem HFAF-u uručeno priznanje za životno djelo.
Napisao je glazbu za bezbroj animranih filmova Zagrebačke škole, uklučujući i popularnu seriju Profesor Baltazar.

Mali podsjetnik na neke filmove i serije za koje je Tomica Simović radio glazbu

Ivica Bednjanec - životno djelo

2011-02-21T21:34:00.013+01:00

Danas je u Školskoj knjizi bila komemoracija Ivici Bednjancu.
Svi su lijepo govorili, no to je uvijek tako. Netko je samo podsjetio da Ivicu dugo nisu niti spominjali u tekstovima o stripu.
Našao sam na internetu svoj tekst napisan 1997. kao obrazloženje Nagrade za životno djelo koju smo mu dodijelili na Salonu stripa u Vinkovcima.

Nagrada za životno djelo

Kada smo 1994. godine na skupštini Društva autora stripa ustanovili nagradu za životno djelo, za prvog dobitnika predloženi su Jules Radilović i Ivica Bednjanec. Htjeli smo pristupiti tajnom glasovanju ali Bednjanec je ustao i povikao: "Ja glasam za Julesa! Neka on bude prvi! Uostalom, stariji je od mene pola godine!"

Rođen 1934. Ivica Bednjanec ipak je pet godina mlađi od majstora Julesa, no u svijet stripa ušli su iste, 1952. godine. Za razliku od većine crtača svoje generacije (poznate i kao generacija Plavog vjesnika) popularni striček Ivica imao je drugačiji put. Kao svestrani crtač podjednako je bio dobar i u grotesknome i u realističnome izrazu. Odlučivši se od početka za autorski pristup, Bednjanec je za svoje stripove birao teme i sam pisao scenarije. Učinilo ga je to najplodnijim scenaristom u povijesti hrvatskog stripa a i velikim uzorom kasnijih naraštaja.

Za jedne je najbolji dio Bednjančevog rada ciklus stripova iz Hrvatske povijesti (1963-74.) okončan sjajnim parodičnim Barunom Trenkom. Drugi daju prednost njegovim stripovima za djecu koji od 1968. godine do danas nastaju u neprekinutom nizu: realistična serija Osmoškolci i groteskni Genije i Lastan u Modroj lasti te Durica u Smibu. Treći pak Bednjanca poistovjećuju s njegovim najpopularnijim likom, Nježnim koji je karijeru počeo kao robijaš 1975. u Kerempuhu, nastavio kao čudni sportaš u SN-reviji (1976-83.) da bi se posljednjih godina pridružio Lastanu i Geniju.

Mnogi pamte i Kika, Iverku, Amicu kao i seriju stripova s tematikom iz meksičke revolucije... sve u svemu preko 800 (!) zasebnih naslova s potpisom "Crta i piše Ivica Bednjanec". Sasvim dovoljno za nagradu za životno djelo, zar ne?!

Naišao sam i intervju s njim objavljen 2006. povodom nagrade ULUPUH-a za životno djelo, objavljenog u Nacionalu. Zapelo mi za oko pa citiram samo ovo -

NACIONAL: Kako ocjenjujete današnju strip scenu u Hrvatskoj?

- Ne pratim kontinuirano novu stripovsku scenu, ali da se dogodilo nešto revolucionarno sigurno bih za to čuo. Osim Modre laste, koja jedina godinama kontinuirano objavljuje hrvatski autorski strip i tako stimulira nove, mlade autore, ne postoji sličan medij. No, ona je limitirana brojem stranica i nije specijalizirana za strip. Dakle, novi autori nemaju gdje objavljiavati. Cijenim Stjepana Bartolića, kolegu iz Modre laste i Playboya, koji radi umjetnički vrhunski crtan, a opet ležeran strip. Tu je i nešto stariji Krešimir Zimonić, nekadašnji član “Novog kvadrata”, koji njeguje jedan poseban stil, na granici konceptualne umjetnosti. Poznajem rad Danijela Žeželja i Dubravka Matakovića, ali nisam dovoljno upoznat s njihovim radovima.

Napokon, našao sam i fragmente svog teksta iz 1988. Tekst je napisan povodom nagrade Grand Prix u Vinkovcima. Tada je Ivica bio star koliko ja trenutno, a to mu je valjda bilo prvo priznanje koje je ovdje dobio za rad na stripu.
Dugo je to bio gotovo jedini dulji tekst o Bednjancu, repriziran je više puta, a neki su ga stavili i na internet.
Vidjeti OVDJE, OVDJE...
No pravi tekstovi o njegovom radu, popularnosti, utjecaju na ostale, kvalitetu itd. tek trebaju biti napisani.

A za kraj, citiram svoj tekst iz 1988. (i pitam se - je li se od tada išta promijenilo?)

Pa ipak, ne možemo se oteti dojmu da rad ovog autora u našoj sredini nije bio adekvatno priznat, nego vrlo često prešućivan, ponekad čak i omalovažavan. Razloga za to ima više, a sam Bednjanec često je bez gorčine znao reći da su mu popularnost i čitanost njegovih stripova važniji nego priznanja raznih "stručnjaka". Bednjančeva velika produktivnost i insistiranje na komunikativnosti i lakoj čitljivosti priskrbili su mu epitet "pučkog zabavljača" i autora za djecu.
Njegovi stripovi bili su naprosto - stripovi. Nisu imali onaj, ponekad potrebni, začin "intelektualnog" i "umjetničkog". Uza sve to Bednjanjec se nije trudio kopirati inozemne uzore; bio je svoj, autentičan i nekako previše - naš! Zanimljivo je da sve to nisu bili argumenti u njegovu korist. U sredini koja blagonaklono gleda na pomodare i plagijatore, gdje se često provincijski kompleks pokušava zaliječiti afirmiranjem onih "koji rade kao vani na Zapadu", u sredini koja često nije pravovremeno svjesna svojih autentičnih vrijednosti - to i nije tako čudno.

Par slika i vedea - 2. HFAF

2011-02-21T11:32:00.011+01:00

Miljenko Dorr

Dodjela nagrada

Puno više slika klikom na -
1. dan
Dodjela nagrada

Program HFAF-a

2011-02-18T22:59:00.002+01:00

Ovog vikenda animirani filmovi od jutra do sutra
Program i raspored projekcija OVDJE
Ulaz besplatan.

Bednjanec

2011-02-16T23:55:00.008+01:00

Otišao je striček Ivica Bednjanec.
Bilo je lijepo učiti od njega, družiti se i surađivati s njim.
Nekoliko puta njegovi su likovi posjetili Zlatku.
Nemam sad ideju za neki novi homage.

Špica HFAF

2011-02-15T18:52:00.004+01:00

Evo napokon i the špice.

Špica FHAF 2 from f:HAF on Vimeo.

Špice

2011-02-13T13:31:00.015+01:00

Špice za Festival hrvatskog animiranog filma još uvijek nema. Radi, se, radi…. Mogla je biti gotova još prošli tjedan, no suvremena tehnologija omogućuje autoru da stalo nešto dorađuje i isprobava, tako da trenutno postoji 7-8 verzija.
To je potpuno izludilo kompozitora glazbe koji je napravio 20-tak različitih verzija zvuka i trenutno je u štrajku, možda nešto napravi kad napokon dobije finalnu verziju slike.

Eh, ta sičuvejšn me podsjetila na vrijeme kad još nije bilo ove suvremene tehnologije.
Prvu špicu radio sam za festival fantastike u Madridu. Dobio sam 30-tak sekundi glazbe na običnoj kaseti i fonogram. Po tome sam sve smislio, nacrtao, napisao karton snimanja i odnio hrpicu crteža i folija u Jadran film. Tamo je to snimljeno za jedan dan i ispalo je sjajno, u Madridu su je vrtjeli godinama.

Onda Animafest 1988… Tražio sam Igora Savina da mi snimi na kasetu glazbu koja se koristila na prethodnim festivalima, a on je rekao – Ja to više ne mogu slušat, napravit ćemo novi aranžman. Našli smo se u njegovom studiju u Lisinskom, sve dogovorili, čak sam birao instrumente… Htio sam da nakon nježnog uvoda sve bude presječeno agresivnom promjenom… Savin je nudio razne zvukove, nisam bio zadovoljan, a onda je on rekao – Čuj ovo, nema goreg od toga. - Bila je to električna gitara, i to je bilo to.
Glazba je bila gotova za jedan dan, ne sjećam se koliko dugo sam sve to crtao i animirao, najviše desetak dana. Napisao sam karton snimanja po fonogramu a Franc je to odmah snimio…

Napokon, prvi Dani hrvatskog filma, prije 20-tak godina. Došao sam kod Arsena Dedića samo s idejom (on je očekivao da će vidjeti crteže). Opisao sam mu što želim – more, neke slike se dižu i titraju iznad mora, na kraju logo i «himna» završetak. Arsen je to napravio sjajno, a ovo ostalo je već bila rutina (oko crtanja i slikanja puno su pomogli Gačić i Zanki).
Ta špica se vrtjela desetak godina a tek neki dan sam se dokopao kopije (hvala Bajku i Tomici).

Danas imamo kompjutere i sav taj softver, Internet, Skype , Dropbox… a špice se rade mjesecima…

fhaf

2011-02-03T00:02:00.008+01:00

Pripreme za drugi Festival hrvatskog animiranog filma se zahuktavaju.
Na javni poziv pristiglo je 86 animacijskih uradaka – autorskih, namjenskih, studentskih i dječjih filmova.
U tijeku je selekcija.
ASIFA Hrvatska odlučila - Nagrada za životno djelo ide kompozitoru Tomislavu Simoviću.
O nagradama u natjecateljskom programu će odlučivati ocjenjivački sud u sastavu – Nikica Gilić, Svjetlan Junaković i Phil Mulloy.

Na vizualnom identitetu i dizajnu rade Martina Lukanović i Petra Zlonoga, a ovdje je mala zabilješka s prezentacije u Zagreb filmu –

Walk...

2011-02-01T17:26:00.008+01:00

Vojska blokirala Kairo, nema pristupa internetu

Back to Egypt now, we have fresh pictures of the mass demonstrations against Mubarak coming in from our photographers at Tahrir Square in Cairo

Burno je u Egiptu

2011-01-30T19:25:00.001+01:00

Kolodvor Vinkovci, 1969.

2011-01-25T20:12:00.006+01:00

Vinkovci su nekad bili najveće željezničko čvorište pa je Krsto Papić jedne zime (1969.) tamo snimio dokumentarac pod naslovom "Čvor"...

Zlatka u Opatiji - Nekad i sad

2011-01-23T22:14:00.008+01:00

Prije oko 14 godina u Opatiji su nastale fotke iz kojih se razvila jedna od najduljih priča o Zlatki.
Sad je taj strip-fotostrip tamo na izložbi, a Damir Stainfl je na istom mjestu crtao po pijesku...

Izložba

2011-01-10T19:48:00.003+01:00

Izložba stripova i ilustracija Krešimira Zimonića biti će postavljena u opatijskom umjetničkom paviljonu Juraj Šporer od 14.01. do 30.01.2011.
U sklopu izložbe biti će prikazan i izbor Krešimirovih animiranih filmova.
Otvorenje izložbe: u petak 14.01.2011. u 19:30.
Ulaz je besplatan!

HAPPY HOLIDAYS!

2010-12-22T20:01:00.003+01:00

Kliknite i igrajte se OVDJE

Kultura, strip, ili samo neki tamo idu dani

2010-12-10T23:49:00.005+01:00

Evo još jednog "festivala".
Sudeći po plakatu, domaće je, jaaako je dobro, i vrrrlo kulturno...

MAXARTFEST na Kvatriću

2010-12-03T19:08:00.004+01:00

ILUZIJE. Početak ili kraj?

Ovih par dana u pothodniku Kvatrića možete se susresti s iluzijama, a prostor (ipak) nije potopljen kao na ovom plakatu.
Program je OVDJE, ima i animiranih filmova.

Neke sekvenece iz Egipta

2010-11-27T13:45:00.018+01:00

Sad je popularno stavljati slike na Facebook, pa sam pokušao i ja sudjelovati. Zasad odustajem jer je to priličan posao, previše ima tih slika, treba vremena da se to probere...

Evo tu primjera.
2007. godine (prije pokretanja ovog bloga) bio sam u Egiptu s Matijom Pisačićem. U ta dva tjedna slikali smo puno i svašta, između ostalog i tzv. Septica majica slike...

1. "Septica majica kod piramida". Potrajalo je jer su nas stalno ometali, a lijepo se vidi kako preko piramide putuju sjene oblaka.

2. Moonhouse. Svaka slika snimljena tada na ovom mjestu mi je danas dragocjena. "Moonhouse", kao i cijelo selo Qurna više ne postoje.

3. Grobnice. Tu je, kao, zabranjeno fotografiranje, ali za mali bakšiš osim poziranja dobije se i zagrljaj...

4. Cjenkanje. A ovi klinci su nas dugo slijedili, uporno mi pokušavajući prodati cigarete po desetorostrukoj cijeni od lokalnih.

Petra, za kolegu

2010-11-24T02:00:00.003+01:00

Dule, javi gdje su te podzemne grobnice, otprilike.

Zagorska klijet

2010-11-21T18:46:00.011+01:00

U kučici Milana Blažekovića u Zagorju (samo 2 km od rodne kuće dr. Franje Tuđmana) nakon mnogo godina okupili su se velikani Zagrebačke škole animiranog filma - Zlatko Bourek, Borivoj Dovniković-Bordo, Nedeljko Dragić, Zdenko Gašparović, Pavao Štalter...
Bili su tu i drugi koji nisu uhvačeni na ovim mobitel-fotkama - Ivan Čačić, Drago Prokopec, Bajko Hromalić, Tomica Majstorović... te Biljana Čakić-Veselić koja je snimila nekoliko kadrova za svoj novi dokumentarac.
U plastičnim tanjurima s Tom & Jerryem podijeljeni su lokalni specijaliteti - bečki odresci od 45 cm.
Dragić i dalje tvrdi da su Tom & Jerry najbolja škola tajminga, a Gašparović mi je napokon obećao da će razmisliti o projektu na koji ga već dugo nagovaram ("Satiemania 2"), nakon što obavi neke poslove kod zubara...

Krajem prošlog stoljeća...

2010-11-18T00:57:00.005+01:00

...bio je zadnji Salon stripa u Vinkovcima.

(slike su od Irene Jukić, naletio sam slučajno u nekom folderu na ovaj kolaž)

Jučer u Vinkovcima

2010-11-07T20:26:00.008+01:00

Dubravko Mataković i Veljko Zimonić sastali su se u ulici Mije Brašnića.
Evocirali su uspomene na dane provedene u petoj osnovnoj i komentirali stanje na vinkovačkoj rock sceni usputno spomenuvši i pokojnog Satana Panonoskog (nisam sve to slušao...).
Povod sastanka je animirani film "Cigla" u produkciji Zagreb filma. Gledala se prva verzija animatika i slušale prve glazbene skice.
Oni su pili Coca Colu a ja Koktu, piće naše mladosti. Inače, jedan od zaključaka je da su Pink Floyd najbolji glazbeni band svih vremena te da ćemo ići na Watersov koncert ako ga bude u Zagrebu. Ako ne, "The Wall" će biti prikazan na idućem Animafestu, naravno, ako ja tamo ostanem umjetnički direktor.

Rab - part 3

2010-11-01T10:38:00.002+01:00

Ultra Lounge

2010-10-30T13:59:00.014+02:00

Ovaj produženi vikend upropastila mi je gadna prehlada i temperatura. Vani je prekrasno sunce a ja u krevetu. Jedino što mi paše je nešto distilled for easy listening.

Schwizgebelov trailer na HAFF-u

2010-10-28T03:01:00.007+02:00

Jedna od pet špica za ovogodišnji Animafest uvrštena je u konkurenciju namjenskih filmova na uglednom Holand Animation Film Festivalu.
Vidjeti OVDJE

Posebno me veseli što uz ime genijalnog Georgesa Schwizgebela piše - Croatia.
Yes, to je moja produkcija, ponosan sam, pa makar se radilo o samo 30-tak sekundi.

Vidljivo OVDJE ili OVDJE

Tribina o stripu koji crtaju i pišu žene

2010-10-28T00:56:00.010+02:00

"Ženski strip na Balkanu", reprezentativna zbirka stripova žena-autorica u izdanju sjajne FIBRA-e bila je povod ove tribine u knjižari Ljevak.
Irena Jukić Pranjić i Dr. Ivana Mance su sve lijepo objasnile, a prozvale su i izdavača Marka Šunjića i mene da objasnimo još neke, čisto muške stvari.
Učinilo mi se da je u mnogobrojnoj publici bilo podjednako žena i muškaraca ali nisam stigao prebrojati jer me na kraju zaokuprala jedna plavuša...

Uskoro 9. Međunarodni dan animacije

2010-10-26T00:32:00.006+02:00

Svjetski dan animacije, 28. listopada, ustanovljen je 2002. godine u spomen na dan kada je 1892. Emile Reynaud u Parizu organizirao prvu projekciju animiranog filma na celuloidnoj vrpci. Obilježava se različitim filmskim manifestacijama u pedesetak zemalja na svim kontinentima.
Prošle godine u Hrvatskoj smo ga slavili unaprijed, ove godine će to biti malo kasnije.

Strip revija

2010-10-24T13:47:00.006+02:00

Pink Floyd u stripu. Roger Waters igra nogomet... zabavnije od Kapetana Lešija.

Tajni laboratorij Nikole Tesle

2010-10-17T01:52:00.009+02:00

Punih godinu dana trebalo je za izgradnju tajnog laboratorija Nikole Tesle.
Snimanje počinje ovih dana.
Autori projekta - Bruno Razum i Tomislav Rukavina.

Rab Animation Workshop (3)

2010-10-07T20:16:00.025+02:00

O radionici i sudionicima više OVDJE

Rab 1 from Kresimir Zimonic on Vimeo.

Rab 3 from Kresimir Zimonic on Vimeo.

gušter

Martina Lukanović

Marina Rosset

Olga i Priit

Polina Stepanova, Matija, Marina, Camillelvis Théry

Marko Meštrović

Darko Vidačković

Matija Pisačić

Alexey Alexeev i Yulia Ruditskaya

Alexey Alexeev potpisuje certifikate

Petra Zlonoga u akciji

Martinus Klemet

Darko Bakliža i neka klapa

Aljoša, Vinko Brešan, Sanja, Priit i Olga u restoranu Baltazar na Novoj vesi

Rab Animation Workshop (2)

2010-10-05T01:40:00.027+02:00

Drago Prokopec u akciji

Darko Bakliža i Draško Ivezić

Rab - music from Kresimir Zimonic on Vimeo.

Priit Pärn

Olga Parn i Marina Rosset

Band: Darko Vidačković, Alexery Alexeev, Camillelvis Théry, Marko meštrović

Vidi OVDJE

Rab Animation Workshop (1)

2010-10-04T18:12:00.015+02:00

Rab

2010-10-03T17:03:00.011+02:00

Ljetna shema

2010-08-26T16:08:00.015+02:00

Ovoga ljeta spojio sam oko 3000 fotki (snimljenih početkom godine u Egiptu) u više od 260 panorama.

Kairo

Bahariyya

Aswan

Luxor

Annecy party

2010-06-13T18:00:00.029+02:00

Festival u Annecyu slavio je ovih dana 50 godina od osnivanja. Nisu to bili neki kvalitetni filmski programi pa su zato svi stalno hvalili program i nagrade Zagrebačkog Animafesta.
Annecy je postao ljiga od festivala, ali bude tamo puno tuluma i partya, pa 'ko voli nek izvoli...

Hrvatski party dogodio se ovdje -

A izgledao ovako -

Jutarnji razgovori u festivalskom baru

Ilan Nguyen

Hvatski štand na MIFA-i, opustošen prije zatvaranja

Alexeev crta obožavateljici

Ron Diamond i Bill Plympton

Naše snage u konkurenciji - Marko Meštrović i Veljko Popović

Zagreb 2010

2010-06-07T23:12:00.012+02:00

Dvadeset je lijepa, okrugla brojka.

Kada se održao prvi Animafest (1972.) moram priznati da nisam ni čuo za to. Bio sam premlad, a to je bio festival sa «crtićima za odrasle».

Za drugi sam već saznao pa sam otišao pogledati o čemu se tu radi. Čudio sam se i divio tim neobičnim filmovima, gledao sam sve, od jutra do sutra (oko ponoći je išao program «infomative», današnja «panorama»), ponekad u prepunim, ponekad u gotovo potpuno praznim dvoranama. Padalo mi je na pamet da bih se i ja mogao pokušati baviti animacijom, no to mi je tada izgledalo nevjerojatno komplicirano, teško i zahtjevno. Festival se trebao odigravati svake druge godine, a kako u idućem terminu zbog nečega nije održan, u tome, za mene dugom periodu sve to pomalo zaboravio...

Gotovo slučajno sam se našao na projekciji zadnjeg programa konkurencije, 1978. godine. Dok sam gledao zadnji film na festivalu («Satiemania») izgledalo je da kao da ovaj festival postoji oduvijek i da će postojati zauvijek. U tim trenutcima bio sam siguran da se i ja želim, mogu i moram baviti animacijom. Eh, bio je to tek treći Animafest, tko bi tada pomislio da ću jednog dana pisati tekst za katalog festivala kojem sam po četvrti put umjetnički direktor?

Godine koje su za nama pune su uzbudljivih zabavnih i čarobnih trenutaka. Iako smo više puta znali reći «nema tu ništa novoga», sad mi se čini da je bilo davno kad smo prvi put primijetili da bi neki, u tom trenutku «prosječni» filmovi na nekom od ranijih festivala odnijeli glavne nagrade. Sve se mijenjalo i napredovalo, ali i ostajalo isto – uvijek iznova se čudimo i divimo tim neobično fascinantnim filmovima. I nikada nam nije dosta, nikada ne ponestaje smisla i nikada ne možemo sagledati odkuda sve to dolazi, kamo to vodi i gdje je tome kraj.

Dvadeset je lijepa, okrugla brojka, no to baš i nije osobito važno, jer nije ni prva ni posljednja. Svaki Animafest je posebna, neponovljiva «Bajka nad bajkama», sve je to poput one rijeke u kojoj se ne možeš okupati dvaput, jer u svom veličanstvenom protjecanju nikad nije ista.

20. Animafest

2010-06-04T09:20:00.003+02:00

Intezitet događanja na Animafestu mi ne daje vremena za ovaj blog.
Ako niste u prilici biti na festivalu, nešto od toga možete vidjeti na našim web stranicama - http://www.animafest.hr/hr/home
Fotogalerija - OVDJE
Novost je video galerija - OVDJE

Dolazi Animafest

2010-06-01T08:04:00.008+02:00

Odbrojavanje

2010-05-27T00:27:00.012+02:00

Još par dana do početka Animafesta.

Bila je konferencija za tisak
(vidjeti OVDJE)
Danas je i katalog u tisku...

Raspored događanja je OVDJE a sve o festivalu OVDJE

Animafest 2010 - špice

2010-05-19T21:50:00.019+02:00

Evo svih pet špica na okupu. Ovog puta je sve napravljeno na vrijeme, svaka je različita i sve su jako dobre...

Ana-Marija Vidaković

Darko Bakliža

Krešimir Pernek

Veljko Popović

Animafest 2010 - trailer by Georges Schwizgebel

2010-05-18T01:11:00.007+02:00

Najnagrađivaniji autor u dugoj povijesti Animafesta Georges Schwizgebel napravio je špicu za ovogodišnji festival u svom prepoznatljivom stilu. Ali i više od toga...

FICAM

2010-05-16T08:47:00.013+02:00

Francuski institut, središte festivala

Kino...

...za Cartes Blanches

Plakati posvuda

Dečki lijevo, cure desno - kino u medini

Vruči čaj s mentom

Jedan od pionira animacije Magreba, iz Tunusa je...

Mohamed Bayoud i Serge Elissalde

Večernje projekcije na trgu L'Hdim

Paul Driessen, ikona svjetske animacije

Bila je i radionica

Kantina u vrtu francuskog instituta

Hotel na vidikovcu

Video

FICAM from Kresimir Zimonic on Vimeo.

Meknes

2010-05-08T23:17:00.008+02:00

Od ponedjeljka bih trebao biti u Meknesu (Maroko) gdje na festivalu animacije prezentiram retrospektivu hrvatske animacije i Animafest...

Bio sam tamo privatno prije dvije godine i baš se veselim čaju na onom trgu. Naravno, ako neki vulkanski dim sve to ne zezene...

Nancy

2010-05-03T11:10:00.001+02:00

Tako je to bilo dok se kapitalizam borio protiv socijalizma, a evo kako Nancy danas vide u kolapsu neoliberalizma -

Živio 1. Maj

2010-04-30T20:00:00.007+02:00

SubversiveFilmFestival from Kresimir Zimonic on Vimeo.

Program možete skinuti OVDJE

ZAGREBAČKA ŠKOLA ANIMIRANOG FILMA (1951.- 1990.)

2010-04-27T16:00:00.008+02:00

U sklopu Subversive film festivala bit će prikazana i retrospektiva Zagrebačke škole animiranog filma.
Izabrao sam 60 filmova...
Program se može vidjet OVDJE

O «Zagrebačkoj školi animiranog filma» je mnogo toga rečeno i napisano, ali na nažalost i zaboravljeno.

Kada radite izbor iz bogatog fundusa animiranih filmova «Zagrebačke škole» (više od dvije tisuće filmskih naslova) unaprijed se suočavate sa poraznom činjenicom da ne možete u program uvrstiti sve ono što je tu važno i zanimljivo.

Djelo Dušana Vukotića ne može predstaviti samo Suragat (prvi ne-američki Oskar), već Igra je potpuni drugačiji film (a oba gotovo da nemaju ništa zajedničko sa njegovim prvim radovima) a tek izvanredni Ars Gratia Artis nudi neke ključeve razumijevanja.

Zbog toga smo Vukotiću posvetili cijeli jedan program, iako su podjednako zanimljivi i kompletni opusi Borivoja Dovnikovića – Borde, Zlatka Boureka, Nedeljka Dragića, Pavla Štaltera…

Tu su i posebni svijetovi Zlatka Grgića, Aleksanrdra Marksa, Vatroslava Mimice… ali i unikatne i neponovljive «supernove» Borisa Kolara, Vladimira Kristla (Don Kihot) i Zdenka Gašparovića (Satiemania), te danas pomalo zaboravljeni doprinosi Nikole Kostelca, Dragutina Vunaka i Ante Zaninivića.

Nešto mlađu gardu «klasične Zagrebačke škole» predvodi odmetnik Milan Blažeković (odmetnuo se u dugometražni animirani film) a pridružuju mu se Zlatko Pavlinić i Joško Marušić u traženju čarobne formule koja bi ujedinila komercijalno s umjetničkim (unaprijed izgubljena bitka?).

Napokon, pri kraju razdoblja koje pokriva ova retrospektiva pridružio sam im se i ja, kao i neki još mlađi autori i autorice (Milan Trenc, Magda Dulčić…) u želji da se nastavi ova animacijska škola koja je u međuvremenu prerasla u tradiciju. Naime, "Zagrebačku školu" su počeli pokopavati još 70-tih, a zbog prirodnih razloga nikada nisam htio prihvatiti da je sve to bila stvar samo jedne generacije.

Svojevrsna kriza je nastala 90-tih (rat, privatizacija...) ali autorska produkcija u Hrvatskoj se zadnjih godina ne samo obnovila nego i unaprijedila . Nedavno smo osnovali i Festival hrvatske animacije, a i Zagreb film se vratio u igru kao vodeća institucija animiranog filma (bez izrazite potrebe za komercijalnim poslovima).

Sve to ne bi bilo moguće bez ove plodne i inspirativne tradicije, a sada već možemo govoriti o novom razdoblju, o «Zagrebačkoj školi za 21. stoljeće».

3+7

2010-04-25T15:00:00.003+02:00

Nevolja je što vam uz knjigu uvaljuju i Jutarnji list po 7 kuna.
Dobra stvar je da su u njemu tri reklame za knjigu...

20. Animafest

2010-04-19T10:36:00.008+02:00

Tina i Gamba ponudili su nova dizajnerska riješenja za predstojeći jubilarni Animafest...
Selektori su odradili svoje, čak 13 hrvatskih filmova naći će se u nekom od "natjecateljskih" programa, a još toliko u "Hrvatskoj panorami".
U tijeku je izrada pet festivalskih špica...