četvrtak, 11. listopada 2007.

BLOK-SAT IZ KIŠE

Iako sve kiše, manje ili više, izgledaju slične, kiše se razlikuju po svem i svačem. Ne samo da postoje ukošene, ravne, brze, spore, lagane, teške, prašnjave, kratkosilazne, pa sluzave i spremne za tuču, ima onih koje bistre i mute… Ipak, najpoznatije vrste su ledene, kisele, slane i sparne. No postoje i podvrste: ljepljivoznojne, uljave, škropeće, tupe i oštre, brbotne, potom nespretno nazvane kišničave, iako neobične, nisu rijetke. Zatim one koje dižu i spuštaju prašinu. Razlikujemo ih po tome padaju li pri tomu na ramena, na kosu, samo na čelo ili tek na vrh cipela. Nalaze li se ispred pogleda ili pored ušiju.
Također možemo ih razlikovati po tome jesu li njihove kapi odbijajujće ili upijajuće. Ostavljaju li za sobom san ili, pak, razbuđuju! Dijele se i na one koje se slute puno prije negoli padnu i one koje primjetimo tek kad predugo padaju! Potom i posunovraćene. Potom one koje se najprije čuju pa tek onda počinju padati. Mogu biti sa snijegom, sa smogom i ostalom prljavštinom. Također mogu biti štapičaste, zavjesne, piknjičaste, zarezujuće, točkaste. Podosta su opredmećene. Potom koje padaju ludo i koje padaju lijeno.


Ima i zebljivih! Postoje, jasno, i nepovratne i neponovljive, o da, neponovljive, samo kad ih se sjetim… A sitničave i krupne. A? Imamo i one okrznujuće, potom i tople, ali objektivne. Koje načuljuju. Nijedna, apsolutno nijedna, što je zanimljivo iako na prvi ton zvuči kao najobičnija djetinjarija, nijedna nije suha. Ne samo da je zanimljivo, već je upravo fantastično! Samo je vlaga snaga!
Nadalje, mogu biti okomite na pogled i usporedne s ušima. Pa rasprskavajuće, potom kiše koje ječe i buče, koje zveckaju i kvrckaju, žrgolje i mrmolje… Postoje i hrskajuće, šljapkave, zvonke, pucketajuće, kvrckaste… Imamo i zastarjele: strahobalne, daždave, svjetlomrcajuće. Dijelimo ih na ritmične, šumorave, klokotave… Ha, da, pa one koje plode i koje naplavljuju. Potom one obilne i otapajuće! Čak nepristojne, hračkaste, potom rijetke među čijim kapima možemo cik-cakati bez da nas pogode! Možemo ih podijeliti i kao smiješne koje padaju po kartonu, po automobilima, po nadgrobnim pločama i po najlonu. Na tužne: po moru, po blatu, po rublju na sušenju i po suncobranima.
Zatim na strašne: padaju po staklu, kroz pukotine zidova i kroz okvir prozora. Radosne: po ispruženim rukama, po teglicama, u krošnjama… Potom onih odbijajućih kapi te otjecajuće i ispirujuće, smilujuće i prijeteće, koje čiste i koje prljaju. Većma se koriste u poetske svrhe. Značajne su za spomenuti i kapkavolelujave, pljuštave, trzave, kliske i mlatarave. Ako koju i ponovimo to samo znači da su takve češće. Jasno, postoje one naporne i dosadne, ne možemo im izbjeći. Ponekad padaju i one samoživog ili one nepratljivog ritma. Neke, pak, utvarne kao da će postati skladba "You really got me know" pradavne skupine The Kinks, ili se, možebitno, razraditi u kakvu obradu, ali to ne uspijevaju. Neće nikada! Prije u potop. Smeta im stalan šumor. No, ima i onih koje nalikuju plesu zombija i kolektivno organiziranom šmrcanju, ali te ovise o drugima.
Ne treba mimoići ni piskutave, došaptavajuće, zaglušujuće. One poljupčaste!


Pretjerujuće: kao da Regoč reže nokte. Luđačke: kao da ti netko stalno za leđima prijeti: "Kišniče, Kišniče!". No, stvar su ukusa pa je glupo o njima suditi. Nisu naskroz za odbaciti ni one lebdeće, štapičaste i zastiruće. Postoje i raznovrsne kombinacije među njima: nevidljive, ali osjetne; vidljive, ali neosjetne, a sve su pak nastale od jednostavnijih vrsta: od onih koje pljušte, sipe i kapkaju. Nadalje, podvrstati se mogu po mjestu padanja: mjehuraste u baricama, kružno uzvalovljene u lokvicama, a po mjestu padanja također mogu biti: pločnjikave, parkaste, navrat nanosne, potpetične, otklizne niz krovove, cijedeće uz nadstrešnice, u tračnice i rešetke kanalizacije, na klupe. A po osjetu, pak su, mazne, pribadačaste. čavlaste ili bodežne.
Treba istaknuti i posebnije: pljuskovitije, žmikajuće, rominjave, cmizdrave, napregnutočujne, stopalnohladne i tjemenozabodne, snohvatne, ljepljive i strasnoglasne… Nezgrapne, ali ipak kapljicavoskokne, gmizave pa one kojima proklinješ nebo, iznenadne, neočekivane. Potom one koje kao da padaju iz kabla, iz tuša, iz obrnute wc-školjke. Padaju i sloganske premda suprotstavljene: skladne, iako hladne! Mlake, ali jake! Vruće, ali zezajuće! Tihe, ali izvrsne za produbljivanje psihe! Pljesnjive i baljive, no šaljive! Energične, a nepomične! Guste, ali puste!
Zatim one najdulje: s oblaka sve do tvojih dlaka! Pa mračne, a prozračne! Isto kao i tužne, ali nužne! Pogrdne, ali plodne! Mučne, a zvučne! One iza jave, ali bujave! Reumatske, ali hrvatske! Olovne, no snene! Pljuckave, iako škakljuckave! Naplavljujuće, odose ljude i kuće! Basaste, uvijek kvasaste. Te su mi totalno glupe! Nemirne, no prozirne! Pa gruba podijela: kiše proljetne koje su smetnje, jesenje kojima se stenje, zimske većinom kliske te ljetnje znaju biti prijetnje! Ukratko ću ponoviti: one koje ječe i koje buče. Zveckajuće, pucketave, jedvačujne, kuckajuće, strasnoglasne. Duge, kratke, kapkave, lelujave, pljuštave, trzave, kliske, ljepljive, mlatarave i nerazabrane, špranjave. Naporne i dosadne. One koje plode, koje speru i koje dižu prašinu. Mazne, bockave, bodežne.
Odzvonjavajuće!!!

(Igorova full verzija)

3 komentara:

MAZNA NUDLA kaže...

E, baš kad sam, sav zadovoljan, zlobno htio komentirati da nije navedena i mazna kiša - Puf! - evo je u pretposljednjem retku! Bravo! Odlično! Da nije bilo i mazne, bilo bi samo visoki vrlo dobar!

Z kaže...

Bojali smo se da ce cenzura izbaciti mazne

Anonimno kaže...

koje,lijece